Hodanje ublažava anksioznost i podiže raspoloženje

Hodanje (pješačenje) je jedna od najboljih stvari koje možete učiniti da ublažite zabrinutost i podignete raspoloženje. Spori, brzi, lagani, teži, kruti i fleksibilni koraci pomažu da olakšate brige i ublažite nemir. 

Hodanje vas može učiniti zdravijima, i kognitivno i emocionalno.
Postoji mnogo razloga, ali najznačajniji je to  što vas gura da "sačuvate" dio duše za sebe. Ovo znači da je vaša duša rasterećenija kada hodate. Često to zaboravimo,  što stvara ogromne probleme na mnogim nivoima.

Kad ste preplavljeni emocijama i pod stresom, prošetajte!
Kada ste preplavljeni negativnim mislima i pod stresom, jednostavno prošetajte! Ono koji imaju nagon da ustanu i prošetaju kada su pod intenzivnim emocijama, ne rade ovo uzalud, imaju razloga za to.

Nešto tako očito jednostavno može vam pomoći pri riješavanju problema i reorganizovanju misli.
To ide ruku pod ruku s jednostavnim čimbenicima koji određuju nečije osnovno emocionalno i kognitivno stanje. Dok je vaše ponašanje vidljivo vrh ledenog brijega, ti si ono što si bazirano na interakciji između misli, emocija i ponašanja. Ako ostanete aktivni, vaš um aktivira alternativne misli i smiruje emocije koje uništavaju vašu sposobnost suočavanja s problemima. ​
Da budemo jasni,  nikada ne zaboravite da svako ponašanje određuje i određeno je mislima i emocijama. 
​​​
Možete meditirati tokom hodanja?
Jon Kabat-Zinn,  otac mindfulness-a na Zapadu, predložio je da jednostavan način da budemo svjesniji jeste praktikovanje meditacije dok hodanja. To uključuje privlačenje pažnje na stvarno iskustvo hodanja dok to činite.
To je samo šetnja i svijest o tome da šetate. Međutim, važno je pojasniti da to ne znači da morate gledati u svoje noge. Ako to pokušavate učiniti, shvatićete da ništa nije tako lako kao što se čini.

Rijetko ko će prošetati samo radi šetnje. Obično hodamo jer želimo doći s jednog mjesta na drugo, što znači da je tijelo samo sredstvo za ono što um želi učiniti.

Kao što je Kabat-Zinn izjavio u svojoj knjizi "Full Catastrophe Living":

"... tijelo je doista vozač uma, voljno (ili nevoljno) prenosi ga kako mu um zapovijeda. Ako je um u žurbi, onda se tijelo trese. Ako je um privučen na nešto što je zanimljivo, glava se okreće i vaše tijelo može promijeniti smjer ili se zaustaviti. Razmišljanja svih vrsta, prolaze umom dok hodate, baš kao i kada sjedite i dišete. Po pravilu, sve to se događa bez najmanje svjesnosti s naše strane."

Proces meditacije kroz hodanje uključuje:

• Nastojanje da shvatite kada noga dolaze u dodir sa tlom, kada se noge dižu ili pomiču naprijed-nazad, a kada se vraćaju dolje kako bi ponovno došle u dodir sa tlom.
• Ako vaš um luta od stopala ili nogu ili osjećaja kako se vaše tijelo kreće, samo ga smireno vratite kada shvatite da je odlutao.
• Nije potrebno gledati noge, jer one već znaju kako hodati. U početku bi bilo dobro da ne gledate u svoju okolinu kako biste spriječili lutanje i prekidanje procesa meditacije i apstrakcije. Ne zaboravite da je sve o doživljavanju aktivnosti koju izvodite.
• Nakon što poboljšate svoju sposobnost hodanja s punom sviješću o nogama, možete preusmjeriti svoju pažnju na ostatak tijela. To će pomoći umu da se odmori, jer nema kamo otići, nema ničeg što ga može odvratiti.​

​Pješačenje, sa ili bez meditacije, pomoći će vam da očistite um i pobijedite ona stanja koja izazivaju tjeskobu. Bilo koje vrijeme je savršeno za zadovoljstvo hodanja kroz mjesta koje odgovaraju vašim potrebama. Ljudi koji ovo praktikuju znaju da je nakon duge šetnje, prebacivanje na ritam života puno lakše i zadovoljavajuće.