Frustracija, naš najbolji mehanizam psihološkog prilagođavanja

​Frustracija je sjajan emocionalni odgovor koji je vrlo potcijenjen zbog toga što je neugodan i povezan je sa dječijim ponašanjem. Razumijevanje i doživljavanje frustracije može nam pomoći u rješavanju porijekla mnogih naših problema.

​Navikli smo slušati o frustraciji u kontekstu djece i adolescenata, ali malo se čuje ili čita o tome kako se ona manifestira u životu odraslog čovjeka  i o često neuspješnim naporima koje činimo da je ublažimo.  Određene manifestacije frustracije su kod odraslih ljudi infantilizirane i stoga društveno ocijenjene kao pogrešne. Frustracija se događa i kod novorođenčadi i adolescenata.
U svakom slučaju, čini se da je frustracija emocionalno iskustvo jednako neugodno koliko i složeno, te da ga je teško prepoznati, identificirati i izraziti. Opisivanje frustracije zaslužuje posebnu pažnju, jer se njena manifestacija doživljava kao društveno neprimjerena.
Ponekad se čini da je jedina ispravna stvar pokušati iskontrolisati je. Međutim, ona je jedan od najboljih psiholoških mehanizama prilagođavanja koje imamo.

​Šta je frustracija i zašto je treba izraziti?
Frustracija je emocionalno iskustvo koje nastaje kada se želja i stvarnost ne podudaraju. Utopijski je pomisliti da oboje uvijek mogu ići ruku pod ruku ili paralelno. Stoga frustracija postaje psihološki mehanizam koji nam pomaže da prilagodimo svoje želje i prihvatimo stvarnost.
Ova psihološka prilagodba pomaže nam da preispitamo i obnovimo sopstvena očekivanja. Daleko od onoga što bi se moglo činiti na prvi pogled, frustracija je emocija koja nam omogućava da obuzdamo svoje iluzije i pružimo im veće šanse za postizanje.

​Zašto? Jer kada stavimo želju i stvarnost pod kontrolu, to nam daje priliku za emocionalnu i kognitivnu promjenu kursa. Govori nam o potrebi da se zaustavimo i razmotrimo dalje opcije, jer nešto ne ide u ritmu.

"Ova emocionalna situacija ne događa se samo ljudima, već je možemo vidjeti i kod mnogih životinja. Sposobnost izražavanja pomaže nam da razvijemo vještinu koju nazivamo „tolerancijom na frustraciju“.

​Frustracija i životno iskustvo
Svaka životna faza i susret sa raznim situacijama sve veće složenosti omogućava nam da izgradimo toleranciju na frustraciju. Ono što može biti jednostavno dok smo djeca, postaje složenije kod odraslih ljudi  jer postoje stvarne mreže internih faktora i faktora uslovljavanja okoline.

Već je 70-ih godina prošlog vijeka Walter Mischel izveo eksperiment nazvan "test bijelim sljezom" u kojem je bombon pokazivan djetetu i od djeteta se tražilo da pričeka nekoliko minuta da ga pojede. Očekivalo se da će, ako može izdržati sa čekanjem, nagrada biti dvostruka, jer bi se za uzdržavanje moglo dobiti dva slatkiša. Ova je studija zaključila da su, što je starija dob, veća regulacija i sposobnost zadržavanja frustracije. Međutim, to ovisi i o drugim čimbenicima kao što su obrazovni nivo.

Imajmo na umu da što je veća izloženost situacijama ovog tipa i što je veća iskustvena ravnoteža, to su veće mogućnosti za učenje da se kontroliramo u svakoj životnoj fazi.
Možemo pomisliti da kao odrasli možemo imati poteškoća u kontroli nagona da pojedemo poslasticu baš poput djeteta. Međutim, čak i ako je situacija ista, složenost misli i impulsa izuzetno varira. Kad bismo mogli staviti zvučnik na misli, vidjeli bismo da se u istoj situaciji unutarnji dijalog i mentalni sklop puno razlikuju ovisno o životnom ciklusu.

Hronično nezadovoljstvo, frustracija usađeni u naš život​
Potiskivanje ili nerazumijevanje frustracije može dovesti ljude do stanja hroničnog nezadovoljstva. 

Gotovo ništa nas ne raduje i veliki dio onoga što nam se događa tumači se u našim mislima kao smetnja. Kada nas napadnu nemir, tjeskoba i hronično nezadovoljstvo, postoji nesklad koji ne vidimo, a još manje umijemo riješiti.
Kada osoba koja ide na psihoterapiju to shvati, vrijeme je da počne poštovati pravila koja vode njeno vanjsko i unutarnje ponašanje i da radi na njima. Prvo ćemo ih iznijeti eksplicitno, što je težak zadatak, jer se moramo nositi sa vrlo neugodnim emocionalnim stanjima. Tada je red na reorganizaciji unutrašnjeg govora tako da on ispunjava zdravu funkciju u životu.

Ljudi s visokim stupnjem impulsivnosti žive sa velikom nelagodom jer im je teško tolerirati kašnjenje u dobivanju onoga što je ugodno ili što im je jednostavno potrebno da bi ostvarili svoju dobrobit.

​Treba napomenuti da kada se frustracija pretvori u "odbjeglog konja", a mi ne znamo kako upravljati onim što nam se događa, korisno je imati izlaz koji nas kasnije sa većom mentalnom jasnoćom vraća na početnu tačku. Na primjer, mnogi se ljudi počnu baviti sportom, što itekako pomaže kod frustracija.

​Frustrirajuće iskustvo sinonim je za nelagodu, mentalnu maglu i oluje u našem unutarnjem dijalogu. Sve ovo nas vraća u stanje beznađa koje nas tjera da usporimo i preispitamo situaciju.

Ukratko, mogli bismo reći da je frustracija mehanizam koji nas vodi prema blagostanju. Tolerancija na frustraciju pomaže nam da živimo sa nelagodom kao dijelom života.
Zahvaljujući frustraciji učimo kako da prihvatimo svoje mogućnosti, svoja ograničenja i kako da prilagodimo očekivanja. Jer, ovo prilagođavanje očekivanja pomaže nam da ne blokiramo sebe i tako nastavimo u potpunosti funkcionirati u životu. Stoga, tretirajmo frustraciju onako kako ona zaslužuje, jer je to neophodno i zaista funkcionalno emocionalno iskustvo.