Čemu me je naučila depresija

Bilo je to kao da me je depresija toliko usporila, kao sam se na kraju našla u hladnom mračnom udubljenju neke školjke. Odatle, iz tamnih dubina moje usamljenosti, slušala sam mrmljanje svijeta, i ništa me nije moglo pokrenuti napolje.

Čula sam čak i šapate onih koji su mi sudili zbog mojih "slabosti", koji su mi govorili da se "razveselim", jer život tako brzo prolazi. Međutim, moja depresija je trajala pet godina, dovoljno vremena da me nauči sve što je trebalo. Ovo je moje osobno svjedočanstvo o tome šta raditi, a šta ne raditi dok se liječite od depresije.

Često se oni koji nadvladaju mentalnu ili bilo koju drugu ozbiljnu bolest nazivaju životnim herojima, a ljudi hvale njihovu hrabrost zbog suočavanja sa problemima i teškim vremenima. Međutim, oni koji su prošli kroz ovakva iskustva znaju da nema druge mogućnosti, da jednostavno nema drugog načina sem da budu snažni i da preduzmu sve napore kako ne bi postali žrtve najgoreg neprijatelja: predaje.

"Bol ne treba da te tjera da patiš.  Bol treba da te učini svjesnijim. A kada dođete do svijesti, patnja nestaje"
- Osho -

Ipak, izvještaji iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iznova upozoravaju da se broj depresivnih poremećaja povećava svake godine. Međutim, ti izvještaji obično ne govore o tome koliko je ljudi koji ne uspijeva izaći iz tužne "mračne rupe"  zvane depresija.
To je uglavnom zbog onoga što je naglašeno na WHO kongresu ove godine. 7 od 10 ljudi ne dobija adektvatno liječenje kada upadnu u depresiju. To je i razlog zašto se depresija ponavlja i zašto čini da ljudi imaju tendenciju da pribjegnu najjednostavnijem liječenju: drogama i alkoholu. Najbolji pristup bio bi cjeloviti, holistički, uzimajući u obzir širok raspon faktora.​

​Zbog činjenice da se depresija često ne liječi na adekvatan način, ona postaje nepoželjan gost koji guši naše živote i uništava naše umove. "Zatvara prozore i spušta zavjese" našim nadama, kako bi postigla ono što joj najviše godi: da nas zarobi u vlastitom domu. Nije lako povratiti red usred takvog haosa. Niti je lako natjerati je da nas napusti ili smanjiti svoju moć i "otrov".
Međutim, čak i najteža depresija može se prevladati uz pravilno liječenje. A kad je nadvladamo, obično nam ostavlja vrijedne životne lekcije. ​

1. Uklanjanje stigme depresije
Depresija ostaje stigma za većinu ljudi. Nije bitno što živimo u doba savremene tehnologije, i imamo pristup mnogim informacijama. Ništa od toga nije važno jer je depresija nešto o čemuljudi obično ne govore, to nije lagana ili ugodna tema za razgovor i ponekad čak može biti pravi tabu. Jedan takav tabu je kada majka pati od postnatalne depresije i ne može se nositi sa njom, osjećajući se potpuno nesposobnom za njegu novorođenog djeteta.
Kako ljudi oko nje mogu razumjeti tu patnju, kada je "prirodna" stvar da žena tada treba da se osjeća srećnijom nego ikada ranije? Nadalje, ako bismo sproveli anketu kako bismo saznali što javnost misli o depresiji, onda je vrlo vjerovatno da će govoriti o slabosti i odustajanju.
Ta potpuno neopravdana i nepravedna mišljenja često dovode ljude da budu zatvoreni u vlastitoj tišini, bojeći se presudbi i nerazumijevanja drugih. Tako se rađa izolacija, jer se ljudi koji pate od depresije osjećaju pogrešno shvaćeni.

Moramo znati da se depresija ne diskriminiše i ne pravi razliku koga će "pogoditi". Ona može zadesiti oba pola, ljude na svim društvenim nivoima i ljude različitih načina životna. I jedna stvar koju bi trebalo shvatiti je da i najsnažniji ljudi padaju u ovaj duboki ponor.

2.Depresija nikada ne dolazi sama
​Depresija često donosi i neke neželjene "pratioce" sa sobom: tjeskobu, panični poremećaj i stres. Mnogi ljudi ovo opisuju kao da se nalaze u avionu koja će se srušiti.
Rad srca se ubrzava, stalni strah ih pretvara u nekoga ko nije u stanju održati kontrolu nad svojim životom, u osobu koja jedva spava ili spava previše, u nekoga ko jedva da išta jede ili koji, naprotiv, ima nezasitu glad.
Svaka osoba će doživjeti specifične simptome koji će malo pomalo davati oblik tamnom kaleidoskopu beskrajnih nijansi i gorkih patnji. A onda, gotovo preko noći, osoba završi uzimanjem antidepresiva za liječenje depresije i anksioznosti, beta-blokatora kako bi usporila ubrzani rad srca, lijekova za smanjenje mučnine i tableta za spavanje noću.
​
3. Liječenje depresije
Depresija se ne može izliječiti za mjesec ili dva. Ponekad nam treba do godine, čak i više. Svaka osoba različito doživljava svoj oporavak, svako izlazi iz usamljenih udubljenja sopstvene ljušture u vlastitom ritmu. Ne postoji jedan univerzalni lijek za svakoga. To je poput pronalaženje puta kući nakon što ste se izgubili u pustinji, slijepo hodajući, bez mape, bez kompasa, bez snage...i bez nade da će ikada moći pobjeći od depresije.

• Od depresije učimo, ali je takođe moramo zaboraviti. Ponekad moramo napustiti mnoge stvari, promijeniti navike, ponovno procijeniti određene životne ciljeve i, prije svega, zaboraviti stare ideje da "možemo sve učiniti".
• Prevladavanje ove bolesti pomaže nam da razvijamo saosjećajniji unutarnji glas, glas koji nam  govori "zaustavi se, posveti malo više vremena sebi", "prestani vrtjeti te misli u glavi", "nema potrebe da budeš toliko zahtjevan prema sebi".

"Ne želim biti slobodan od opasnosti, samo želim dovoljno hrabrosti da se suočim sa njom"
​- Marcel Proust -

Ovo saosjećanje nam omogućava bolji kontakt sa nama samima, kako bismo bolje razumjeli naše potrebe  i naša ograničenja. I, naravno, da uvijek imamo spremne potrebne alate kako bi držali "crnu utvaru depresije" što dalje dalje od nas, kako je jednom rekao Winston Churchill.

Svako će ustrajati u onome što mu najbolje odgovara: pisanje, sport, šetnja, čitanje, razgovor sa prijateljima. To su strategije za kultivisanje svakodnevnih, emocionalno pozitivnih i ljekovitih životnih navika koje nas održavaju, spasavaju nas i približavaju nas onoj osobi koja stvarno trebamo biti: osoba koja se opet može smiješiti i biti srećna.