Emocije koje osobu/grupu čine nasilnom

Emocije uvijek prethode ponašanju. One pokreću fiziološke okidače i mentalne strukture koje nam pomažu povezati sjećanja. No što je još važnije,  emocije djeluju motivirajući na ljudsko ponašanje.

Emocije vas vode da se ponašate na mnoge različite načina. One, naravno, mogu dovesti do nasilnog ponašanja. Preciznije rečeno, kombinacija određenih emocija vas može navesti da pribjegnete nasilju, iako emocije same po sebi nisu nasilne.
Emociju obično shvatamo kao psihofiziološku reakciju koju ljudi različito doživljavaju. Međutim, zahvaljujući empatiji, naše emocije su zarazne, tj. moguće je da se drugi ljudi osjećaju isto kao i mi kada su u našoj blizini.

To se takođe događa i na nivou skupine. Skupina ljudi može osjetiti istu emociju. Mogli bi se osjećati krivima ili osjećati ljutnju prema drugoj skupini. Ovo je polazna tačka za razumijevanje emocija koje vode ljude nasilju.

ANCODI hipoteza
ANCODI hipoteza je dobila naziv prema 3 emocije (engl.: Anger - ljutnja, Contempt -prezir, Disgust-gađenje/gnušanje). Dakle, radi se o 3 emocije: ljutnja, prezir i gnušanje. Hipoteza je da ove tri emocija mogu navesti ljude da koriste nasilje. Neprijateljstvo i nasilje rezultat su mržnje i bijesa.
​Ljudi koriste priče za širenje emocija. Priče mogu biti način da se određene emocije pretvore u grupne. Jedan primjer je govor mržnje prema manjinskoj skupini ili skupini koja se smatra suparnikom ili neprijateljem.
ANCODI hipoteza sugeriše da prošli događaji ili neka povijesna priča izaziva gnijev, što zauzvrat uzrokuje bijes. Grupa ponovno procjenjuje ove događaje s gledišta moralne superiornosti, što podrazumijeva moralnu inferiornost druge skupine. To, pak, dovodi do poruge i prezira. Druga skupina se smatra dostojna prezira i odbacivanja.  U ekstremnim slučajevima, dovodi do ideje da takvu skupinu treba u potpunosti eliminisati. Emocije koje vode do nasilja slijede trofazni proces u tri faze koji ćemo opisati u nastavku

Razgnijevljenost na temelju bijesa
Prva faza je faza bijesa. Gnijev je emocija koja se izražava kroz ljutnju i razdražljivost. Možete vidjeti vanjsku manifestaciju ljutnje u izrazima lica, jeziku tijela i fiziološkim reakcijama. U određenim situacijama ljudi izražavaju bijes otvorenim djelima agresije. Nekontrolisani bijes negativno utiče na vaš kvalitet života.
U početku, određeni događaji dovode do percepcije nepravde. Navedeni događaji tjeraju ljude da traže krivca (krivu stranu), bilo da je to osoba ili grupa. U takvim slučajevima, ljudi vjeruju da kriva osoba/osoba prijeti dobrobiti "naše grupe" ili "našeg" načina života. Ta tumačenja tada postaju nabijena bijesom koji će biti usmjeren prema krivcu (krivcima).

Moralna superiornost koja se temelji na preziru
U drugoj fazi bijesu se dodaje prezir. Prezir je nedostatak poštovanja ili priznanja za drugoga. Prezir uključuje negiranje i ponižavanje druge strane. On takođe uključuje sumnju u sposobnost i moralni integritet "drugoga".
​
Osjećaj prezira prema drugoj osobi ili grupi znači osjećaj moralne nadređenosti prema njima. Neko ko osjeća prezir prema drugima gleda na njih "s visoka". Oni smatraju da je subjekat nedostojan.
Grupe  tumače situacije i događaje identifikovane u prvoj fazi (faza bijesa). One donose procjenu prethodnih događaja s položaja moralne superiornosti. To znači da smatraju da je "kriva" skupina moralno inferiornija. Ovo zauzvrat dovodi do osjećaja prezira prema dotičnoj skupini.

Eliminacija na temelju gnijeva
U posljednjoj fazi, u igru ulazi gađenje/gnušanje. Percepcija kontaminacije i bolesti uzrokuje tu osnovnu, iskonsku emociju. Ona je univerzalna ne samo po znakovima njene identifikacije već i u uzrocima. Slične stvari uzrokuju gađenje po cijelom svijetu. Gnijev je moralna emocija koju često koristimo za sankcionisanje nekog vjerovanja i moralnog ponašanja.

U ovoj fazi, ljudi ponovno procjenjuju događaje i dolaze do zaključka. Zaključak je vrlo jednostavan: "moramo se udaljiti od grešne skupine". Druga mogućnost, koja je mnogo nasilnija je zaključak da se skupina mora eliminisati. Međutim, ovo je krajnji slučaj i ekstrem. U tom slučaju, ljudi šire ideje koristeći emocije gnušanja.

​Kao što vidite, kombinacija ovih triju emocija može imati katastrofalne posljedice. Emocije koje osobu/skupinu čine nasilnima temelje se na iskrivljenoj percepciji i dovode do loših zaključaka i - u ekstremnim slučajevima - do neprijateljskog ponašanja. Stoga je krajnje važno vježbati emocionalnu inteligenciju.
​

REFERENCE:
1. LeDoux JE. Evolution of human emotion: a view through fear. Prog Brain Res. 2012;195:431-42. doi: 10.1016/B978-0-444-53860-4.00021-0. PMID: 22230640; PMCID: PMC3600914.
2. Mrug S, Madan A, Windle M. Emotional Desensitization to Violence Contributes to Adolescents' Violent Behavior. J Abnorm Child Psychol. 2016 Jan;44(1):75-86. doi: 10.1007/s10802-015-9986-x. PMID: 25684447; PMCID: PMC4539292.
3 Allwood MA, Bell DJ. A preliminary examination of emotional and cognitive mediators in the relations between violence exposure and violent behaviors in youth. Journal of Community Psychology. 2008;36:989–1007
4. Ariëns Kappers CU, Huber CG, Crosby EC. The Comparative Anatomy of the Nervous System of Vertebrates, Including Man. New York: Macmillan Company; 1936.