Duhovni mozak - šta neuroznanost kaže o tome

Nekoliko autora ima definiciju duhovnosti koja nadilazi religioznu ili čak spoznajnu. Ti autori su ljudi poput Daniela Golemana ili Howarda Gardnera. Pozivamo se na tu potrebu da dosegnemo dublju i osjetljiviju razinu znanja o našoj stvarnosti.

Duhovni svijet je mjesto na kojem možemo sebe vidjeti kao dio cjeline. Mjesto na kojem se može postići veće blagostanje, ono oslobođeno ega i opsesije materijalnim stvarima.
Od davnina je čovječanstvo uvijek nastojalo nadići sve ono što smatramo svakodnevnim i uobičajenim. Ne mislimo samo na onu klasičnu potrebu stupanja u kontakt sa božanskim. Ili one vjerskih praksi koje se izvode da bi se dobila kiša u zamjenu za žrtvu. Ili one koji tvrde da su izliječeni, da im je oprošteno ili da su blagoslovljeni srećom. Prije svega, mislimo na onu ljudsku potrebu da se dostigne "druga stvarnost". U ovoj se stvarnosti može izbjeći osjećaj samoće, pronaći mir, samorealizacija ili čak - zašto ne? - mudrost.

„Tajna fizičkog i mentalnog zdravlja je ne žaliti za prošlošću, ne brinuti se za budućnost. Umjesto toga, živite u sadašnjosti s mudrošću i odgovornošću."
-Buda-

Neurolozi to nazivaju egoičnom savješću ili limbičkom savješću. Jer, izvan mističnog, govorimo o skupu emocija i mentalnih procesa za koje je mozak  odgovoran. Ovom idejom ne želimo potcijeniti ili oduzeti kredibilitet religiji ili duhovnosti. Govorimo o stvarnosti koja se nalazi unutar našeg mozga i skupu struktura. Ove strukture, kada su podstaknute, stvaraju određene promjene u našoj percepciji. Takođe, u načinu na koji osjećamo i percipiramo svoju okolinu.
Toliko, da su neuroznanstvenici poput Andrew Newberga, autora knjige "Načela neuroteologije", dokazali da mozak budističkih redovnika doživljava manje starenja neurona. Ovi redovnici godinama meditiraju. Takođe razvijaju višu razinu pamćenja i veću otpornost na osjećaj boli.

Takozvani "duhovni mozak" danas je u fokusu više studija. Ne radi se o tome da "tražite Boga" u mozgu. Niti se radi o hvaljenju ili kritiziranju prakse bilo koje religije ili nauke. Ova znanost ima za cilj razumjeti kako duhovnost utiče na um i naše fizičko i emocionalno zdravlje.
​
Duhovna inteligencija
U hipotezi višestrukih inteligencija postoji nešto zanimljivo što je 1983. objavio Howard Gardner, profesor sa Sveučilišta Harvard. U tu je teoriju već bila uvedena deveta inteligencija . "Egzistencijalna inteligencija" , kako je nazvana, usko je povezana sa konceptom duhovnog svijeta. Definiraju je sljedeći principi:

• Sposobnost razmišljanja o apstraktnim temama
• Biti u stanju razmišljati o sebi ( metarefleksija )
• Gledanje svijeta iz različitih perspektiva
• Sticanje ideje o svemiru i našoj vlastitoj situaciji unutar njega

Vrijedi istaći nešto što je filozof, Francesc Torralba, jednom rekao. "Duhovna inteligencija nije religiozna svijest." Radi se više o promatranju duhovnosti kao oruđa s kojim možemo nadići vlastitu stvarnost. Polazište je uvijek vlastita samospoznaja i zadržavanje ostatka našeg znanja prisutnim.
Naravno, nije lako  razviti onu egzistencijalnu inteligenciju o kojoj govori Howard Gardner. Jer često je potrebno ne samo tolerisati već uživati ​​u samoći. Takođe bi bilo korisno koristiti druge resurse koji su vam nadomak. Tu se ubrajaju filozofija, sokratski dijalog sa sobom, meditacija i složena umjetnost svijesti, kako bi se uvijek održalo „ovdje i sada“.

Duhovni mozak i neuroznanost
U mozgu postoje mnoge strukture koje, kad se stimuliraju, mogu stvoriti mistična iskustva. To je činjenica koje smo svjesni već neko vrijeme, a ona ima puno veze s promijenjenim stanjima svijesti. Takođe uključuje neke promjene temporalnog režnja, hipokampusa ili amigdale. Ponekad je dovoljno električno podstaći ta područja da se iskuse vizije i dožive određene senzacije. Ova iskustva i osjećaji slični su onima koje je iskusio neko ko je konzumirao LSD.

"Duhovno putovanje je individualno, osobno. Ono se ne može organizirati ili regulirati. Nije istina da svi moraju slijediti neki put. Slušajte svoju istinu. "
-Ram Dass-

Postoji zanimljiva knjiga fiziologa Francisca Mora, "Neurokultura, kultura utemeljena u mozgu." U njoj on objašnjava koncept koji ide mnogo dalje. Prema Mora-u, duhovnost je vrlo usko povezana sa kulturom. Takođe je povezano sa onom vrstom prakse koja nam filozofski i religijski principi mogu ponuditi. Ovi bi nam aspekti mogli pomoći da se bolje upoznamo, promijenimo i steknemo znanje. Znanje koje je u određenom trenutku našeg života više transcendentno i koje obogaćujuće.

Duhovnost i njezina praksa imaju puno veze sa našom prirodnom znatiželjom, motiviranošću, potrebom da se kanaliziraju emocije poput straha, tjeskobe, usamljenosti, stresa i egzistencijalne praznine. Ljudska bića ne traže samo unutarnje blagostanje, mentalni mir i emocionalno izlječenje. Ljudi takođe traže smisao u svijetu koji obično ima više pitanja nego odgovora.

Neuroznanost vs religija
Neuroznanost ne prihvaća natprirodne cjeline. Ona nastoji razumjeti našu motivaciju za prakticiranje aktivnosti koje proizvode jednostavnost i dobrobit. To uključuje jogu ili meditaciju. Aktivnosti koje oslobađaju dopamin u tijelu, povećavaju povezanost prefrontalnog korteksa ili povećavaju našu moždanu plastičnost.
"Duhovne tehnologije", kako ih neki stručnjaci nazivaju, doživljavaju procvat. Između znanstvenog i duhovnog otvara se vrlo zanimljiv put da bi se razumjele njegove prednosti i unutarnji procesi. Oni nadilaze bilo koju drugu doktrinu ili religiju.
Namjera ove ideje duhovnosti ili egzistencijalnog svijeta je dostići dublji osjećaj identiteta. Cilj je pokrenuti put samootkrivanja u potrazi za srećom i osobnom bogatstvom.

(izvor: exploringyourmind.com)