Govor tijela osobe koja je kriva

Govor tijela osobe koja je kriva zavisi od toga koliko se kaje zbog nečega. Kod nekih je on prilično intenzivan i lako uočljiv, a kod drugih jedva da je prisutan.

Govor tijela osobe koja je kriva nije lako otkriti iz nekoliko razloga. Prvi je da krivica nije osnovna emocija. Osnovne emocije se jasno odražavaju u mikro-izrazima ljudskog tijela. Međutim, krivica je složenija formacija koja uključuje refleksiju i nekoliko emocija, sve odjednom.

Kriva osoba ne priznaje uvijek krivicu. Moguće je, na primjer, da se neko ko krade osjeća kao da ima pravo na to. To je zato što, po njima, drugoj osobi nije potrebno ono što su od njih uzeli. Ili su možda uvjereni da je nepravedno stečeno. Zbog toga neće izraziti krivicu i, naravno, to se neće odraziti na njihov govor tela.
Isto tako, neke pokrete i položaje nemoguće je dobrovoljno kontrolirati, barem na nekoliko sekundi. Umjesto toga, postoji jaka komponenta racionalnosti u osjećaju krivice, tako da je takođe moguće vršiti namjernu kontrolu nad pokretima koji otkrivaju ovaj osjećaj. U zaključku, govor tijela osobe koja je kriva je teže otkriti, iako nije nemoguće. U nastavku dijelimo neke od njegovih karakteristika.

​Osnovni gestovi u govoru tijela krive osobe
Osoba koja se osjeća krivom, ali ne želi da preuzme odgovornost za ono što je uradila, često živi u stanju pripravnosti. Svjesni su da se kriju i svjesni su štete koju su napravili i kajanja koje je rezultiralo iz toga. Dakle, u tim slučajevima ljudi imaju relativno široku kontrolu nad govorom svog tijela.
Međutim, prema antropologu Desmondu Morrisu, nesvjesni nevoljni pokret dio je govora tijela krivice. Oni puno trepću. Koliko god se osoba pretvarala da ima sve pod kontrolom, povremeno će treptati kada je nešto upitana ili joj nagovijestite nešto u vezi sa njihovim osjećajem krivice.
Ovo povećanje učestalosti treptanja je značajno i primjetno, ali oni koji se osjećaju krivima to ne primećuju to odmah. Ovaj gest označava da se osoba osjeća ranjivo i da ima intenzivnu želju da povrati kontrolu nad situacijom. Uobičajeno je da ga prate pokreti glave u različitim smjerovima.

​Izgled i izrazi
Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju kada je riječ o govoru tijela krive osobe su oči. Često osoba koja je postupila protiv svojih uvjerenja i vrijednosti teško uspostavlja kontakt očima. Vjerovatno će pogled skretati negdje drugo, uvijek oborenih očiju. Brada se neće nužno naginjati nadolje, ali njihov pogled hoće.
Ovo je, međutim, relativno. To se ne dešava uvijek jer neki ljudi znaju da ih ovaj gest odaje. Ponekad postoji i snažno uvjerenje da je ono što su uradili bilo loše, ali je neophodno ili zgodno. Dakle, osoba ne doživljava krivicu kao takvu, iako zna da je nanijela štetu.

U ovom drugom slučaju, uobičajeno je da osoba pokazuje pretjeranu kontrolu nad svojim izrazima lica. Ono što žele je, upravo, da ništa ne otkriju. Tako drže mišiće napetim i pokušavaju što manje gestikulirati. Ne skidaju pogled sa sagovornika jer žele da budu svjesni. Drugim riječima, nastoje zadržati kontrolu nad situacijom.

Pokrivanje usta i teškoće u govoru
​Iako se ovo ne odnosi na sve slučajeve, još jedan uobičajen gest u govoru tijela krivice je sklonost prekrivanju usta ili lica. Ponekad, osoba stavi ruku na usne ili lice. Ne želi da se oda i, a da toga nije ni svjesna, pokušava da se sakrije.
Slično, mogu se pojaviti neke uočljive poteškoće u govoru. Kriva osoba prečesto čisti grlo ili malo muca. Napetost i stres zbog održavanja ove uloge isušuju im usta, zbog čega često piju. Oni takođe mogu imati poteškoća sa nizanjem riječi u koherentne rečenice.
​
Konačno, govor tijela krive osobe nikada nije isti, kao ni način na koji doživljavaju. Neki loši postupci ih muče, dok im drugi nimalo ne smetaju. To takođe zavisi od uticaja njihovih individualnih i kulturnih faktora. Zbog toga je čitanje ovih gestova relativno.