Zlo postoji, zlo je stvarno. Danas možemo identifikovati i mjeriti tip ličnosti kroz D-faktor. Pročitajte više.
Uopšteno govoreći, ljudska bića su biološki predodređena za društvenost, empatiju i međusobnu brigu. Tako smo uspjeli preživjeti i napredovati kao vrsta. Ali znamo da ljudsko zlo postoji, a sada smo otkrili njegovo potencijalno porijeklo: D-faktor.
Philip Zimbardo, socijalni psiholog i bivši predsjednik Američke psihološke udruge (APA), kaže da je zlo više od želje da se drugi degradiraju, ponize, kontrolišu i da im se naudi. Imamo mnogo primjera zla u povijesti. Postoje masovne ubice poput Teda Bundyja ili Andreja Chikatila i genocidni tirani poput Staljina. Postoje i ljudi poput Charlesa Mansona koji utiču na druge ljude da počine nasilne zločine.
Zlo može biti svjetovno
Ali zlo je devijantno, tiho i obično nije tako očigledno kao dramatične priče o tim mitskim imenima u kriminalnoj povijesti. Zlo se pojavljuje iu svakodnevnim mjestima: izvršni direktori, političari, toksični roditelji ili čak djeca koja nemilosrdno zlostavljaju, ponižavaju i napadaju drugu djecu i životinje. Takođe znamo da postoji nekoliko čimbenika uslovljavanja koji igraju ulogu u tim agresivnim ponašanjima. Ipak, neurolozi, psihijatri i psiholozi uvijek su se pitali postoji li neki zajednički faktor za sve njih. Čini se da je odgovor da. Prije nekoliko nedelja, znanstvenici sa Sveučilišta Ulm i Sveučilišta Koblenz i Landau u Njemačkoj objavili su zanimljivu studiju u kojoj su uveli pojam koji ćete vjerovatno početi često čujati: D-faktor. To je skupina opštih osobina ličnosti koje doprinose zlu u nečijem ponašanju. “Onaj ko se bori sa čudovištima treba da se pobrine da u tom procesu i sam ne postane čudovište. A ako dovoljno dugo gledate u ponor, bezdan će gledati u vas." -Friedrich Nietzsche- Od Charlesa Spearmana do teorije ljudskog zla Prije više od 100 godina, psiholog Charles Spearman doveo nas je korak dalje u našem razumijevanju ljudske inteligencije. Prema njegovoj teoriji o dva faktora, svi imamo nešto što se naziva G faktor. Opšta inteligencija daje nam najviše kognitivnih sposobnosti. Ovaj faktor uvijek igra ulogu u našem inteligentnom ponašanju, bez obzira na to koliko je on specifičan. Pokupivši tu ideju, kognitivni psiholog Morten Moshagen i njegovi kolege sa Sveučilišta u Ulmu odlučili su to još više istražiti. Željeli su vidjeti postoji li zajednički faktor zla, sličan G-faktoru, mjerilo prema kojem neki ljudi imaju visoke rezultate, a drugi niski. Proučili su 2.500 ljudi i otkrili neke fascinantne stvari. Čini se da postoji opšta komponenta zla, koju su nazvali D-faktor, sastavljena od 9 tamnih osobina ličnosti. To su osobine koje se pojavljuju uglavnom u ljudima koji se ponašaju okrutno, agresivno. D-faktor i ljudsko zlo D-faktor je tendencija da se svoji interesi, želje i motivacije nametnu drugim ljudima. Nije bitno kakve su okolnosti. Teorija takođe opisuje širok spektar ponašanja koja su dio ljudskog zla. Osim toga, vrijedi istaći da su sprovedena četiri druga istraživanja kako bi se utvrdilo je li teorija D-faktora valjana ili ne. Sva su dokazali da je ovo tačan način mjerenja zla. Devet tamnih osobina ličnosti u D-faktoru
Zašto je D-faktor važan za razumijevanje zla
Ingo Zettler, jedan od koautora istraživanja, kaže da je D-faktor tip mračne ličnosti sa svim tim osobinama. Dakle, ujedinjujuća karakteristika ljudskog zla je stalna težnja za vlastitim interesima, bez ikakve brige za druge ljude. Osobe sa ovim tipom ličnosti čak osjećaju da je njihovo ponašanje opravdano. Ova teorija takođe isključuje potencijalna neurobiološka i socijalna objašnjenja za ovaj tip ličnosti. Za sada, imamo vrijedan psihološki alat za njegovu identifikaciju i mjerenje. Ovaj članak ćemo završiti riječima Fjodora Dostojevskog: “Ništa nije lakše nego osuditi zločinca; ništa nije teže nego ga razumjeti."
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
December 2024
November 2024
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017