Dimenzije narcizma, patološki narcizam i Klaster B - narcizam je na spektru

Narcistički poremećaj ličnosti je mnogo više od osobe koja samo izbacuje selfije na društvenim mrežama. Poremećaj uključuje cijeli spektar, te se i narcisi mogu razlikovati jedan od drugog.

Kao što nam je već poznato, narcisovo ponašanje i raspoloženje zavisi od povratnih informacija iz okoline; obično im je potrebna poruka i potvrda od drugih, ali samo pozitivna poruka. Utisak koji žele ostaviti i očuvanje njihovog krhkog samopoštovanja snažna je odrednica njihovih postupaka i misli.

Neki narcisi mogu biti pogođeni ljutnjom, anksioznošću, depresijom, stidom i tako dalje ako informacije koje primaju ne odgovaraju njihovom naduvanom, unutrašnjem "ja". Sa neuropsihološkog stanovišta, narcistički poremećaj ličnosti odražava probleme sa samoregulacijom i regulacijom emocija.

• Maligni narcizam je kombinacija narcisoidne i antisocijalne ličnosti.
• Maligni narcisi će se  poniziti druge i prebacivaće im čak i za "prekršaje"  najbezazlenije prirode.
• Oni koji komuniciraju sa malignim narcisima često ih smatraju ljubomornim, kažnjivim, mrskim, lukavim i ljutim.

Ljudi koji ispunjavaju dijagnostičke kriterije za narcistički poremećaj ličnosti mogu imati izuzetno krhko i promjenjivo samopouzdanje. Postoji odvojenost od njihovog pravog "ja". Stanje često ima negativan uticaj na živote ljudi koji su okruženi njima ili moraju komuniciraju sa njima.

Simptomi narcističkog poremećaja ličnosti
Narcistički poremećaj ličnosti uključuje simptome kao što su loš samoidentitet, nesposobnost da cijene druge, nedostatak autentičnosti, potreba za kontrolom, nedostatak tolerancije prema stavovima/mišljenjima drugih, emocionalnu odvojenost, grandioznost, nedostatak svijesti ili zabrinutost u pogledu uticaja njihovog ponašanja, minimalan emocionalni reciprocitet i očajničku potrebu za odobravanjem i  pažnjom drugih.
Neće sve osobe sa patološkim narcizmom ili narcističkim poremećajem ličnosti imati isto stanje. Heterogenost, naravno, postoji, jer su i ljudi složeni. Postoje različiti intenziteti i dimenzije narcizma. Na primjer, neki ljudi sa patološkim narcizmom su stidljivi i izbjegavajući (ranjivi), dok su drugi prvenstveno otvoreni i otvoreno hvalisavi (grandiozni).

Klaster B poremećaja ličnosti
Narcistički poremećaj ličnosti spada u kategoriju poremećaja ličnosti poznatog kao Klaster B prema DSM-5. Ostali poremećaji iz ovog klastera su: granični poremećaj ličnosti, histrionični poremećaj ličnost i antisocijalni poremećaj ličnost. Psihopatija, stanje obilježeno nedostatkom savjesti, nesposobnost emotivnog povezivanja i agresija je podgrupa antisocijalnog poremećaja ličnosti.

​Iako su poremećaji različiti i odražavaju različite kategorije simptoma, nije neobično da neko ima simptome više od jednog stanja klastera B. Drugim riječima, mogu postojati osobine drugih poremećaja ličnosti koje prate glavno stanje. Uzmimo, na primjer, kombinaciju narcisoidne i antisocijalne ličnosti, što opisuje maligni narcizam.

Samohvalisavost
Samohvalisavost je istaknuta karakteristika narcističkog poremećaja ličnosti, bez obzira na dimenziju. Oni sebe vide u previše pozitivnom svijetlu i vjeruju da su jedinstveni i superiorni u odnosu na druge.  Mnoge studije su podržale da ljudi sa visokim narcizmom imaju tendenciju da precjenjuju ili preuveličavaju svoje sposobnosti, status (na primjer, inteligenciju ) i izgled, više nego što bi se to u realnosti moglo potvrditi.
Oni vjeruju da su bolji od drugih, i obično je sve vezano za "moć i status". Osoba se može hvaliti sa vrlo visokim IQ-om. No, čak i ako se predoče suprotni dokazi, kao što su rezultati IQ testa, često će ta realnost biti osporena, a ne prihvaćena. Mogu postati ekstremno defanzivni i verbalno napadni ili degradirati ispitivača koji im je dao test. Neosporni dokazi o njihovoj netačnoj i pretjerano naduvanoj samoprocjeni ne mijenjaju mišljenje nekoga sa izraženim narcizmom.

​Ranjivost
Dijagnostički i statistički priručnika za mentalne poremećaje, peto izdanje (DSM-5), Odjeljak III naglašava da ljudi sa ovim stanjem imaju "ranjivo samopoštovanje". Ovo važi bez obzira na to da li je osoba ekstrovertna ili introvertna, ili je riječ o "ranjivoj" ili "grandioznoj" varijanti (dimenziji). Oni zahtijevaju regulaciju iz vanjskog svijeta kako bi održali mnoge aspekte sebe. Stoga često koriste druge ljude da stabiliziraju svoje emocije i osjećaje u vezi s tim ko su i šta žele da rade ili budu.

Mozak, patološki narcizam i empatija
Istraživanja pokazuju da osobe kojima je dijagnosticiran narcistički poremećaj ličnosti imaju neka od neurobioloških oštećenja, što vodi do psihopatije. Ovo ima smisla, s obzirom na to da se smatra da narcistički poremećaj ličnosti spada u spektar koji uključuje psihopatiju. Jedna studija "neuroimidžinga" (disciplina neinvanzivnog proučavanja mozga i nervnog sistema) otkrila je da osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti imaju probleme povezane sa desnim prednjim otočnim korteksom - regijom mozga za koju se smatra da je povezana sa empatijom.
Studije neuronauke daju značajne dokaze da ljudi sa patološkim narcizmom imaju ograničen kapacitet za prosocijalnu interakciju sa društvom. Neispravne funkcije mozga su značajna prepreka.

Dimenzije narcističkog poremećaja ličnosti
Narcizam ima više nivoa i intenziteta. Studije su identifikovale prisustvo više dimenzija. Neki istraživači ih nazivaju varijantama ili podtipovima, međutim, pregled literature Kennetha Levyja iz 2012. sugerira da je vjerovatno najtačnije posmatrati varijante ovog stanja kao dimenzije i "dinamiku". Dvije najčešće opisane dimenzije ili varijante u istraživanju su grandiozna i ranjiva:

• Grandiozna dimenzija: ekstrovertnost, otvoreno traženje pažnje i grandioznost.
• Ranjiva dimenzija:  Ovo odražava neurotični stil u kojem pojedinac pokazuje tišu/introvertnu prirodu, anksioznost, probleme sa raspoloženjem, izbjegavanje i skromnost.

​Maligni narcizam
Kod malignih narcisa, agresija, antisocijalna ponašanja i sumnjičavost su jednako istaknuti kao i njihov loš osjećaj sopstva, krhkost i egocentričnost.
Osobe sa malignim narcizmom imaju potencijal da unište porodice, zajednice, nacije i radno okruženje. Ovo stanje odražava hibrid ili mješavinu narcističkih i antisocijalnih poremećaja ličnosti. Psiholog Eric Fromm je govorio o ovom poremećaju još 1964. godine. Psihoanalitičar Otto Kernberg kasnije je ocrtao simptome ovog stanja i predstavio ga kao posrednika između narcističkih i antisocijalnih poremećaja ličnosti.

Zašto se ponašanje malignog narcisa često smatra opasnim?
Pojedinci sa ovim profilom mogu uspostaviti veze sa drugima. Međutim, oni obrađuju informacije na načine koji mogu naškoditi društvu, ali i ljudima koji ih vole ili ovise o njima. Porodica, saradnici, zaposleni i drugi u njihovim životima često moraju biti krajnje oprezni i pratiti svoja ponašanja kako bi smirili njihov ego i minimizirali posledice njihovog nestabilnog, impulzivnog ili agresivnog ponašanja.
Oni vrlo lako napadaju ili ponižavaju druge zbog svega što oni smatraju "prekršajem", čak i najbezazlenije prirode (na primjer, dali ste mišljenje koje se razlikovalo od njihovog, pokazali ste samopouzdanje i zbog toga su oni ispali loši ili ispričali ste vic koji je uključivao ismijavanje).
Za neke, njihova grandioznost i zaštita njihovog krhkog „ja“ mogu biti na toliko ekstremnim nivoima da će lagati i ostavljati utisak da samo zato što oni nešto kažu, to mora biti istina. Mnogi će postati ljuti ako se njihove laži osporavaju istinom ili činjenicama. Naravno, ovo može stvoriti probleme (sa) bliskim ljudima, jer ovaj obrazac ponašanja lako može skrenuti u gaslajting.

​Maligni narcizam je mješavina dva poremećaja - narcističkog i antisocijalnog poremećaja ličnosti, odnosno patološkog narcizma i psihopatije. Nije neuobičajeno da drugi osjećaju anksioznost, zastrašivanje i strah od strane ljudi s ovim stanjem. Kombinacija slabe empatije u kombinaciji sa agresijom, preosjetljivošću i sumnjom može nanijeti bol drugima.
Oni koji komuniciraju sa malignim narcisima često ih smatraju ljubomornim, sitničavim, dominantnim, mrskim, lukavim i ljutim. S obzirom na njihovu plitkost, nisu emocionalno regulirani i imaju uvjerenja koja se kolebaju iz jedne krajnosti u drugu.
Njihove odluke mogu povrijediti druge jer rangiraju odnose i ljude na osnovu površnih standarda i kategorija. Žele da budu na vrhu, čak i kada se pretvaraju da su altruistični i "nesebični". Često gledaju na svijet kroz primitivno binarno sočivo (na primjer, pobjednik/gubitnik; pametan/glup; bogat/siromašan; lijep/ružan; crno/bijelo) – sve dok to održava uvjerenje da su oni superiorni. Ovo je vjerovatno povezano sa problemima obrade emocionalnih informacija, što odražava pogrešnu neurobiologiju.

Narcistički i antisocijalni poremećaj ličnosti (uključivanje podgrupe psihopatije)
Istraživači Gunderson i Ronningstam pregledali su radove Roberta Harea, tvorca Kontrolne liste za psihopatiju, i Ota Kernberga, MD (maligni narcizam). Naveli su da su obje osobe otkrile da je narcistički poremećaj ličnosti sastavni dio drugih stanja kao što su antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija.
I Hare i Kernberg raspravljaju o uključivanju narcisoidnog poremećaja ličnosti u zlokobnije, destruktivnije tipove ličnosti. S obzirom na to da se čini da postoji visoka korelacija između antisocijalnih i narcističkih poremećaja ličnosti, Gunderson i Ronningstam su odlučili istražiti da li je narcistički poremećaj ličnosti zaista stanje koje se razlikuje od antisocijalne ličnosti.
Otkrili su da je grandioznost značajan diskriminator između antisocijalne i narcističke ličnosti. Konkretno, osobe sa narcističkom ličnošću su "hvalisave", arogantne i grandiozne u pogledu svojih sposobnosti i dostignuća. Iako su utvrdili da obje grupe (APL i NPL) iskorištavaju druge, eksploatacija je bila sklonija da bude cilj onih s antisocijalnom ličnošću.

​(Reference:
American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). Arlington, VA: American Psychiatric Publishing.
Cichocka, A., Marchlewska, M., & Golec de Zavala, A. (2016). Does self-love or self-hate predict conspiracy beliefs? Narcissism, self-esteem, and the endorsement of conspiracy theories. Social Psychological and Personality Science, Vol 7, Issue 2, pp. 157 - 166
Dickinson, K. A., & Pincus, A. L. (2003). Interpersonal analysis of grandiose and vulnerable narcissism. Journal of Personality Disorders, 17, 188–207.
Fan, Y., Wonneberger, C., Enzi, B., de Greck, M., Ulrich, Tempelmann,C., Bogerts, B., Doering, S., & Northoff, G. (2010). The narcissistic self and its psychological and neural correlates: An exploratory fMRI study. Psychological Medicine, Aug; 41 (8), 1641-1650.
Goldner-Vukov M. & Moore LJ. (2010). Malignant Narcissism: from fairy tales to harsh reality. Psychiatr Danub. Sep;22(3):392-405.
Grijalva E. & Zhang, L. (2016). Narcissism and self-insight: A review and meta-analysis of narcissists' self-enhancement tendencies. Pers Soc Psychol Bull. 2016 Jan;42(1):3-24.
Gunderson JG & Ronningstam E. (2001). Differentiating narcissistic and antisocial personality disorders. J Pers Disord. Apr;15(2):103-9
Kernberg, O. (1989). The narcissistic personality disorder and the differential diagnosis of antisocial behavior. Psychiatr Clin North Am, Sep;12(3):553-70.
Levy, K. (2012). Subtypes, Dimensions, Levels, and Mental States in Narcissism and Narcissistic Personality Disorder. Volume 68, Issue 8, August, 886–897
Lobbestael, J., de Bruin, A., Kok, E., and Voncken, M. (2016) Through rose-coloured glasses: An empirical test of narcissistic overestimation. Personality and Mental Health, 10: 305–316
Raskin, R., Novacek, J. and Hogan, R. (1991). Narcissism, Self-Esteem, and Defensive Self-Enhancement. Journal of Personality, 59: 19–38.
Schulze L, Dziobek I, Vater A, Heekeren HR, Bajbouj M, Renneberg B, Heuser I, & Roepke S. (2013). Gray matter abnormalities in patients with narcissistic personality disorder. J Psychiatr Res. Oct;47(10))