Empate nisu psihički bolesni ljudi

Optuživanje za psihičku bolest može biti vid psihološkog ratovanja koje ima za cilj da isključi iz društva vrlo pronicljive, perceptivne, buntovne i revolucionarne ljude, naizgled ih osuđujući na život patnje, bola i sažaljenja. ​

Ne može se poreći da ljudi doživljavaju mentalnu i emocionalnu patnju. Ne može se poreći da su u nekim slučajevima simptomi mentalne agonije toliko ozbiljni da onemogućavaju da osoba koja ih doživljava funkcionira u savremenim društvima i kulturama.

Ali, očekivanje da bismo svi trebali funkcionirati jednako poput robota u našem društvu je vrlo ograničavajuće, i vrlo štetno. Oni koji pokušaju ili postanu isti kao i svi u društvu, ponekad se neće osjećati cjelovito, jer je priroda sistema takva da vas odvaja od vaše vlastite prirode. Od vašeg jedinstvenog i inteligentnog dizajna. A priroda se pokorava samo jednom zakonu - zakon različitosti i jedinstvenosti. Ljudi vole donositi bezbroj svojih "ljudskih" zakona kako bi kontrolirali ono što se ne može kontrolirati. I da bi natjerali druge na pokornost i poslušnost.
​Ljudska bića izviru iz istorijskog konteksta, kao i sav drugi oblik života na ovoj planeti. Mi nismo industrijski "proizvodi" koji se izbacuju na pokretnoj traci, nismo identični u svakom pogledu i ne bacaju nas u kantu za smeće, ako primijete nepravilnosti.  Iako se "ljudske nepravilnosti" znaju danas osuđivati.
Ljudska bića bi trebala biti raznolika. Svi proizilazimo iz nekog kulturnog konteksta. Vjerski kontekst. Istorijski predaka. Nismo svi identično. Ono što opažamo i značenje koje mu pridajemo je lične prirode i to je prirodna varijacija utemeljena na bezbroj faktora. Različitost ne mora značiti bolest.

Prisiljavanje ljudi na razmišljanje, djelovanje i život protiv vlastite prirode je pljačka njih samih. Ovo siljenje je i pokretač mnogih epidemija bolesti. Kada ne dobijemo priliku istražiti vlastitu i istinsku stvaralačku narav, bivamo potlačeni.

Kad smo prisiljeni da se pokoravamo rasporedu koji je neprirodan i nezdrav, kako bi naša tijela i mozak optimalno funkcionirali, tako da možemo platiti za svoje pravo na postojanje, navikavamo se na to, i u tom navikavanju gubimo sebe, gubimo svoju jedinstvenost i svoju prirodu.
​
Kada nas konstantno bombardiraju slikama patnje i porukama straha, zlostavljaju nas. A kada reagiramo na ove uvjete užasom i nemirom koje oni zahtijevaju, optužuju nas da imamo neku psihičku bolest. I tada se počinjemo gasiti. Polako i sistematski.
Optužba za duševne bolesti način je da diskreditiramo iskustva onih čija saosjećajnost i patnja neizbježno pokazuju i ukazuju na to da živimo u surovom i beskrupuloznom sistemu koji stvara bolest, patnju i smrt.

Neki koji se čine "mentalno bolesnima" su oni koji reagiraju na ovaj sistem kao i svi koji su u stanju uvidjeti njegovu pravu prirodu i učinke: sa užasom, tugom i šokom.
Dragi prijatelju, molim vas da me čujete: duboki saosjećaj i duboka emocija nisu bolest. Empatija nije bolest. Vidjeti i shvatiti pravu prirodu ljudi, mjesta i stvari nije psihoza. Mentalni, emocionalni i duhovni umor i ukočenost koja prati ovakva teška iskustva ne moraju značiti da imate bilo koju psihičku bolest.
To je samo znak da ste ostali čovjek, osjećajno biće kakvo bi svako trebalo da bude. To je znak da u vama nisu ubili emocije, čineći vas još jednim zombisanim pojedincem. A to "košta" u ovom surovom svijetu koji želi da radimo i ćutimo, da se ne bunimo i plaćamo račune dok ne umremo.

Vi ste se žrvovali. Odbili ste se otuđiti. Odbili ste se pretvarati kako vidite cara koji "nosi fine haljine", iako je car go. Odbili ste se ponašati kao da je sve u redu kad očito nije. I mislim da je to plemenito.
Vaša patnja se ne smije shvatiti olako i ne smije se "prosipati". Te stoga, udaljite se od ljudi, mjesta i stvari koje ne hrane vašu pravu prirodu.
Ako vas neko ne prepozna, ako ne može osjećati i shvatati kao i vi, nikako nemojte njegovu percepciju stavljate iznad vaše. Opasno je kada vjerujemo da drugi znaju bolje od nas šta je dobro za nas.
Vi ste taj koji živi sa svojim stanjem, vi određujete njegov smisao, a to kako i za što ćete koristite vaše stanje, to je je vaša stvar, vaše kreativno pravo koje vam je dato po rođenju. Ne dozvolite da vam iko određuje ko ste.

Da li pripadate empatama koje su "optužene" za mentalne bolesti? Zato što ste drugačiji, duboko saosjećajni, "neposlušni" i visoko kreativan vizionar?
Što ćete učiniti sa tom optužbom? Evo vam dobrog savjeta: umjesto da to smatrate kaznom, oslobodite svoj kreativni potencijal, i napravite od toga umjetnost svog života.