Duša se ne može (iz)liječiti ljekovima

Postoji stanje zvano egzistencijalna depresija, egzistencijalna kriza, iliti tamna noć duše. Ovo stanje se vrlo lako može pobrkati sa kliničkom depresijom, jer su simptomi vrlo slični, ali postoje brojne razlike.

Ako čovjek želi biti siguran na putu kojim ide, tada mora zatvoriti oči, uzdati se u sebe i putovati u mraku.

U ovom članku ćemo objasniti ključne razlike, kao i načine kako da pomognete sebi, ukoliko prolazite kroz egzistencijalnu depresiju.

Egistencijalna depresija može pogoditi svakoga: djecu, tinejdžere, odrasle i starije osobe. Ovo je stanje kada vaša duša pada u veliku krizu, kada doživljavate ozbiljnu krizu identiteta, i kada ste "pozvani" da redefinišete i sebe i svoju životnu svrhu. Može trajati vrlo dugo.

Glavni znaci/simptomi su:
1.  Bezvolja, beznađe, osjećaj ogromne tuge, nedostatak ciljeva i orijentira.
2.  Štogod uradite, čini se kao da nema smisla.
3.  Stalno preispitujete svoju svrhu u životu, i teško vam je da je pronađete
4. Često sebi postavljate pitanja: "Zašto sam živ(a)? Koja je moja svrha? Da li uopšte postoji Bog? U kakvom to svijetu živimo? Da li uopšte ima smisla živjeti i postojati?"
5.  Nedostaje vam zanimanje za bilo šta što se dešava oko vas i ne nalazite radost u stvarima koje su vam nekada donosile radost.

​RAZLIKE IZMEĐU EGZISTENCIJALNE DEPRESIJE I KLINIČKE DEPRESIJE

​1. Egzistencijalna depresija se može javiti iznenada, u bilo kojoj starosnoj dobi i bez nekog vidljivog razloga ili uzroka
Kliničkoj depresiji obično prethodi neki veliki i značajni potresni i negativni životni događaj, uglavnom veliki gubitak, poput gubitka voljenih ljudi, djeteta, člana obitelji, gubitak partnera, gubitak posla, ili bilo koji slični događaj koji je pogađa osobu.

​Dalje, klinička depresija je takođe posljedica poremećaja biohemije u organizmu, tj. disbalansa određenih neurotransmitera i hormona, poput serotonina, ili velikih hormonalnih varijacija u organizmu osobe (postaprtum depresija, depresija kao rezultat poremećaja hormona štitnjače). Klinička depresija može biti nasljedna (genetski uslovljena), tako da joj osoba može biti sklona.
Egzistencijalna depresija nema uzroke u poremećaju hemije organizma, i ne mora imati neki vidljivi uzrok. Egzistencijalna depresija nije kriza uma, niti kriza fizičkog tijela, egzistencijalna depresija je kriza duše.

Istina je da se klinička depresija može javiti uz egzistencijalnu depresiju, tj. kao njena posljedica, ili obrnuto, ali to se uopšte ne mora desiti.

2. Standardna psihijatrijska terapija, tj. terapija antidepresivima i ljekovima, ne pomaže
Lako je egzistencijalnu krizu pobrkati sa još "jednom uobičajenom depresijom", upravo zbog sličnosti u simptomima. Ali, često se dešava da kada se osobi prepišu ljekovi protiv depresije, oni gotovo uopšte ne pomažu. Tada se dešava da psihijatar često mijenja terapiju, dok i stručno lice i osoba ne shvate da ljekovi ne mogu pomoći. Upravo zbog ovoga je jako bitno da osoba shvati stanje kroz koje prolazi. Njena bol je duševna, iskonska, multidemnzionalna, vrlo duboka, i ta bol se ne može ublažiti niti ukloniti ljekovima. Dušu ne možete (iz)liječiti ljekovima. Ovdje je jako bitno da stručno lice uputi osobu na druge načine kako može pomoći sebi. Ono što može pomoći osobi tokom ovog perioda je terapija razgovorom sa nekim ko zaista razumije kroz šta osoba prolazi. Egzistencijalna depresija nije tjelesno, već duhovno i duševno iskustvo sa naglašenom filozofskom notom. Osoba traga za odgovorima na neka velika životna pitanja.

3. Egzistencijalna depresija je duboko transformativno iskustvo, klinička depresija nije
Pošto se oporavite od kliničke depresije, vraćate se svom uobičajenom životu i rutinama, vraćate se "u normalu", svom prethodnom sebi, svojim navikama i rutini. Opet ste ona osoba kakva ste bili prije kliničke depresije. 
Pošto prođete kroz egistencijalnu depresiju (krizu), vi postajete potpuno druga osoba, osoba kakva ranije niste bili, više ništa u vašem životu neće biti isto - vi ste se transformisali, preporodili, redefinisali sebe - dobili ste posve drugačije poglede na svijet i život, i na sebe, sotkrili ste novu životnu svrhu. Stoga se i kaže da je egzistencijalna depresija duboko transformativno iskustvo.

​Jeste li ikada gledali leptira kada počinje izlaziti iz svoje čaure? Leptir se mora boriti kako bi izašao iz čaure i ojačao svoja krila. Ako bi neko prije vremena oslobodio leptira iz čaure, on ne bi mogao poletjeti, jer se njegove ključne faze oslobađanja ne bi dogodile. Leptir mora proći kroz ove faze sam, bez ičije pomoći, jer će samo on može pronaći put vani.
Egzistencijalna depresija (kriza) je vaša tamna čaura; to je smrt vašeg prethodnog stanja, smrt vašeg starog stanja, smrt vašeg ega koji vas sprečava da utjelovite svoju Dušu.

KADA ĆU IZAĆI IZ EGISTENCIJALNE DEPRESIJE?
Ovo je proces koji diktira vaša duša. Ni vaš um, ni vaš mozak, već vaša duša. Proces traje onoliko dugo koliko je potrebno da potpuno redefinišete i transformišete sebe, a to se ne može desiti preko noći. Upravo zato je jako bitno da znate šta vam se dešava i da pokušate olakšati sebi.

ŠTA MOŽETE UČINITI DA POMOGNETE SEBI
1. Razgovor sa osobom ili osobama koje razumiju vaše stanje. To mogu biti stručna lica, razgovor sa članom obitelji kojem vjerujete, sa partnerom ili prijateljem. Ukoliko nemate ovakve ljude u svom životu, priključivanje zajednicama ljudi na društvenim mrežama koji su prošli kroz ovo stanje vam uvijek može biti od koristi.
2. Istražujte što više, informišite se kako biste shvatili stanje kroz koje prolazite.
3. Reformulišite pitanja koja postavljate sebi. Umjesto: "Zašto je moj život postao tako besmislen?", postavite sebi pitanje: "Šta mogu učiniti u ovom trenutku da svoj život učinim smislenijim?"
4. Radite stvari koje unose smisao i vrijednost u vaš život. Dodajte vrijednost i smisao svom životu. Ovdje je bitno usvojiti neke nove navike i isprobati stvari koje ranije niste radili. Smisao života se otkriva korak po korak.

UKOLIKO ŽELITE DETALJNIJE SAZNATI O STANJU KROZ KOJE PROLAZITE, MOŽETE ODGLEDATI VIDEO DOLJE U PRILOGU ??​?.

Nijedno stvorenje ne može postići viši stupanj prirode i postojanja, bez uništenja svog prethodnog stanja.