Depresija može biti uzrokovana nekim (ili kombinacijom) sljedećih faktora:
Situaciona - izazvana eksternim stresogenim događajima kao što su smrt bližnjih, tragedija, gubitak zaposlenja itd.
Hormonalna - uzrokovani unutrašnjim hormonalnim disbalansom. Biološka - izazvana genetikom. Sezonska - uzrokovana promjenom godišnjih doba (što se vidi u sezonskom afektivnom poremećaju). Intrapersonalna - uzrokovani toksičnim uvjerenjima i percepcijama koje dovode do gubitka samopoštovanja. Egzistencijalna – kada osoba ne vidi smisao sopstvenog postojanja i izgubi vezu sa dušom
Egzistencijalna depresija je otporna na tradicionalne tretmane kao što su psihoterapija i ljekovi. Iz tog razloga, egzistencijalna depresija često je najteži, najperzistentniji, i za stručna lica krajnje zbunjujući oblik depresije. Ali, može se liječiti i izlijčiti.
ŠTA JE EGZISZENCIJALNA DEPRESIJA? Ukratko, egzistencijalna depresija je duhovna kriza. Oštra, duboka, onesposobljavajuća po osobu, vrlo je lična po prirodi. Klinički gledano, egzistencijalna depresija spada u "sivo" područje jer se često klasifikuje kao "ničim izazvana", mada ponekad početak ove vrste depresije mogu biti unutrašnje ili spoljašnje krize. Simptomi egzistencijalne depresije su:
Ako ne znate šta je „Mračna noć duše“, radi se o životnom periodu kada osjećate da ste izgubili vezu sa sopstvenom dušom. Naše duše su najdublji izvori naše kreativnosti, nade, radosti, ljubavi, blaženstva, saosećanja, energije i strasti. Kada izgubimo dodir sa našim dušama, gubimo dodir sa našom najdubljem suštinom ili božanstvom. A kada više nismo u dodiru sa samom suštinom našeg bića, osjećamo se izgubljeno, usamljeno i prazno. To je ono što je poznato i kao "gubitak duše" i upravo ovo je uzrok egzistencijalne depresije. Kao što je već pomenuto, kliničko shvatanje egzistencijalne depresije je da se radi o nejasnoj i neizvjesnoj mentalnoj bolesti. Što se tiče egzistencijalne depresije, šanse da terapija, ljekovi i svi ostali tretmani pomognu su male, ili će pomoći samo u početku, a ne na duže staze. U ovom slučaju situacija postaje teška i za pacijenta i za ljekara koji se trudi da nađe adekvatnu terapiju, dok je pacijent već dovoljno iscrpljen da i na kraju odustaje od liječenja (bez obzira što nije ni blizu izliječenja).
Drugim riječima, ona nema veze sa spoljnim, biološkim, sezonskim, hormonalnim faktorima ili nedostatkom samopoštovanju. Ali ovo je izuzetno površna definicija, a ona se zasniva na ograničenom uvidu u psihoterapijsku profesiju. Egzistencijalna depresija je kriza duše. Poznata je takođe i kao „Mračna noć duše".
„Mračnu noć duše“ (ili „Tamnu noć duše“) izvorno je napisao mistik Sv.Ivan od Križa (16. vijeka). On ju je opisao kao period u životu kada duša želi da se poveže sa Bogom (ili Duhom). Iako je tamna noć duše u početku bolno i mučno iskustvo, zapravo je to razlog za slavlje. Možda zvuči suludo, ali ono nagovještava da se konačno budite. Za mnoge ljude tamna noć duše označava početak svetog putovanja nazad ka cjelovitosti i duhovnog jedinstva.
A kako na prvi pogled doživljavamo gubitak duše? Gubitak duše i naša kasnija egzistencijalna depresija se dešava iz više razloga. Razlozi (faktori) mogu biti:
Egistencijalna depresija se, bez sumnje, javlja kod izuzetno osjećajnih i osjetljivih osoba. Senzitivnost nam omogućava da osjectimo ono što drugi ljudi obično ne mogu osjetiti. Međutim, osobe sa izraženom osjetljovošću su u stanju sagledati stvari/život/ljude dalje i dublje nego osobe uobičajene osjetljivosti. Upravo se zbog toga egzistencijalne depresivne osobe osjećaju tako izolovano i pogrešno shvaćene: one zaista jesu na drugom planu postojanja od tipične populacije.
Egzistencijalna depresivna osoba je najčešće izuzetno "nadareni" pojedinac - pjesnik, umjetnik, filozof, liječnik, mistik. Ovakvi ljudi se osjećaju otcijepljeno i strano u društvu kakvo poznajemo, pa nije ni nije čudno što su prirodno nepovjerljivi, usamljeni i što osjećaju da su okruženi irelevantnošću i trivijalnošću. REFERENCE/STUDIJE/BIBLIOGRAFIJA: 1. Andrews M. (2016). The existential crisis. https://psycnet.apa.org/fulltext/2016-29917-010.html 2. Brief humanistic and existential therapies. (1999). https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK64939/ 3. Butėnaitė-Świtkiewicz J, et al. (2016). Components of existential crisis: A theoretical analysis.https://www.vdu.lt/cris/bitstream/20.500.12259/32983/1/ISSN2345-024X_2016_V_18.PG_9-27.pdf 4. Cooper M. (2014). Existential therapies: A meta-analysis of their effects on psychological outcomes. https://clinica.ispa.pt/ficheiros/areas_utilizador/user11/22._vos_et_al_2015.pdf 5. Webb JT. (2013). Existential depression in gifted individuals. http://sengifted.org/existential-depression-in-gifted-individual/
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
August 2024
July 2024
June 2024
May 2024
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017