Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu može uzrokovati granični poremećaj ličnosti

Granični poremećaj ličnosti (GPL) je doživotni obrazac nestabilnog raspoloženja, nestabilnih odnosa, nepredvidivih emocija i impulsivnih radnji.

Živjeti sa graničnom ličnošću znači živjeti sa posebnim bolom i dodatnim izazovima, daleko iznad svega što većina ljudi ikada iskusi. Kada imate GPL, možda ćete se jednog trenutka osjećati pozitivno i sretno, a sljedećeg će se sve to promijeniti. Možda ćete se jednog dana osjećati divno i voljeno, a sljedećeg ćete mrzjeti sve što se tiče te osobe.

Prijatelja, rođaka ili supružnika možete staviti na pijedestal, samo da bi vam oni ubrzo postali najveći neprijatelji. Život je nepredvidiv. Teško je voljeti sebe, imati ili održavati pozitivna osjećanja u svom životu. Istraživanja su pokazala nekoliko glavnih faktora koji su uzroci GPL-a, uključujući genetiku, nepredvidivo roditeljstvo i zlostavljanje.

​Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu: djetinjstvo koje karakterizira nedostatak emocionalne pažnje, emocionalnog potvrđivanja od strane roditelja i emocionalne reakcije roditelja.

Tipično (ne-ekstremno) emocionalno zenemarivanje
Djeca odrastaju u porodici u kojoj su roditelji, u suštini, slijepi za emocije. Djeca čije se emocije ne primjećuju dovoljno ili roditelji ne reaguju na njih primaju suptilnu, ali snažnu poruku da su njihove emocije nevidljive i nevažne. Kako bi se snašli u takvom domu i okruženju, djeca potiskuju svoja osjećanja, kako ne bi opterećivali sebe ili roditelje. Ovakva djeca izrastaju u odrasle osobe koje nisu u dodiru sa vlastitim osjećanjima. Ovo stvara obrazac borbe u odrasloj dobi, uključujući osjećaj praznine, slabu samospoznaju, nedostatak emocionalnih vještina, ljutnju i stid usmjeren prema sebi. Ovakva djeca čuje dvije poruke glasno i jasno:

• Tvoja osjećanja nisu bitna.
• Ti nisi bitan/bitna.

Ekstremno emocionalno zanemarivanje
Oni koji često razvijaju GPL odgajani su u pretjeranoj, kaznenijoj verziji emocionalnog zanemarivanja, i često u intenzivno emocionalnoj porodici. Roditelji ne samo da ignorišu osjećanja djece, već ih i aktivno poništavaju. Oni, zapravo, odbacuju i kažnjavaju normalna osjećanja. Roditelji tako djetetu šalju poruke:

• Tvoja osjećanja su loša i neprihvatljiva.
• Ti si loš i neprihvatljiv.

Efekti ekstremnog emocionalnog zanemarivanja
U ovakvom slučaju, i u porodicama koje emocionalno zanemaruju djecu, djeca uče da njihova osjećanja ne samo da nisu bitna, već da su loša i da su oni loši. 

• Ne uče emocionalne vještine koje druga djeca uče prirodno u svom domu: kako prepoznati, tolerisati, upravljati, izraziti ili koristiti svoje emocije.
• Aktivno odbacuju svoje emocionalno "ja", zbog toga se osjećaju praznima, jer osoba odbacuje najdublje lični dio onoga što ona jeste.
• Identitet, ili osjećaj sebe, postaje fragmentiran jer osoba odbacuje važne dijelove sebe.

Uzmimo za primjer ponašanje osobe ženskog pola koja pati od GPL-a. Ukoliko je doživjela emocionalno zanemarivanje od strane roditelja, ne samo da će odgurnuti i potisnuti svoje emocije, već će takođe kažnjavati sebe zbog svojih osjećanja. Ona nema izbora nego da aktivno odbaci svoje pravo "ja". Neugodno se osjeća u svojoj koži i ne voli sebe. Nije naučila kako da ublaži sopstvenu emocionalnu bol. To je čini daleko osjetljivijom na depresiju i anksioznost.
Juče se osjećala na vrhu svijeta. Ljudi na poslu su joj se činili izuzetno ljubazni, zbog čega se osjećala srećnom. Nakon posla naletjela je na jednu poznanicu sa kojom se posvađala godinama unazad, i lijepo su razgovarale, gotovo kao da se između njih ništa nije dogodilo. Ali tokom dana joj se sve okrenulo naglavačke. Na poslu je bilo jako zauzeto, a njen kolega ju je zamolio da požuri na način koji je ona smatrala nepristojnim. Zbog toga se osjećala ranjivom. Zatim, kada je stigla do svog auta da se odveze kući, vidjela je da joj je guma pukla. U tom trenutku se rasplakala. Osjećajući se bijesnom na druge ljude jer su prema njoj bili bezobzirni, na svijet za koji je krivila probušenu gumu, i na sebe zbog svega, ostavila je auto na tom mjestu, i impulsivno krenula taksijem kući koji je bio daleko izvan njenog budžeta. Sada, sa glavom u rukama, preplavljena je ljutnjom i bolom. “Evo me opet, sasvim sama. Zašto nikome ne mogu vjerovati? Zašto me svijet toliko mrzi? razmišlja ona u svom očaju.

Liječenje graničnog poremećaja ličnosti
Zanimljivo je da, iako se emocionalno zanemarivanje generalno ne navodi kao faktor koji doprinosi GPL-u, najefikasniji metod liječenja koji je do sada identificiran istraživanjem je onaj koji posebno cilja na primarne simptome emocionalnog zanemarivanja.

Od velike pomoći može biti dijalektičko-bihejvioralna terapija, ili DBT. DBT vas uči kombinaciji svjesnosti, interpersonalnih vještina, tolerancije na nevolje i regulaciji emocija. To je vrlo specifična, strukturirana metoda koja vam pomaže da počnete intervenisati između svojih osjećaja i svojih postupaka kako biste postali manje emocionalno impulsivni i naučili regulisati svoje odgovore i ponašanja u odnosima i svom unutrašnjem svijetu. Studije pokazuju da, iako je GPL vrlo bolan i izazovan, moguće je ublažiti simptome i postati emocionalno stabilniji i otporniji, uz posvećen i uporan rad i efikasnu pomoć tokom vremena. Dakle, ima nade za svaku osobu koja pati od GPL-a. Možete naučiti da vaše emocije nisu loše. I da će vas zapravo obogatiti i usmjeriti, ako naučite vještine koje su vam nedostajale u djetinjstvu. Možete naučiti da niste loša osoba. Može shvatiti da vas svijet ne mrzi. 


STRUČNE REFERENCE:
1. Yuan, Y., Lee, H., Newhill, C.E. et al. Differential associations between childhood maltreatment types and borderline personality disorder from the perspective of emotion dysregulation. bord personal disord emot dysregul 10, 4 (2023). https://doi.org/10.1186/s40479-023-00210-7
2. Zweig-Frank H, Paris J. Parents' emotional neglect and overprotection according to the recollections of patients with borderline personality disorder. Am J Psychiatry. 1991 May;148(5):648-51. doi: 10.1176/ajp.148.5.648. Erratum in: Am J Psychiatry 1991 Sep;148(9):1282. PMID: 2018169.
3. Frank H, Paris J. Recollections of family experience in borderline patients. Arch Gen Psychiatry. 1981 Sep;38(9):1031-4. doi: 10.1001/archpsyc.1981.01780340083010. PMID: 7283662.
4. Bennett C, Melvin GA, Quek J, Saeedi N, Gordon MS, Newman LK. Perceived Invalidation in Adolescent Borderline Personality Disorder: An Investigation of Parallel Reports of Caregiver Responses to Negative Emotions. Child Psychiatry Hum Dev. 2019 Apr;50(2):209-221. doi: 10.1007/s10578-018-0833-5. PMID: 30069665.