HIPEREMPATIJA: kad previše boli tuđa bol

Izgleda kao da osobe koje pate od sindroma hiperpopatija imaju dugu antenu koja apsorbuje svaku emociju koja vibrira oko njih. Na kraju se dešava da se gube u potrebama drugih ljudi i truju sebe sa previše saosjećajnosti. Čak se osjećaju krivima zbog boli koju drugi doživljavaju. Ovo može biti vrlo bolno i iscrpljujuće za njih.

Možda ste iznenađeni što se radi o sindromu. I možda se pitate: da li uopšte treba označiti ovakvo ponašanje kao patološko, jer za mnoge je ono normalno? U Dijagnostičkom-statističkom priručniku za mentalna oboljenja (DSM - V) hiprempatija je navedena kao simptom poremećaja ličnosti.

"Primjećivati znači  patiti".
- Aristotel - 

Svako ponašanje koje vam otežava normalno funkcionisanje u svijetu, koje otežava povezivanje sa drugima ili ometa život generalno treba nadzor, kontrolu i liječenje.
Dakle, ljudi sa previše empatije, ili sa hiperempatija sindromom, koji osjećaju tegobe i nelagodu zbog toga i koji ne mogu ostvariti normalne međuljudske odnose pokazuju znakove poremećaja ličnosti. 
Da bi se pretjerana saosjećajnost smatrala sindromom koji zaslužuje pažnju i eventualno liječenje mora se zadovoljiti uslov naveden u gornjem pasusu. U tom kontekstu važno je istaknuti da postoji razlika između osjetljivih pojedinaca i onih s sindromom hiperempatije.

​U zanimljivoj knjizi Žene koje vole psihopate  (engl.: Women who love psychopaths) psihijatar Sandra L. Brown navodi da ne samo da postoji veliki broj žena koje razumiju psihopatsko ponašanje svojih partnera, već ga čak i opravdavaju. Drugim riječima, pretjerana saosjećajnost takvih žena u potpunosti ih sprečava da vidi predatora pred sobom. One zapravo koriste nevjerovatno sofisticirane metode za odbranu lošeg ponašanja svojih partnera. Ovo je jasan dokaz da je sindrom hiperempatije bolest koju treba razmotriti jer ona ugrožava fizičku i psihičku dobrobit onih koji su pogođeni.

Empatija i hiperempatija - tanka linija između ravnoteže i patologije
Ako je saosjećanje pozitivan, koristan i poželjan atribut, onda možete pomislite da nema ništa loše u tome ako ga je "previše". No, višak ničega u životu nije dobar, čak ni višak "dobrog", te je najbolje pronaći zdravu ravnotežu između samokontrole i empatije.
Hiperempatija utiče na sposobnost onih koji su njome pogođeni da se udalje od drugih ljudi, čak i kada im drugi ljude nanose štetu. Empatija, s druge strane, znači sposobnost da se stavite u položaj nekog drugog. Ovdje je važno napomenuti da iako ste normalno empatična osoba nikada nećete pogaziti sebe i dozvoliti da vas neko povrjeđuje.

Važno je znati i razumjeti i različite vrste empatije koje možete doživjeti, koje su od njih zdrave i normalne, a koje mogu postati patološke.

• Afektivna empatija: Ovo ima veze sa sposobnošću da se osjećaju emocije i koje neko drugi doživljava. Oni koji osjećaju afektivnu (ili emocionalnu empatiju) osjećaju kako se drugi osjećaju.
• Kognitivna empatija: Ova empatija vam omogućava da shvatite što se događa u umu druge osobe. Oni koji osjećaju kognitivnu empatiju razumiju kako se drugi osjećaju.
• Prekomjerna empatija ili hiperempatija: Ovo se može opisati metaforom ogledala i sunđera, jer osoba se upravo tako osjeća. Sve vide i sve upijaju. Pogođena osoba ne osjeća samo ono što drugi osjećaju, već ona počinje da pati sa onim koji pati. Ona čak doživljava fizičku bol koja uzrokuje anksioznost i podvrgava je potrebama drugih. Pogođeni ljudi ne prepoznaju gdje se oni zaustavljaju i gdje počinju drugi.

Koji simptomi karakterišu sindrom hiperempatije?
U nastavku ćemo opisati karakteristike osoba sa sindromom hiperempatije tako da možete razlikovati visoku osjetljivost i patološku preosjetljivost:

• Pogođene osobe doživljavaju gubitak identiteta i socijalnih vještina.
• Oni postaju zavisni od drugih. Potrebna im je stalna interakcija i činjenje usluga drugima kako bi vrjednovali sebe.  Kada neko pokuša postaviti granice, osjećaju se povrijeđeni i odbijeni. Oni žele riješiti probleme svih, osjećati se vrijednim i potrebnim.
• Često su suviše zaštitni i potkopavaju autonomiju drugih ljudi.
• Njihova pretjerana saosjećajnost onemogućava njihovu produktivnost na poslu. Osjećaju da niko ne razumije njihov altruizam, njihovu potrebu za podrškom i pomoći drugima.
• Imaju tendenciju ka promjenama raspoloženja u rasponu od duboke depresije do neobuzdane sreće.
• Hiperempatija ponekad postaje odbijanje i frustracija. Oni doživljavaju toliko razočaranje da završavaju izolacijom, tonu u očaj ili postaju bijesni. 
• Često se događa da razvijaju opsesivno-kompulzivni poremećaj i psihozu.

​Što se može učiniti ako imate sindrom hiperempatije?
U ovom trenutku neki se čitaoci mogu zapitati o uzrocima ovog poremećaja i kako to da neko može toliko da "trpi" zbog upijanja tuđih emocija. U posljednje vrijeme je došlo do velikog napretka u istraživanju na ovom području. Zapravo, objavljuju se novi nalazi na genetskoj i neurohemijskoj osnovi hiperempatije. Istraživači takođe poučavaju o poremećajima autističkog spektra poput Aspergerovog sindroma, koji se odlikuju nedostatkom empatije. To je zanimljiva tema, ali još uvijek ima mnogo pitanja.

Ako imate sindrom hiperempatije ili povećanu osjetljivost koja vas ometa u odnosu sa drugima ili funkcionisanju u životu, potražite stručnu pomoć. Bez obzira da li ste samo visoko osjetljiva osoba ili patite od hiperempatije, uvijek je dobra ideja naučiti tehnike koje vam mogu pomoći da postavite granice, da biste dobili veću kontrolu nad vlastitim mislima, pobrinuli se za sopstvene potrebe, ojačali samopouzdanje i samopoštovanje i definisali svoj identitet.
​
Nemojte zaboraviti da će prekomjerna empatija ne samo da vas uzdrma i uzruja, već će vas takođe odvojiti od ostatka svijeta. Nije vrijedno "držati se"  stanja dugotrajne praznine i boli. Dopustite da vam se pomogne.


Reference:
psychologytoday.com
gedankenwelt.com