Emocionalna zavisnost - zašto postajete emocionalno zavisni

Emotivna/emocionalna zavisnost je kompleksno stanje. Uopšteno govoreći, ona ne poštuje ni jedno pravilo, a način na koji nastaje i na način na koji se održava su dvije različite stvari. 

U većini slučajeva, to nije ni svjesna realnost. Naprotiv, osoba sa problemom emocionalne zavisnosti misli da problemi koji proizilaze iz njene zavisnosti imaju drugačije porijeklo, često spoljašnje. ​Iza emotivne zavisnosti, često se krije ogroman strah (uznemirenost, anksioznost). Uobičajeno je i pretjerano fantaziranje o sopstvenoj sposobnosti ili mjestu u svijetu. Čovjek se osjeća, iako bez dokaza da to podrži, da bi ukoliko bi prekinuo određene veze, bio u velikoj opasnosti.

Ova vrsta zavisnosti je slična onoj koju doživljava svaki zavisnik, pa je normalno da postoji i apstinencijalni sindrom. Epizode ​​anksioznosti i depresije se javljaju kada se, iz nekog razloga, veza okonča ili počne da slabi. Sama egzistencija može biti nepodnošljiva bez te veze. Ko god da pati od emotivne zavisnosti nesumnjivo trpi i pati puno.
​Postoje tri osnovna tipa emocionalne zavisnosti i to su:
 
EMOCIONALNA ZAVISNOST OD PORODICE
Ovo je jedan od najtežih oblika emocionalne zavisnosti za prevladavanje. Obično odgovara porodičnim strukturama u kojima roditelji pate od velike anksioznosti i prenose je na svoju djecu. Obično su to obrazovani ljudi sa pretjeranim strahom od svijeta i života. Na spoljašnjost gledaju kao na prijetnju, a na porodici gledaju kao na sklonište.
Oni koji pate od ove vrste zavisnosti precjenjuju zaštitu koju pruža porodica. Iako često postoje velika naklonost porodice i gestovi solidarnosti, istina je da postoje i nerealna ramišljanja, kao na primjer ponavlja se ideja da «vani» postoji rizik, i što je dalje osoba od toga, to bolje.
 
U ovakvim porodica, samopouzdanje se ne podstiče. Naprotiv, postoji uvjerenje da će osoba biti nesposobna da se suoči sa velikim izazovima. Na ovaj način, porodica postaje neka vrsta mjehura koja štiti, ali i zarobljava. Ovo je pogrešan način da se rješava anksioznost. Takođe, ne omogućava osobi da se razvija kao nezavistan pojedinac. 

EMOCIONALNA ZAVISNOST OD PARTNERA
Ova vrsta zavisnosti je najčešća, kao i najnepovoljnija. Radi se o pogrešnom uvjerenju prema kojem veza sa partnerom daje jedini smisao vlastitom životu ili štiti od zastrašujuće usamljenosti. Zato veza postaje osa oko koje se vrti kompletan život.
Zavisnosti od partnera je tipična za ljude koji u sebi nose velike nesigurnosti. Oni nemaju jasnu predstavu o tome šta su ili šta treba da rade. Zapravo, smatraju da su vrlo bespomoćni. Zato im je potrebna podrška u životu a takvu podršku vide kod partnera. Ovo postaje neka vrsta štita od patnje ili straha.
Iako ova vrsta zavisnosti može biti utočište i “zaštita“ neko vrijeme, istina je da prije ili kasnije uzrokuje veliku patnju. Zavisna osoba se toliko plaši gubitka svog partnera da se kod nje može razviti vrlo štetno ponašanje, uključujući prekomjernu ljubomoru ili bezuslovnu potčinjenost drugome. Stoga, zavisnost ne čini odnos jačim, već ga pogoršava.
 
EMOCIONALNA ZAVISNOST OD DRUŠTVENOG OKRUŽENJA
Najkarakterističniji aspekat ovog stanja je pretjerana potreba za prepoznavanjem i odobrenjem od strane okruženja. Ako nema dovoljno znakova istinskog poštovanja i prihvatanja, pojedinac počinje da paniči. Osim toga, uradiće sve što je potrebno kako bi ostvario tu navodnu psihološku kompenzacija. Osjećaj odbacivanja, iz njegove perspektive, je najgora stvar koja bi mu se ikada mogla desiti.
 
Da bi se postigao odobrenje, može razviti servilno ponašanje ili postati neučljiv. Zavisna osoba se osjeća prisiljenom da stalno udovoljava drugima, čak i preko sopstvenih granica. Učiniće bilo kakvu žrtvu kako ne bi morala da se suočava sa odbacivanjem ii konfrontacijom. U ovom slučaju, osoba zanemaruje sopstvena ubjeđenja zarad pažnje od okruženja, što čini da se oslobađa tenzije.  Kakvo god ponašanje od gore navedenih da je osoba usvojila, situacija je krajnje štetna.
 U slučaju zavisnosti od porodice, zavisnosti od partnera i zavisnosti od društvene sredine, glavni uzročnik je loše samopoštovanje. Kod zavisnika, prije svega, ne postoji svijest o tome šta je sposoban da uradi. Njegova ideja o sebi je da nije dovoljno vrijedan i da nije u stanju da ide kroz život bez oslonca na druge.
 
Sva lažna uvjerenja koja zavisnik gaji pretvaraju se u strah i anksioznost. Kao i kod svih neopravdanih strahova kojih se držimo, ili koji nas "drže", najbolji način da se prevaziđu jeste suočavanje sa njima. Ali morate se usuditi da napravite prvi korak.

Usudite se da zavisite samo od sebe i ni od koga drugog. Izlađite iz zone komfora. Samopouzdanje se ne gradi preko noći, ali jedna stvar je sigurna: ako ga gradite sami sa sobom, daleko od svojih "zavisnosti",  biće mnogo solidnije i koristiće vam dalje u životu.