DEPRESIJA, biološko-hemijski disbalans: ne padaj pod uticaj stigme, potraži pomoć

Depresija je poput tamne rijeke koja vas nosi polagano, a vi ste izgubili kompas i kontrolu i nad svojim «brodom» (životom) i nad svojim ponašanjem. 

Više nemate suza za plakanje, ali vam se i dalje plače, takođe počinjete osjećati kako polagano «tonete», jer više ništa ne može da vas oživi, zainteresuje i učini zadovoljstvo. Ako je išta toliko teško za osobu koja pati od depresije, to je da se nasmije. ​

"Nisam želio da se probudim. Bilo mi je mnogo bolje dok sam spavao. A to je zaista tužno. Bilo je gotovo kao obrnuti košmar: znate, kada se probudite iz košmara, osjećate veliko olakšanje. A za mene su košmari počinjali onda kada bih se probudio."
- Ned Vizini - 

Ovo je poznato mnogim ljudima. Radi se o izuzetno složenom i jedinstvenom poremećaju raspoloženja. Depresija je glavni zdravstveni problem današnjice. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, broj oboljelih od depresije će u narednim godinama nastaviti da se povećava. Pokušavaš da se nasmiješ, ali forsiraš osmijeh. Plačeš, ali nema više suza. Dišeš, ali se ne osjećaš živim. Možda ne razumijete, ali ovako depresija izgleda. Nešto što vi lično niste izabrali, ali je ono izabralo vas, ma kako vam teško bilo da povjerujete.

​

DEPRSIJA, TIHA STIGMA

Depresija se ne dešava preko noći. Niko voljno ne bira da bude deprsivan. Niko od nas ne želi da bude "diskonektovan" od života i isključen iz normalnih tokova – a pogotovo ne biramo da potpuno izgubimo interesovanje za aktivnosti koje su nam najdraže i koje nam pričinjavaju zadovoljstvo. Ko bi uopšte birao da ne osjeća pozitivne emocije, radost, užitak, sreću? Sada se pažljivo zapitajte da li ste ikada ikoga «optužili» kako se «prenemaže», a u stvari je bio bolestan, jer, opet napominjem – niko ne želi da isključi sreću, zadovoljstvo i radost iz svog života. Depresija kreće lagano, polako preuzima kontrolu nad životom osobe i čini da ona potone u bespomoćnost, krajnje loše raspoloženje, pesimizam i nemogućnost reagovanja.
 
Majkl King, psihijatar i profesor na Odsjeku za mentalne i zdravstvene nauke na Londonskom univerzitetskom koledžu (UCL – istraživački koledž u Londonu), jedan je od ljudi odgovornih za čuveni «PredictD» test. Ovaj test, kako i sam naziv govori, «Predict: predvidjeti», «D: depesiju» pokušava da predvidi rizike nastanka. Kako on objašnjava: danas je ova bolest previše stigmatizovana, iako je jako puno oboljelih.
Kao što pokazuju različite studije, procjenjuje se da skoro 50% depresivnih poremećaja uopšte ne biva liječeno. Ili, pacijenti ne dobijaju najbolju vrstu liječenja koja je u skladu sa njihovim individualnim potrebama. Sve ovo dovodi do toga da veliki broj ljudi jednostavno «pluta» usred svojih mračnih voda: neki bez znanja, neki sa znanjem ali u strahu od stigme, ali svi bez nade, bez radosti, bez normalnog života – BEZ ADEKVATNOG LIJEČENJA. I na hiljade ljudi širom svijeta radije bira samoubistvo kao rješenje za svoju bol, tugu i patnju. 
 
Osvrnimo se prvo na hemijsko-biološku vezu u mozgu i objašnjenje psihijatra:
 
«Postoji veza između tri glavna monoaminska neurotransmitera u mozgu tj. dopamina, noradrenalina (norepinefrina) i serotonina i specifičnih simptoma glavnog depresivnog poremećaja. Specifični simptomi su povezani sa povećanjem ili smanjenjem neurotransmitera, što nagovještava da su specifični simptomi depresije povezani sa specifičnim neurohemijskim mehanizmima, pa stoga i terapije antidepresivima ciljaju na neurotransmitere koji doprinose pojavi depresije. Istraživanja elektrokonvulzivne terapije podržava korelaciju između neurotransmitera i simptoma depresije. (citat: Psychopharmacology Unit, University of Bristol, United Kingdom, David Nutt)»

Razmotrimo sada probem sa spiritualne tačke gledišta:
Svi mi vibriramo određenom energijom i na određenom stepenu (frekvenciji). Može se reći da ljudi emituju određenu «muziku» (zvuk) iz vog unutrašnjeg bića u okolinu. Ova muzika, zauzvrat, nam omogućava da se povežemo sa našim okruženjem, sa određenim mjestima, kontekstima i aktivnostima koje su bliske našem tipu ličnosti. Ova unutrašnja "melodija" je odraz aktivnog, strastvenog, znatiželjnog mozga.
 
Kada nastupi depresija, sposobnost vibriranja se gubi zato što su električni impulsi u određenim djelovima mozga smanjeni ili usporeni. Ulazimo u stanje poluletargije, gdje neuronske sinapse i komunikacija između neurona ne funkcioniše kako treba. Tada nas "opkoljavaju" one "mračne hemijske vode", opisane na početku, preuzimaju i počinju da nas nose svojim tokom, a mi gubimo kontrolu i ne možemo se više povezati sa sopstvenim životima.
 
UTICAJ DEPRESIJE NA NAŠU MOŽDANU STRUKTURU
Depresiju uzrokuje neravnoteže u moždanim neurotransmiterima, ali je bitno naglasiti koje su predispozicije za njen nastanak: genetska sklonost, emocionalni faktori i čak i neki zdravstveni problemi (fizički).
Efekat koji depresija ima na naš mozak je velik i zapanjujući:
 

• Hipokampus: je dio limbičkog sistema i odgovoran je za obadu memorije, naročito dugotrajne. Prema mnogim studija, dugi periodi depresije ili hroničnog stresa doprinose smanjenju veličine ovog dijela. Rezultat i posljedica: patićete od gubitka pamćenja i teškoća pri koncentraciji.
• Depresija dalje stvara suptilan i složen hemijski poremećaj u kome serotonin, noradrenalin ili dopamin počinju narušavati našu emocionalnu ravnotežu. Rezultat: poremećaji sna, nedostatak motivacije za bilo šta i bilo koga, i osjećaja totalnog beznađa.
• Druga struktura koja treba imati u vidu je talamus. Ova neuronska struktura prima senzorne informacije i prenosi ih u odgovarajuću oblast korteksa. Ova oblast mozga kontroliše funkcije poput govora i kretanja. Kad nastupi depresija, pacijenti osjećaju letargiju i gube sposobnost da sa lakoćom i spontano komuniciraju sa okolinom. 

​Iz svega navedenog se zaključuje da je depresija složeni poremećaj koji prilično jako pogađa naše duševno i psihičko zdravlje. Naše misli postaju krajnje haotične i neorganizovane. Ponekad ovo stanje traje godinama, što predstavlja još jedan problem u njegovom liječenju.

Ukoliko sumnjate da patite od ovog poremećaja ili primijetite neke simptome, ne ignorišite ih, dajte šansu sebi, pomozite sebi tj. potražite stručnu psihijatrisku pomoć. Jedino stručno lice može odrediti da li patite od depresije, od koje vrste i kakvo vam liječenje treba. Ne dozvolite da se stanje pretegne u nedogled i zakomplikuje, jer u slučaju prave depresije, ona neće proći «sama od sebe». Jedino što će «proći samo od sebe» je vaš život nad kojim ćete izgubiti svaku kontrolu. Ne dozvolite da umrete prije smrti.