Granični poremećaj ličnosti i poteškoće u upravljanju emocijama

Jedna od osobina ljudi sa graničnim poremećajem ličnosti je teškoća u upravljanju emocijama.

Njihove emocije ih lako preplavljuju i oni teško pronalaze stabilnost. Mogu imati mnogo emocionalnih uspona i padova koji ometaju njihove odnose sa vanjskim svijetom. Upravo iz tog razloga im je potrebna specijalizirana pomoć da nauče korisne alate za društveno ponašanje.

Granični poremećaj ličnosti (GPL) karakterizira rigidan i nefleksibilan način funkcioniranja. Osobe sa GPL-om imaju problema u odnosima sa drugima, imaju neprikladan način društvenog funkcioniranja, evidentnu emocionalnu nestabilnost i vrlo negativnu sliku o sebi. Ali, zašto je ljudima koji imaju ovaj poremećaj tako teško upravljati svojim emocijama?

Biosocijalna teorija graničnog poremećaja ličnosti
Biosocijalna teorija smatra da je glavni problem GPL-a nedostatak emocionalne regulacije. Osim toga, ovaj nedostatak može imati nekoliko različitih porijekla. Oni uključuju biološku predispoziciju, okolišni kontekst i interakciju to dvoje. Ova teorija kaže da emocionalna neravnoteža proizlazi iz emocionalne ranjivosti i nedostatka učinkovitih strategija emocionalnog upravljanja. Emocionalna ranjivost se definira kao preosjetljivost na bilo koju emociju, bez obzira na njenu vrijednost (pozitivnu, negativnu ili neutralnu). Ova preosjetljivost često rezultira vrlo intenzivnim i promjenjivim odgovorom osobe sa GPL-om. Takav intenzitet stvara disbalans, pa ga ljudi sa GPL-om teško mogu popraviti.
S druge strane, nestabilnost i nedostatak emocionalne regulacije, prema biosocijalnoj teoriji, ima i biološku osnovu. To ne znači da je nasljedna. Biološka predispozicija može biti različita kod svake osobe. Stoga, biološki faktor zajednički za sve slučajeve graničnog poremećaja ličnosti još uvijek nije otkriven.

Poništavajuće okruženje u porodici utiče na emocionalnu regulaciju
Jedan faktor koji ljudima sa (i bez) GPL-a stvara probleme u regulaciji emocija je porodični kontekst u kojem su odrasli. Normalno, tokom terapije se gotovo uvijek otkriva da porodice nisu potvrdile emocionalne potrebe svoje djece. Njihovo okruženje vidi emotivno izražavanje kao nevažno. Porodično okruženje i pogrešan odgoj mogu nanijeti mnogo štete čovjekovom samopoštovanju, jer se ono formira u djetinjstvu. Ako roditelji ignorišu dete ili na ekstreman način reaguju na njegove potrebe, ono će smatrati da je potpuno u redu da živi sa odbacivanjem i bez razumijevanja. Blisko okruženje dovodi do toga da frustracija, ljutnja, tuga i strah postaju dio djetetove ličnosti. Na primjer, ako dijete plače, a roditelji umjesto da se pobrine za njega ili pokušaju da otkriju šta nije u redu, govore mu da je "plačljivko" i rugaju mu se. Tako dijete saznaje da je loše pokazivati ​​svoje emocije i da će biti ukoreno ako nastavi to da čini. Dijete tako uči da izrazi svoje emocije na ekstreman način, ili ih potpuno inhibira.

Kako osobe sa GPL-om reaguju na emocije? Ekstremni intenzitet i emocionalna osjetljivost
Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti vrlo su osjetljive na vanjska iskustva jer se plaše napuštanja. Zato sa velikim intenzitetom reaguju na svaku emociju, bilo ljutnju ili radost.
Oni pate od izrazito izražene emocionalne nestabilnosti koju teško mogu kontrolisati. Na primjer, često imaju epizode intenzivne anksioznosti i frustracije koje se manifestiraju u ponašanju.

Poteškoće u povratku na emocionalnu neutralnost
Smiriti se, nakon intenziteta kojim doživljavaju emocije, nije lako. Mogu biti vrlo impulsivni i imati poteškoća u moduliranju svojih emocija kada im nešto smeta. Toliko da često nehotice prepuštaju kontrolu nad svojim postupcima vlastitim emocijama. Osim toga, osobe sa GPL-om takođe se odlikuju nemudrim, radikalnim i vrlo prevrtljivim mišljenjima. Njihova nestabilnost u tom smislu šteti i ometa svaku društvenu podršku koju dobijaju. Zato često dobijaju manje podrške. A ljudi koji ostaju tu razumiju da su mnoga od impulzivnih ponašanja koje osoba ima bolest.

Zadržavanje duboke praznine i tuge
Osjećaj praznine vrlo je čest među ljudima koji pate od graničnog poremećaja ličnosti. Ništa ih ne ispunjava. To stvara veliku prazninu i tugu koju je teško objasniti ili izraziti. Tako u svom "emotivnom ruksaku" na kraju nose tugu od koje ne mogu pobjeći. Imaju dosta poteškoća da regulišu svoj bijes. Zbog toga oni ili "eksplodiraju" u ljutnji ili dolaze do tačke samopovređivanja. Samopovređivanje je njihov način da izraze ljutnju koje ne znaju kako da oslobode na drugi način. 

Moraju naučiti upravljati svojim bijesom, svjesno usmjeravajući energiju tako da ne ispadne na način na koji će kasnije požaliti.

​Kako regulisati emocije kod graničnog poremećaja ličnosti?
Prvi korak je da treba naučite prihvatiti i potvrditi svoje emocije onako kako ih osjećaju. Identifikujte koje emocije postoje prije nego što vas prođu. Zatim ih prihvatite onakve kakve dolaze, bez pokušaja da negirate stvarnost. Biće važno naučiti tolerirati emocionalni stres pomoću strategija emocionalne regulacije. 
Terapija koja je dala najbolje rezultate je DBT (dijalektička bihejvioralna terapija), Marsha Linehan. Ova terapija se fokusira na podučavanje socijalnih i motivacijskih vještina za smanjenje impulzivnih i suicidalnih ideja. Ideja je da se ovim ljudima pomogne da vide svijet kao mjesto gdje ima mjesta i za njih. Obogaćivanje emocionalnih sposobnosti osoba sa GPL-om je veoma važan aspekt u poboljšanju njihove socijalne i lične adaptacije. Da zaključimo, individualna terapija, grupna terapija i rad kod kuće biće od suštinskog značaja, pod uslovom da je organiziran i nadgledan od strane specijaliste.


REFERENCE:
1. Psychophysiological ambulatory assessment of affective dysregulation in borderline personality disorder, Ulrich W. Ebner-Priemer, Stacy S. Welch, Paul Grossman, Thomas Reisch, Marsha M. Linehan, Martin Bohus, https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0165178106001211​