Granični poremećaj ličnosti i bipolarni poremećaj - sličnosti i razlike

Granični poremećaj ličnosti (GPL) je kontroverzan otkako je prvi put uveden u "Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje"  1980. godine.

Što se tiče bipolarnog poremećaja u odnosu na granični poremećaj ličnosti, treba napomenuti da oba stanja karakteriziraju nestabilnost raspoloženja i impulsivnost, ali postoje i bitne razlike između njih. Bipolarni poremećaj uključuje dramatične promjene raspoloženja i nivoe aktivnosti, dok je jedno od glavnih obilježja GPL-a emocionalna disregulacija.

Simptomi
Nestabilnost raspoloženja i impulsivno ponašanje često doživljavaju i osobe sa bipolarnim poremećajem i osobe sa GPL-om.

Bipolarni poremećaj je povezan sa promjenama raspoloženja iz depresije u maniju ili hipomaniju. Maniju karakterizira ushićenje, smanjena potreba za snom i povećana aktivnost. Hipomanija je slična maniji, ali je manje teška. GPL je takođe povezan sa promjenama raspoloženja, koje se ponekad nazivaju emocionalna disregulacija ili afektivna nestabilnost. Kod osoba sa GPL-om se raspoloženje često mijenja od dobrog do krajnje uznemirenog za nekoliko minuta.

Bipolarni poremećaj

• ​Ekstremne promjene raspoloženja
• Epizode raspoloženja koje traju nedelju dana ili više
• Nemir
• Navala misli
• Povećani nivoi energije i aktivnosti
• Smanjena potreba za snom
• Grandiznost 
• Bezobzirna, rizična ponašanja
• Impulsivnost
• Psihoza tokom teških maničnih epizoda

Granični poremećaj ličnosti

• Brze promjene raspoloženja
• Epizode raspoloženja koje traju satima ili danima
• Emocionalna disregulacija
• Strah od napuštanja
• Nestabilna slika o sebi
• Intenzivne, nestabilne veze
• Problemi sa ljutnjom
• Osjećaj bezvrijednosti
• Paranoično razmišljanje
• Impulsivnost
• Suicidalne ideacije

​Uzroci
Istraživanja sugerišu da, iako se bipolarni poremećaj i GPL mogu pojaviti zajedno, ipak su ovo odvojena stanja sa različitim uzrocima. Iako istraživači ne razumiju u potpunosti tačne uzroke svakog od ovih stanja, vjeruje se da nekoliko faktora igra ulogu u pojavljivanju ovih stanja kod osobe.

Bipolarni poremećaj

• Genetika: Vjeruje se da bipolarni poremećaj ima snažnu genetsku vezu. To je jedno od najnasljednijih stanja kada je mentalno zdravlje u pitanju. 
• Trauma i stres: Trauma iz djetinjstva i stresni događaji takođe mogu biti povezani sa bipolarnim poremećajem.
• Razlike u mozgu: Neke studije sugeriraju da razlike u strukturi mozga i hemiji takođe mogu doprinijeti bipolarnom poremećaju, iako je potrebno više istraživanja da bi se ova veza bolje razumjela. 

Granični poremećaj ličnosti

• Zlostavljanje i trauma: GPL je snažno povezan sa zlostavljanjem i traumama iz djetinjstva. Faktori kao što su slaba privrženost majke, zloupotreba supstanci od strane roditelja i fizičko, kao i svako drugo zlostavljanje povezani su sa GPL -om.
• Razlike u mozgu: Osobe s GPL -om mogu imati razlike u područjima mozga koja su povezana s emocionalnom kontrolom.
• Genetika: Istraživanja takođe sugerišu da ovo stanje može imati genetsku predispoziciju. 

Da li su bipolarni poremećaj i GPL povezani?
Trenutna istraživanja nisu pronašla jaku vezu između GPL-a i bipolarnog poremećaja. No, postoje neki dokazi da se osobama sa GPL-om dijagnosticira bipolarni poremećaj češće nego osobama sa drugim poremećajima ličnosti.

Postavljanje dijagnoze
Prilikom postavljanja dijagnoze, stručnjak treba da razmotri nekoliko različitih faktora koji bi im pomogli u razlikovanju bipolarnog poremećaja i GPL-a. Neke značajne komponente koje razdvajaju to dvoje su:

• Kvalitet: Iako oba poremećaja karakteriziraju promjene raspoloženja, kvalitet promjena raspoloženja može biti vrlo različit. Osobe sa bipolarnim poremećajem imaju tendenciju da dožive maniju i depresiju, dok osobe sa GPL-om doživljavaju intenzivnu emocionalnu bol i osjećaj praznine, očaja, ljutnje, beznađa i usamljenosti.
• Vrijeme: Kod GPL-a promjene raspoloženja su često kratkotrajnije. Mogu trajati samo nekoliko sati. Nasuprot tome, promjene raspoloženja kod bipolarnog poremećaja obično traju danima ili čak sedmicama.
• Uzrok: Kada su promjene raspoloženja kod osoba sa GPL-om u pitanju, treba znati da oni obično reaguju na stres iz okoline, kao što je svađa sa bliskom osobom, dok promjene raspoloženja kod bipolarnog poremećaja mogu nastati iz vedra neba.
• Stepen: Promjene raspoloženja tipične za GPL rijetko uključuju ushićenje. Obično je promjena od osjećaja uznemirenosti do osjećaja da je sve u redu, a ne od lošeg do osjećaja ushićenog raspoloženja, što je tipičnije za bipolarni poremećaj.

Liječenje
Budući da su bipolarni poremećaj i granični poremećaj ličnosti dva različita stanja, neophodno je liječiti svaki poremećaj pojedinačno kako bi se na najbolji način ublažili simptomi.

Bipolarni poremećaj
Ljekovi su primarni tretman za bipolarni poremećaj, iako psihoterapija takođe može biti od pomoći. Stabilizatori raspoloženja mogu pomoći u balansiranju raspoloženja i minimiziranju rizika od ekstremnih uspona i ekstremnih padova.
​Litijum je bio prvi lek koji je razvijen za liječenje bipolarnog poremećaja. I danas se često koristi kao tretman prve linije. Vrste lijekova koji se često propisuju za liječenje bipolarnog poremećaja su antipsihotici i antikonvulzivi.

Granični poremećaj ličnosti GPL se ranije smatrao izazovnim za liječenje, ali novija istraživanja pokazuju da tretmani mogu biti vrlo efikasni. Najčešće se liječi psihoterapijom, ali se mogu prepisivati ​​i lijekovi koji pomažu u upravljanju specifičnim simptomima.
Dijalektičko-bihejvioralna terapija (DBT) je oblik psihoterapije koji je posebno kreiran za liječenje graničnog poremećaja ličnosti. Ovaj pristup je oblik kognitivno- bihejvioralne terapije (KBT) koji ljude uči upravljanju stresom, emocionalnoj regulaciji i vještinama odnosa. Druge terapije koje takođe mogu biti korisne uključuju  terapiju zasnovana na mentalizaciji (MBT) i grupnu terapiju. Lijekovi koji se ponekad prepisuju za liječenje simptoma GPL-a uključuju antidepresive, lijekove protiv anksioznosti, antipsihotike i stabilizatore raspoloženja.

Prevencija
Nažalost, nije moguće spriječiti bipolarni poremećaj ili granični poremećaj ličnosti. Međutim, postoje stvari koje možete učiniti koje će vam pomoći da spriječite ozbiljne posljedice povezane sa vašim stanjem.

Bipolarni poremećaj
Ne postoji način da se spriječi nastanak bipolarnog poremećaja. Međutim, rano otkrivanje i liječenje mogu pomoći u poboljšanju ishoda. Pazite na znakove upozorenja i saznajte više o stanju kako biste mogli biti u potrazi za ranim simptomima. Ako vam je dijagnosticiran bipolarni poremećaj, neke stvari mogu pomoći u smanjenju rizika i ozbiljnosti epizoda raspoloženja:

• Pridržavajte se svog plana liječenja
• Izbjegavajte supstance i alkohol
• Izbjegavajte okidače
• Jedite uravnoteženu prehranu
• Pronađite načine za upravljanje stresom
• Spavajte dovoljno
• Držite se dosljednog rasporeda

Granični poremećaj ličnosti
Ne postoji siguran način da se spriječi granični poremećaj ličnosti. Neki koraci mogu dovesti do boljih rezultata, kao što su:

• Izbjegavanje sustanci i alkohola
• Minimiziranje stresa
• Strategije opuštanja
• Potražite liječenje na prvi znak simptoma

Zaključak
Bipolarni poremećaj i granični poremećaj ličnosti dijele neke zajedničke simptome, ali ovo su dva različita stanja. Ponekad se javljaju zajedno, tako da buduća istraživanja o genetskim i biološkim uzrocima GPL -a i bipolarnog poremećaja mogu otkriti neke neotkrivene veze između ova dva stanja. Tačni uzroci ova dva stanja nisu u potpunosti jasni, ali genetika je snažno povezana sa bipolarnim poremećajem, dok je doživljena trauma snažno povezana sa nastankom graničnog poremećaja ličnosti. Oba stanja imaju različite tretmane, tako da je postavljanje tačne dijagnoze vrlo bitno.


STRUČNE REFERENCE/STUDIJE/BIBLIGRAFIJA:
1. Gunderson JG, Stout RL, Shea MT, et al. Interactions of borderline personality disorder and mood disorders over 10 years. J Clin Psychiatry. 2014;75(8):829-834. doi:10.4088/JCP.13m08972
2. Gordovez FJA, McMahon FJ. The genetics of bipolar disorder. Mol Psychiatry. 2020;25(3):544-559. doi: 10.1038/s41380-019-0634-7
3. Lee JG, Woo YS, Park SW, Seog DH, Seo MK, Bahk WM. Neuromolecular etiology of bipolar disorder: possible therapeutic targets of mood stabilizers. Clin Psychopharmacol Neurosci. 2022;20(2):228-239. doi:10.9758/cpn.2022.20.2.228
4. Cattane N, Rossi R, Lanfredi M, Cattaneo A. Borderline personality disorder and childhood trauma: Exploring the affected biological systems and mechanisms. BMC Psychiatry. 2017;17(1):221. doi:10.1186/s12888-017-1383-2
5. Krause-Utz A, Frost R, Winter D, Elzinga BM. Dissociation and alterations in brain function and structure: Implications for borderline personality disorder. Curr Psychiatry Rep. 2017;19(1):6. doi:10.1007/s11920-017-0757-y
6. Amad A, Ramoz N, Thomas P, Jardri R, Gorwood P. Genetics of borderline personality disorder: systematic review and proposal of an integrative model. Neurosci Biobehav Rev. 2014;40:6-19. doi:10.1016/j.neubiorev.2014.01.003
7. Patel RS, Manikkara G, Chopra A. Bipolar disorder and comorbid borderline personality disorder: patient characteristics and outcomes in US hospitals. Medicina (Kaunas). 2019;55(1):13. doi:10.3390/medicina55010013
8. Choi-Kain LW, Finch EF, Masland SR, Jenkins JA, Unruh BT. What works in the treatment of borderline personality disorder. Curr Behav Neurosci Rep. 2017;4(1):21–30. doi:10.1007/s40473-017-0103-z
9. Stoffers JM, Völlm BA, Rücker G, Timmer A, Huband N, Lieb K. Psychological therapies for people with borderline personality disorder. Cochrane Database Syst Rev. 2012;2012(8):CD005652. doi:10.1002/14651858.CD005652.pub2
10. Ripoll LH. Psychopharmacologic treatment of borderline personality disorder. Dialogues Clin Neurosci. 2013;15(2):213–224.