Hemija anksioznosti: šta se dešava u našem tijelu tokom anksioznih napada

Anksioznost je važan mehanizam koji je osigurao opstanak ljudske vrste. Međutim, u savremenom svijetu, taj isti hemijski odgovor često šteti umjesto da pomaže ljudima.

Uz sve veću rasprostranjenost anksioznosti, danas je važnije nego ikad prije znati što ona uključuje kako biste mogli poduzeti odgovarajuće mjere da je spriječite. Znajući što ona znači može pomoći vama i ljudima oko vas da izbjegnete katastrofalno razmišljanje i druge uobičajene simptome anksioznosti. U ovom ćemo članku govoriti o hemiji anksioznosti kako bismo objasnili što se događa od incijalnog pokretača do povećanja T-stanica u vašem tijelu.

Je li anksioznost loša?
Mnogi stručnjaci smatraju stres i anksioznost jednim te istim.  Oboje su povezani sa reakcijom tijela na stres, što je prirodni biološki proces koji je važan za čovjekov opstanak. Prema tome, anksioznost ne biste trebali smatrati ni dobrom ni lošom.

Kada opažena prijetnja čini da se ljudi osjećaju anksiozno ili uplašeno, aktivira se mehanizam koji često pokreće borbu ili bijeg.
Ljudska bića su se razvila zahvaljujući ovom mehanizmu jer nam je on osigurao opstanak. Bez njega ne biste mogli brzo djelovati i donositi ključne odmah i odluke na licu mjesta. Vaše tijelo ne bi imalo fizičku sposobnost da se zaštiti.

Problem nastaje kada vaše tijelo aktivira stresni odgovor zbog "prijetnji" koje nisu opasne. Vaše se tijelo tada priprema za borbu ili bijeg, iako je ta reakcija potpuno nepotrebna. Hemijski i emocionalni odgovori koji su uključeni u borbu ili bijeg ono su zbog čega se osjećate toliko čudno kad ste tjeskobni.

Hemija anksioznosti

Procjena prijetnje: borba ili bijeg
Kad prepoznate prijetnju, procijenite je u nekoliko sekundi. Iako nas divlje zvjeri danas više ne progone, ta se reakcija podjednako odnosi na sve što doživljavate kao prijetnju. To bi moglo biti bilo što, od jednostavnog i bezazlenog komentara do neobične i iznenadne buke koju smatrate prijetnjom.

Simpatički nervni sistem
Nakon procjene prijetnje, hemija vašeg tijela započinje s djelovanjem. U simpatičkom nervnom sistemu aktivira se vaša osolovina hipotalamus -hipofiza-nadbubrežne žlijezde, koja zatim aktivira oslobađanje adrenokortikotropnog hormona (ACTH).

Hipotalamus regulira oslobađanje ACTH u tijelu. Hipotalamus je takođe odgovoran za reguliranje prehrane, pijenja, parenja i agresije. Dakle, ima smisla da se aktiviraju i neurohormonalni mehanizmi reakcije na stres, stimulirajući hipofizu na oslobađanje ACTH.
ACTH zauzvrat podstiče nadbubrežne žlijezde koje preplavljuju krvotok glukokortikoidima.
​
Glukokortikoidi vam pomažu tokom stresnih situacija
Glukokortikoidi vam daju mogućnost preživljavanja stresnih situacija. To uključuje sve, od fizičkih ozljeda, poput loma noge ili pada s drveta, do situacija koje uključuju anksioznost, strah i glad.
Glukokortikoidi stimuliraju adrenalinske i endogene opioidne peptide. Potonji su uključeni u homeostazu (održavanje ravnoteže tijela), regulaciju boli, kontrolu kardiovaskularnog sistema i stresa.
Izlučivanje adrenalina i drugih hormona pauzira neke tjelesne funkcije koje bi mogle biti opterećenje u stresnim situacijama. Probava, na primjer, oduzima puno energije. Zbog toga možete imati uznemireni želudac ili izgubiti apetit nakon napada anksioznosti. Samo budite strpljivi i pustite da se vaše tijelo oporavi.
Vaše tijelo oslobađa opioidne peptide kako bi vam pomoglo da bolje podnesete bol uslijed bilo kakvih potencijalnih ozljeda.

Posljedice ovih hemijskih reakcija
Ova hormonska aktivacija uzrokuje mnoge promjene u vašem tijelu, a ne samo one koje možda očekujete. Reakcija na stres uzrokuje mnoge unutarnje promjene koje nisu uvijek evidentne.
Kao odgovor na hormone, broj otkucaja vašeg srca se povećava kako bi se olakšao protok krvi i povećalo nivo kiseonika. To je vrlo karakteristično za anksioznost i jedna je od stvari koja se najviše događa pacijentima. ​

Neke od tehnika koje psiholozi koriste za smanjenje reakcije na stres su kontrolirano disanja i progresivno opuštanje mišića. Obje tehnike pribjegavaju disanju kao načinu smanjenja anksioznosti. Oprezno i kontrolisano disanje može smanjiti broj otkucaja srca i pomoći vam da se smirite.

Tokom reakcije na stres, vaša slezina se takođe skuplja i oslobađa mnogo crvenih krvnih zrnaca. To je vrlo korisno u slučaju ozljede. Iako mnoge "prijetnje" koje danas vidimo ne predstavljaju stvarnu fizičku opasnost, sjetite se da su naši preci bježalii od divljih životinja da bi se zaštitili. Crvena krvna zrnca dio su vašeg imunološkog sistema i štite vas u slučaju moguće infekcije.
Jetra takođe sintetizira i oslobađa šećer u krvotok, dok bronhijalna dilatacija povećava vašu sposobnost disanja kao odgovor na veću potrebu za kiseonikom.
Druga posljedica ovih hemijskih reakcija je širenje zjenica, koja omogućuje da više svjetla uđe u vaše oči kako biste bolje vidjeli obrise predmeta. Zadnje što vaše tijelo daje kao odgovor na potencijalnu prijetnju jeste povećanje koagulacijske aktivnost u krvi i povećanje cirkulacije T-stanica (vrsta bijelih krvnih zrnaca).

Ključ za smanjenje anksioznosti
Kao što vidite, hemija anksioznosti ima vrlo specifičnu svrhu. Dobra vijest je da postoji i hemija opuštanja i mehanizmi koji ga aktiviraju. Zapravo, primarni cilj tehnika opuštanja povezan je sa parasimpatičkim nervnim sistemom.
Parasimpatički nervni sistem smanjuje mišićni tonus i usporava disanje. Takođe povećava arterijsku dilataciju, što povećava periferni protok krvi. Parasimpatički sistem smanjuje brzinu disanja, oslobađanje adrenalina i noradrenalina iz nadbubrežnih žlijezda i bazalni metabolizam.

Ključ za smanjenje anksioznosti je ova činjenica: simpatički i parasimpatički nervni sistem ne može istovremeno biti aktivan. Tehnike disanja i opuštanja mogu vam pomoći da deaktivirate jedno i aktivirate drugo.

Anksioznost ima očitu biološku i fiziološku osnovu. Kao odgovor na prijetnju, tijelo se priprema za ono što se može dogoditi. S druge strane, znamo da stvarna prijetnja opasnosti nije ono što pokreće hemiju anksioznosti, nego percipirana prijetnja.
Anksioznost nije loša sama po sebi. Fiziološki mehanizmi koji omogućuju reakciju na stres normalni su i potrebni. Anksioznost postaje problem kada shvatite da je sve prijetnja, bez obzira na to je li ili ne.
U tom se slučaju tijelo priprema za nešto što se neće dogoditi. To je poput "davanja gasa" kad ste u neutralnom položaju - trošite energiju bez ikakvog razloga.

(obrada sa:
exploringyourmind.com
psychologytoday.com)