Fortunata Sindrom: zavisnost od nemogućih veza i "zabranjenih ljubavi"

“Fortunata sindrom” je dobio ime po romanu Benita Peresa Galdosa  koji nosi naziv: “Fortunata i  Hasinta - Dvije priče o udatim ženama”. Napisan je u 19. vijeku i i po njemu je rađen film 70-tih godina prošlog vijeka. Zbog velike psihološke dubine likovi, njihova imena se danas koriste za opisivanje određenih pojave u romantičnim odnosima.

Roman govori o burnom odnosu između muškarca, Huanita Santa Kruza i dvije žene: Hasinte i Fortunate. Prva je njegova zakonita žena, a drugi je njegova ljubavnica. Vremenom, Fortunata se zaljubljuje u drugog čovjeka, Maksimilijana, i udaje se za njega. Međutim, odnos između Fortunate i njenog ljubavnika se nastavlja i ona dobija dvoje djece s njim.

Najzanimljivija stvar o romanu nije sama zaplet, već psihološka analiza svakog od likova. Fortunata predstavlja osobu koju privlače nemogući, komplikovani i “zabranjeni” odnosi, kao što je odnos sa zauzetom osobom. Osobe koje se ponašaju poput nje imaju tzv. Fortuna sindrom.

Karakteristike Fortunata sindroma
Fortunata sindrom se ne smije smatrati poremećajem niti bolešću, jer on to nije. Ovo je, u stvari, prilično neobično stanje koji pogađa neke osobe. Ukratko opisano, osoba se osjeća privučena drugim osobama koje su zauzete i s kojima bi veza imala veo “tajnosti” i “misterije”, tj. vezama koje u društvu važe za “zabranjene”, nemoguće i neostvarljive. Ta “nedopuštenost i zabranjenost” je ono što im povećava užitak.
Glavne osobine osoba sa Fortunata sindromom su:

• Vrlo jaki, bezuslovan, duboki osjećaji ljubavi prema zauzetim muškarcima.
• Nemogućnost da se osjeti privlačnosti prema drugim ljudima.
• Spremnost da se učini sve za osobu koja je prdmet ljubavi.
• Uvjerenost da život nema nikakvog značenja bez te osobe.
• Osjećanje da ima "pravo" na njega, i da je sasvim u redu da mu je ona draža od drugih. 
• Želja za djecom s dotičnom osobom.
• Nejasna osjećanja prema djevojci/vjerenici/ženi osobe. Ponekad prema njoj pokazuje sažaljenje, a ponekad mržnju.
• Stalne fantazije o budućnosti sa osobom koju voli.​

Ukratko, osobe sa Fortunata sindromom duboko vole osobe koji su već u vezi, koji su zauzeti i sa kojima je mala mogućnost da ostvare dugotrajni odnos i svoje planove. Negdje duboko u sebi isto vrijeme osjećaju da je ta ljubav nemoguća.

"Oni koji su nevjerni znaju za užitke ljubavi; oni koji su vjerni poznaju ljubavne tragedije."

Šta je iza Fortunata sindroma?
Prvi ljubavni trougao u životu često se događa u ranoj dobi, tj. ranom djetinjstvu. Sigmund Frojd je to opisao tzv. Edipovim kompleksom. Kaže da djeca mogu doživjeti privlačnost ka svom roditelju i nesvjesno žele preuzeti mjesto drugog roditelja.
Drugim riječima, dječak želi zamijeniti ulogu oca (supruga svoje majke), a djevojčica majku (u slučaju ženske djece: Elektra kompleks). Rješenje je zabrana incesta: prihvatanje stvarnosti i odricanje od svih incestuoznih želja. Sve se to događa nesvjesno.
Fortunata sindrom ukazuje na nedostatak uspješnog razrješenja edipalnog sukoba/kompleksa u psihi osobe. U odrasloj dobi, neke osobe "ponovno stvaraju" (rekreiraju) vlastitog oca ili majku, svoju prvu veliku ljubav. Sukobi, očekivanja i želje koje su imali kao djecu prema roditelju drugog pola projektuju se u njihov sadašnji odnos i odnose.

Ako se “Edipov kompleks “  i “Elektra kompleks” pravilno riješe, odnosi će biti zdraviji za odrasle osobe, i za žene i za muškarce. A ako ne, odnosi će biti nešto poput njihovog prvog ljubavnog trougla. 
Žena bi tada mogla biti privučena zauzetim muškarcima, koji u ovom slučaju predstavlja njenog oca. I osjetiće da je druga žena izvor svih njenih frustracija, kao što je to prvobitno bio slučaj s majkom. 

Aspekti koje treba razmotriti
Osim toga, kod osoba koje pate od Fortunata sindroma, mogu se primijetiti i druge karakterne osobine, poput dolje navedenih.

• Nemogućnost prepoznavanja vlastitih osjećanja.
• Zavisnost u odnosima.
• Visoko cijene navodnu žrtvu koju čine za drugu osobu, posmatrajući je kao znak ljubavi.
• Idealizovani koncept ljubavi.

Žene koje imaju Fortunata sindrom žele nadvladati ženske osobe muškaraca sa kojima su u vezi. Mnoge to ne čine svjesno; osjećaju da je nemoguće odoljeti. Uopšteno govoreći, one puno pate i često su vrlo isfrustrirane. Što se tiče rješenja, često se preporučuje psihoterapija.


REFERENCE:
The “Fortunata syndrome”: A form of emotional dependency, June 2015, Papeles del Psicólogo - Psychologist Papers 36(2):145-152, Author: Jorge Barraca