Eudaimonija, ili ključ krajnje sreće po Jungu

Autor djela: DIMITRA MILAN

“Eudaimonija”* (još u Napomeni) znači sreća, blaženstvo, bogatstvo, obilje. To je unutarnje cvjetanje koje je, prema Karlu Jungu, potrebno stimulisati tako što, prije svega, stupamo u kontakt sa izvorom naše genijalnosti - daimonom. Daimon je naš unutarnji genije, arhetip koji upravlja našim strastima i nesvjesnom motivacijom, što definiše našu suštinu, izvor sve naše kreativnosti i genijalnih uvida i ideja.

Ako postoji nešto što obiluje svuda, nešto što svugdje možete vidjeti (na knjigama, društvenim mrežama, poruke na majicama), to je natpis: “treba da budete sretni”. Nema reklamne poruke koja ne aludira na mogućnost doživljavanja novih i divnih senzacija, od fotografisanja najnovijim telefonom do vožnju određenog automobila. Trenutačna vizija sreće skoro gotovo zauzima imperativni ton.

Živimo u doba postmodernizma u kojem “obveza” da se bude sretan često izaziva nesreću. Sjetimo se riječi matematičara i filozofa Nasim Nikolas Taleb (Nassim Nicholas Taleb) iz njegove knjige Vrni labud (“The Black Swan): “još uvijek vjerujemo da je svijet pun bijelih labudova, da je dovoljno težiti nečemu, pa da dobijemo ono što želimo, da će se obećanja koja su za djecu jednog dana obistiniti”.

​Prema Talebu, naš svijet je, s druge strane, mnogo složeniji. Toliko da kad vidimo “crnog labuda”, ne znamo kako reagovati, postajemo ranjivi jer ne znamo kako upravljati neočekivanim dešavanjima i nesigurnostima. Sreća se, međutim, nikada ne može naći van nas, ona prvo kreće od nas i iz nas. Moramo ojačati naš karakter, našeg daimon -a , kako bi rekao Karl Jung.

​Eudaimonja i važnost upoznavanja sebe
Jedan od nasljednika Jungove misli bio je Džejsms Hilman (James Hillman). On je jedan od poznatih zagovornika Jungovske psihoanalize koji je produbio koncept arhetipova i, na određeni način, ideju daimona. U svojoj knjizi Kôd duše podsjeća na važnost dolaska u kontakt sa sopstvenim genijem ili unutarnjim "demonom" kako bi bilo moguće izgraditi ispunjeni život i doživjeti istinsku sreću. Da bismo bolje razumjeli ovu zanimljivu teoriju, ovdje će biti analizirano ono što Hilman otkriva u svojoj knjizi.

Što je daimon?

• Daimon  na grčkom znači demon, ali je daleko od poznatog negativnog značenja “demon”. "Daimon" simbolizira najvišu bit čovjeka. U Aristotelovoj etici, daimon je vrlina i mudrost u svom praktičnom aspektu.
• Karl Jung objašnjava da daimon leži u našoj podsvijesti. On vodi mnoge naše akcije, podstiče nas, došaptava nam ideje, nadahnjuje nas i daje snagu intuiciji. U današnjem društvu, i uz današnji način života, mnogi su prestali slušati taj unutarnji glas.
• Obrazovanje orijentisano na formiranje jednakih pojedinaca i svijet rada koji ne podstiče originalnost i kreativnost drastično smanjuje mogućnost da ovo unutrašnje svijetlo dođe do izražaja. Ono ima ogroman potencijal i želi osloboditi svoj kreativni impuls. Nemamo uvijek hrabrosti dati mu dovoljno prostora.​

Daimon i eudaimonija: pitanje hrabrosti
Džejms Hilman tvrdi da je malo stvari toliko važno za razvoj pojedinca kao slušanje ovog unutarnjeg duha, koji pokreće na nevjerovatne stvari. 
Oni koji prestanu gledati vani, koji prestanu igrati po tuđim pravilima, i započnu put ka samospoznaju, tj. Počnu gledati ka unutra, moći će doći do svog daimona, ili kako Karl Jung kaže: “ko gleda spolja - taj sanja, ko gleda iznutra - taj se budi” .

Nažalost, prihvatanje eudaimonije nije uvijek lagano,  jer ponekad daimon želi stvari kojih u našem okruženju nema. Možda ekonomista ne želi biti u svom poslu, možda bi želio biti umjetnik. Ili možda poznati i afirmisani umjetnik ne želi više stvoriti, a njegov daimon bi mogao tražiti od njega da se bavi humanitarnim radom. ​Moglo bi biti i da naš daimon traži dodatnu nezavisnost, osobni prostor i slobodu na koju se lično ne usuđujemo.​

Autor: DIMITRA MILAN

Eudaimonija nesumnjivo zahtijeva veliku hrabrost.  Međutim, ako se ne usuđujemo slušati naš unutarnji glas, taj isti daimon, nemiran i nestrpljiv da djeluje i da nešto preduzme, na kraju će nas kazniti. Kao što nas Karl Jung podsjeća, ako ne možemo slušati potrebe našeg daimona, naša duša postaje bolesna. Ići protivno našim željama i motivaciji dovodi do nesreće.

Kako se eudaimonija njeguje?
Znamo da ništa ne može biti jednako važno kao kultivisanje vlastitog znanja. Upoznavanje s našim željama, suštinom, identitetom i osobnim vrijednostima, bez sumnje je način prepoznavanja i prihvatanja našega daimona . Međutim, nije dovoljno uspostaviti kontakt i reći: "znam da si tamo". Moramo mu dati slobodu, kreativnost i izraz.

​Kultivisanje istinske eudaimonije zahtijeva promjenu, podrazumijeva napuštanje obrazaca koje nameće društvo, stvaranje osobne stvarnosti. Stoga moramo biti potpuno svjesni složenosti našeg okruženja u kojem su neočekivana dešavanja, neizvjesnosti i poteškoće pravilo. Daimon želi postići stvari, ali kako bi se postigla eudaimonija moramo promijeniti scenarija, što neće biti lako.

Važno je spomenuti rečenicu Immanuela Kanta: "ako želiš biti sretan, nauči da budeš mudar". To znači, moramo biti u mogućnosti odabrati odgovarajuće sredstvo kako bismo dobili najveću količinu dobrobiti. Jasno je da to nije jednostavno​.

Međutim, uvijek imamo Jungovsku terapiju. Ovaj terapeutski pristup orijentisan je na cilj: stavljanje eudaimonije unutar našeg dosega, što nam pomažu prepoznati naše posebnosti i potencijale kako bismo postigli željenu sreću, onu koja je po mjeri za nas.


*Napomena:
Eudaimonija (grč. εὐδαιμονία), znači sreća, dobrobit, blagostanje. posjedovanje dobrog duha, odnosno dobrodušje. Stari Grci su ovo stanje smatrali životnim blagostanjem i najvišim ljudskim dobrom,  te stoga i krajnjim životnim ciljem.

​