Pretrpjeti gubitak pamćenja uslijed depresije, dokaz je da nas je naš depresivni mozak odvojio od stvarnosti.
Kao brod koji skreće s putanje i ulazi u neurohemijsku oluju, odakle može se promatrati spoljni svijet samo kroz zamućeni i nejasni veo. S mjesta na kojem je teško koncentrisati se, pamtiti, reagirati, misliti i obraćati pažnju.
Kada govorimo o depresiji, odmah zamišljamo osobu koja leži sklupčana na kauču ili u krevetu sa spuštenim roletnama. Ovaj duševni poremećaj je praćen tihom patnjom, bezizražajnošću i bespomoćnošću.
Ovaj poremećaj je poput "virusa trojanca" u umu osobe, koji prije svega dovodi do prekida kognitivnih funkcija. Ovo je bez sumnje važan aspekat o kojem se često ne govori. Važno ga je imati na umu zbog razvoja ogovarajućeg terapeutskog pristupa.
Gubitak pamćenja uslijed depresije: što se događa sa mnom? Oni koji su pogođeni depresijom imaju poteškoća u razumijevanju instrukcija i tumačenju stvari oko sebe. Teško im je razumjeti ono što čuju ili čitaju. Dešava se da im je ime nekoga "na vrhu jezika", ali se ne mogu sjetiti. Ukoliko su krenuli negdje, dešava se da dožive "zamračenje u umu" i da se ne mogu sjetiti što je njihov cilj i destinacija. Oni vide da se drugi ljuti na njih jer ne obraćaju pažnju dok razgovaraju s njima. Depresivni ljudi se suočavaju sa nesporazumima s ljudima oko sebe jer se jednostavno ne mogu usredotočiti na nešto, prisjetiti se što su im rekli, izvući jednostavne zaključke i tako dalje. Kao što vidimo, gubitak pamćenja uslijed depresije mnogo je više nego samo zaboravljanje. Za depresivne ljude okolinu je prekrivena mentalnom maglom, što ih čini previše zbunjenima da se usredotoče i shvate što se događa, gdje su i što žele. Sve to uzrokuje nelagodu, nailazi na društveno nerazumijevanje, i još gore, čini da se njihova depresija pogoršava. Zašto se ovo sve događa? Koji je uzrok svih tih procesa? "Ubrzani" neuroni Stres je obično najvažniji faktor koji povećava rizik od razvoja depresije. Osjećaj prijetnje, tjeskobe, pritiska, stalnog upozorenja ili straha - sve su to dimenzije koje pogoduju oslobađanju glukokortikoida, a kortizol je najčešće izlučeni hormon. Mozak u koji prodro kortizol radi drugačije. Neuroni se "ubrzavaju" i preferiraju poznate procese, kao što su ponavljajuće misli, brige i prisilne misli. Ono što se događa pri ovoj hiperaktivnosti najbolje se ilustrira grafički: kako bi se smanjiva ova hiperaktivnost i zaumor, kao i smrt nervnih ćelija, te stanice prekidaju povezanost sa drugim ćelijama. Informacije se više ne prenose tako brzo, stvari se zaboravljaju, memorija gubi snagu, a mozak naglo usporava i ulazi u modus štednje energije.
Hipokampus se smanjuje
Gubitak pamćenja zbog depresije ima svoje porijeklo i u specifičnoj strukturi mozga, naime hipokampusu. Ova regija je, između ostalog, odgovorna za pohranu sjećanja. Ovo područje mozga biva mnogo više pogođeno visokim razinama kortizola od ostalih. Ako depresija postane hronična ili trpimo ponavljajuće depresivne epizode, hipokampus se sve više smanjuje. Treba napomenuti, međutim, da je hipokampus jedna od onih struktura koju karakterizira visoka plastičnost. Što znači da uz terapiju, memorijske vježbi i odgovarajuće kognitivne strategije on se može vratiti u svoju prvobitnu veličinu, pri čemu se ponovo poboljšavaju naša pažnja i naše sposobnosti pamćenja. Dopaminergičke nervne ćelije Stvarnost koja je karakteristična za osobe sa depresijom je anhedonija. To znači da uslijed ovog mentalnog poremećaja, gubimo mogućnost za uživanje u najjednostavnijim stvarima, gubimo interes, motivaciju i nemamo energije za nešto novo. Dopaminergički neuroni su odgovorni za „nagradu”, za one aktivnosti koje mozak doživljava kao "pozitivne". Depresivan mozak je postaje organ u kojem dopamin više ne funkcionira učinkovito. I tako da se sve mijenja i sve biva izbačeno iz ravnoteže. Gubimo motivaciju, i još važnije, manjak ovog neurotransmitera takođe znači da se dešavaju promjene u serotoninskom i glutamatergičkom sistemu, u funksionisanju opioida i endokanabioida.
Ako se svi ovi neurohemijski sistemi i procesi ne odvijaju kako treba, gubimo interesovanje, znatiželju, sposobnost učenja i pohrane novih informacija i učinkovito donošenje odluka.
Što možemo učiniti? Ovo je gubitak pamćenja uslijed depresije. Ali svaka osoba to doživljava na drugačiji način. Na primjer, kod blage do umjerene depresije, poznato je da se kognitivni nedostaci mogu vratiti kroz terapije i vježbe. U najtežim slučajevima, potrebna je multidisciplinarni strategija, pri čemu se kombinuje farmakološki pristup sa psihoterapijom i drugim tretmanima pri čemu je fokus na memoriji, pa i na odgovarajućoj prehrani, koja se temelji na magnezijumu i B vitaminima. Stručni izvor: psychologytoday.com
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017