Čega se narcisi najviše plaše

​Narcisi su vođeni osjećajima ranjivosti, stida i srama, kao i nedostatkom zdravog samopoštovanja koje nadoknađuju samoveličanjem i postavljanjem sebe iznad drugih. 

Pošto su propustili ključne razvojne prekretnice u ranom djetinjstvu, uključujući izgradnju vlastitog identiteta i stabilne slike o sebi, zdravo samopoštovanje i empatično povezivanje sa drugima, narcisi nemaju autentično "ja", već se oslanjaju se na "naduvanu" sliku o sebi kao sredstvo psihoemocionalnog preživljavanja.

4 stvari kojih se narcis najviše plaši

1. Običnost i prosječnost
"Samopoštovanje" narcisa se bazira na ideji da su oni posebni – važniji, darovitiji i zaslužniji od drugih. Djeca koja kasnije postaju narcisi internalizuju uvjerenje da su prihvatanje i ljubav uslovni, i da će ih dobiti samo ako se pridržavaju vrednosti, potreba i zahtjeva svojih roditelja. Možda su bili uzdizani u porodičnoj hijerarhiji kao posebni, i vjeruju da sve što je manje od toga da su posebni predstavlja neuspjeh i razlog za poniženje, odbacivanje i/ili napuštanje.

2. Ranjivost
Emocionalno zdravi ljudi žele da budu viđeni onakvima kakvi zaista jesu i cijene bliskost sa važnim osobama u svojim životima. Suprotno tome, narcisi se duboko plaše bliskosti i vide ranjivost koja dolazi sa bliskošću kao prijetnju. Oni su stranci i sami sebi, koji kontinuirano rade na poricanju svoje ranjivosti i potisnutog osjećaja srama potvrđujući kontrolu i superiornost nad drugima. Jedina stvar važnija od uvjeravanja sebe u svoju pretjeranu samovažnost je uvjeravanje drugih u to. To je zato što ih njihova nestabilna slika o sebi čini veoma zavisnim od mišljenja ljudi i drugih vanjskih mjerila vlastite vrijednosti. Tako narcisi obično manipulišu i prisiljavaju članove porodice, prijatelje, kolege i slične da ih podrže u ideji da su superiorniji od drugih.

3. Poniženje
Budući da su istovremeno grandiozni i preosjetljivi, narcisi imaju nerealna očekivanja i vide kao prijetnju čak i male kritike ili benigne šale upućene na njihov račun, koje bi drugi lako zanemarili - posebno ako dolaze od bliskih ljudi. Osjećati se posramljeno ili poniženo je bolno za svakoga, ali narcisi posebno reaguju na to. Kako bi izbjegli takva osjećanja, narcisi mogu “preventivno” ponižavati ljude oko sebe kako bi imali prednost. I kompulzivno se takmiče, čak i oko beznačajnih stvari, pokušavajući usvojiti sva obilježja koja im garantuju status, kao što su privlačnost ili inteligencija, dobivanje najbolje usluge, stvaranje porodice uspješnije od ostalih ili sklapanje prijateljstava sa uspješnim ljudima. 

4. Odbijanje i odbacivanje
Odbijanje u bilo kom obliku je najgori strah narcisa. Odbijanje kod njih izaziva ono što svakodnevno pokušavaju da sakriju od drugih i od sebe: osjećaj inferiornosti i neadekvatnosti. Narcisi doživljavaju bilo koju vrstu odbacivanja – ličnog, društvenog ili profesionalnog – kao intezivnu invalidnost i destabilizaciju. Dok će se zdravi ljudi pomiriti sa činjenicom i na kraju pokušati nastaviti svoj život nakon odbijanja, narcisi pribjegavaju racionaliziranju, narcističkom bijesu i odmazdama kako bi povratili osjećaj kontrole.
Narcis će pokušati da odbaci druge prije nego što oni uspiju prvi poći od narcisa ili odbaciti narcisa. Ali ako budu prvi odbijeni, iskoristiće sve svoje taktike, od osjećaja krivice i izigravanja žrtve, preko velikih obećanja i zavođenja, do izigravanja moći, prijetnji i osvete. Odbačeni narcisoidni supružnik, na primjer, može se boriti za starateljstvo nad djecom ne zato što mu je stalo do djece, već kao način da izdominira, "pobijedi" i povrijedi svog bivšeg supružnika.