Da li se narcisi rađaju ili takvi postaju?

Nedavne studije ukazuju na porast broja narcisoidnih ljudi. Efekti takvog ponašanja su prilično štetni. Ali odakle to ponašanje dolazi? Da li se narcisi rađaju takvi ili takvi postaju?

Da li se narcisi rađaju ili takvi postaju? Ovo je pitanje koje mnogi ljudi postavljaju, s obzirom na uticaj koji narcisi imaju na društvo. Tehnički, psiholozi procjenjuju da je mali broj onih koji imaju u potpunosti razvijen narcistički poremećaj, već da se većina ljudi nalazi na spektrumu. Drugim riječima, osoba može pokazivati narcističke crte, ali ne mora biti "okoreli" narcis, već može biti "blagi" narcis, narcis na sredini spektruma, teži narcis itd.

Osjećaj superiornosti, manipulacije, nizak nivo empatije, arogantno ponašanje, potreba za divljenjem... Ove osobine koje karakterišu narcisoidni profil najverovatnije ste iskusili i vi sami.
Možda ste imali narcisoidnog šefa, prijatelja ili emotivnog partnera. Suočavanje sa narcisom u vašem životu može biti štetno. Treba ih preživjeti, a zatim pokušati nastaviti dalje nakon što ste se uspjeli distancirati od njih. To izliječenje često uključuje puno boli.
​Dr Theodore Millon, pionir u proučavanju ličnosti,  predvidio je da će se narcisoidno ponašanje u društvu tokom vremena povećavati. Takođe, ukazao je da su neke vrste narcizma štetnije od drugih. Prosocijalni narcisi su oni koji se najbolje prilagođavaju vanjskom svijetu. S druge strane, asocijalni narcisi su najarogantniji i najagresivniji. Oni predstavljaju društveni rizik za druge.
Pa zašto je dr Millon, u svojoj knjizi "Poremećaji ličnosti u modernom životu",  predvidio da će se broj narcisa u budućnosti povećati? Da li je njegovo objašnjenje bilo zasnovano na genetici, ili je vjerovao da okolina ljudi igra važnu ulogu u oblikovanju ponašanja?

​Da li se narcisi rađaju ili stvaraju?
Čini se da nauka ima jasan odgovor na ovo pitanje: postoje genetske predispozicije, ali narcisi takvi postaju. Prije nekoliko desetljeća istraživači su počeli dolaziti do zaključaka da su odgoj djece i njihov društveni kontekst igrali važnu ulogu u pojavi narcističkog poremećaja ličnosti.
Tokom 20. vijeka, psiholozi su došli na ideju da djeca koja nisu imala sigurnu i blisku vezanost za svoje roditelje imaju tendenciju da razviju narcističke osobine. Psihoanaliza nas je navela da vjerujemo da ljudi koji nisu dobili ljubav i naklonost tokom svog djetinjstva traže vanjske potvrđivanje, pažnju, naklonost i divljenje.
Međutim, Dr Eddie Brummelman i njegov tim na Univerzitetu Utrecht proveli su studiju koja je dala različite rezultate. Nedostatak roditeljske naklonosti ne uzrokuje narcisoidno ponašanje. Može se desiti upravo suprotno. Roditelji koji previše štite svoju djecu, razmaze ih i ne postavljaju odgovarajuće granice svojoj djeci takođe ih postavljaju na put narcizma. Kao rezultat, ova djeca vjeruju da su iznad drugih ljudi.
Ovakav odgoj djecu stavlja ih na pijedestal i tjera ih da vjeruju da imaju isključiva prava i da su privilegovani. Studija je takođe pokazala da možete mjeriti i promatrati narcisoidno ponašanje kod djece između 7 i 12 godina. Tada bivaju svjesni sebe i tada počnu sebe smatrati posebnima i zaslužnima za više od svih ostalih. 

Da li se narcizam može naslijediti?
Odgovor je "da". 
Nekoliko studija o narcističkom poremećaju ličnosti (NPL) procjenjivalo je da li je ovo stanje nasljedno i da li se može prenositi s jedne generacije na drugu. Na primjer, prema studiji u koju su sproveli doktor Livesley WJ, kao i nekoliko drugih studija, narcizam jeste nasljedna osobina, i postoji na spektrumu od normalnog do onog patološkog poremećaja ličnosti. Da li će se poremećaj razviti zavisi od mnogih faktora, prvenstveno od porodičnog odgoja i sredine u kojoj je osoba odrastala.  

Opasnost od roditeljskog precjenjivanja
Većina ljudi vjeruje da su narcisi proizvod njihovog porodičnog okruženja. Shodno tome, svaljuju cijelu odgovornost na roditelje.

• Ima li nešto loše u tome da se djeca osjećaju voljeno i posebno? Odgovor je ne. Zapravo, odgajanje djece s ljubavlju, pozitivnim osnaživanjem i naklonošću ključno je za njihovu dobrobit.
• Problem je u precijenjenju, kada roditelji uvjeravaju svoju djecu da su bolja od svih drugih i da zaslužuju više od drugih ljudi.
• Drugi faktor koji treba uzeti u obzir je da ponekad i sami roditelji imaju narcisoidne obrasce ponašanja. U ovom slučaju djeca oponašaju svoje roditelje, internaliziraju ono što vide i usvajaju to ponašanje, bilo ono dobro ili loše.

​Da li se narcisi takvi rađaju ili takvi postaju?
Psiholozi Jean M. Twenge i W. Keith Campbell napisali su vrlo zanimljivu knjigu pod nazivom Epidemija narcizma: Život u doba prava. U toj knjizi oni ističu da narcizam postoji na spektrumu. Neki ljudi imaju nekoliko narcističkih osobina, a drugi spadaju u one koji imaju potpuno razvijen narcisoidni poremećaj ličnosti.
​Važno je shvatiti da na djecu ne utiče samo njihovo porodično okruženje. Društvo takođe i sredina takođe utiču i takođe ih oblikuju. I ne samo to, već smo svi posljednjih godina bili svjedoci porasta samoobožavanja i stalne potrebe za „lajkovima“, za divljenjem, za potvrdom od starne drugih. Pogledajte samo društvene mreže. Društveni mediji su plodno tlo za stvaranje narcisa i to velikom brzinom.
Takođe, važno je zapamtiti da narcisi nisu sretni ljudi. Ne samo da čine da drugi pate, već su i sami generalno nezadovoljni. Stalno se bore sa sopstvenom frustracijom.
Zaključno, odgovor na pitanje koje smo postavili na početku je da se narcisi stvaraju, a ne rađaju. Shodno tome, odgovornost je svih da odgajaju nove generacije u empatiji, poštovanju i altruizmu.


POVEZANO:
1. 5 uzroka narcisoidnog poremećaja ličnosti
2. Narcis ne osjeća grižu savjesti i nikada se ne izvinjava
3. Mikromanipulacija - omiljena strategija narcisa
6. Bombardovanje ljubavlju - suptilna tehnika manipulacije

Reference:
1.Genetic and environmental contributions to dimensions of personality disorder - https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/8238637/
2. http://www.counselling-directory.org.uk/
3. www.clinical-partners.co.uk/
4. exploringyourmind.com
5. psychologytoday.com