Depresija i anksioznost nisu znaci slabosti

Depresija i anksioznost nisu sinonimi za slabost. Niti su oni rezultat osobnog izbora. Ne možemo odlučiti da li će nas ovi mentalni poremećaji pratiti u životu. Ne. Emocionalni problemi ne funkcionišu tako, ne radi se o: "Osjećam se loše i idem da skočim u bunar tjeskobe da vidim hoću li potonuti".

Ovo nisu znaci slabosti, krhkosti, niti siromašnog duha. Niti su ovo znakovi odustajanja ili zanemarivanja.
Zapravo, mogli bismo reći da su oni znaci borbe, vrlo naporne borbe sa nevoljama i bolnim situacijama, gubicima, lošim iskustvima i neizvjesnošću.

Depresija i anksioznost nisu osobni izbori
Depresija i anksioznost se mogu dogoditi svima. Jednog dana se probudite sa osjećajem da je sve izgubljeno, vi se osjećate izgubljeno, ništa vas ne ohrabruje i ne motiviše, imate problem da izađete iz kreveta i osjećate duboku tugu ili razdražljivost.

Ili se možda vaše disanje iznenada ubrzava i osjećate se nesposobnim nositi se sa životom na "brz i jednostavan" način. Osjećate se kao da su vas nadvladale okolnosti, bez snage ste i želje da uradite bilo šta. Ovo stanje ili prolazi ili ostaje s vama trajno.

Tada počinjete misliti da bi možda trebalo da se posavjetujete sa stručnjakom kako biste potvrdili da vas je "napala" tuga ili strašna briga koja vas onesposobljava da se nosite sa svojim svakodnevnim životom. Možda ste se suočili sa velikim osobnim gubitkom, nešto vas je "polomilo iznutra" i bacilo u očaj.
Kao rezultat ovoga, upadate u stanje velike tjeskobe, depresije ili mješavine oba stanja. Izbjegavate druge, ne želite napustiti kuću/stan, osjećate da ne možete obavljati zadatke ili aktivnosti koje ste ranije obavljali jako dobro.
U ovom trenutku trebate stručnjaka koji će vas podržati sa objašnjenjima koja pružaju emocionalnu koherentnost ovoj situaciji i pomažu vam da je prevladate.

Od ključne je važnosti slijediti najvažnije korake u procesu: tražiti psihološku podršku kako biste uravnotežili emocionalno stanje i počeli "liječiti" vaše misli.

Komentari koji nas guše
Kada patimo od depresije ili anksioznosti, mijenja se naš odnos sa okolinom i ljudima oko nas. To nije ugodna situacija za bilo koga i, u stvari, čak možete osjetite da su neki ljudi kritični ili da vas neće podržati, možda ćete se morati suočiti sa nerazumijevanjem ili zlobnim komentarima. Kao na primjer:

"Takav si, jer želiš biti takav", "Idi, ustani iz kreveta i učini nešto od svog života", "Ti si lenčuga", "Imaš previše godina da bi se tako ponašao", "Ne plači, situacija nije tako loša", "Ti si kukavica", "Suoči se makar jednom sa životom i prestani govoriti gluposti"...
Ovakvo ponašanje od drugih ljudi samo pojačava anksioznost osobe koja je već bolesna i kojoj je hitno potrebna pomoć. Ovakvi komentari i stavovi doprinose negativnim mislima. Kao rezultat toga, um će se još više "pomračiti".
Očigledno, ovo sprječava pojedinca da direktno učestvuje u životu, doprinosi još većoj izolaciji, i jača začarani krug koji je ništa drugo nego zamka. 
U našem društvu postoji mnogo nesporazuma, pa čak i okrutnosti kada je u pitanju psihička i emocionalna bol. Izbjegavanje i prezir koji ljudi pokazuju kada je u pitanju psihološko zdravlje je zastrašujući.
Baš kao što ne možete ignorisati ranu koja postaje inficirana ili onu koja krvari, kontinuiranu i oštru bol u trbuhu ili tešku glavobolju, ne možemo ignorisati ni psihološku bol.
Moramo dati značenje našoj emocionalnoj boli, jer psihološka nevolja zahtijeva liječenje i podršku stručnog lica.

Drugim riječima, ne možemo se samo prepustiti vremenu da nas izliječi, jer rizikujemo da se to neće dogoditi. Ako bismo samo mogli izabrati da nemamo problema i da uživamo u svakom trenutku i da se uvijek osjećamo dobro. Međutim, ne možemo  izbjeći mnogo toga, i naravno, niko nije siguran od opasnosti.

Što prije to shvatimo, prije ćemo naučiti da se pravilno brinemo o sebi na način na koji zaslužujemo i više nećemo dodavati "ulje na vatru". ​
​