Hording, ili poremećaj gomilanja stvari

Možda ste čuli za Diogenov sindrom. Osobe sa ovim poremećajem karakteriše društvena izolacija, zatvorenost u kući i samozanemarivanje. Ispostavilo se da se poremećaj gomilanja zapravo može brkati sa Diogenovim sindromom.

Međutim, to nije isto. Glavna razlika je u tome što osobe sa Diogenovim sindromom rade više od gomilanja beskorisnih stvari. Oni takođe gomilaju smeće i otpad, a njihovo samozanemarivanje ide do krajnosti.

Riječ "hording" dolazi od riječi iz engleskog jezika "hoarding".
Osoba sa "hording" poremećajem ili poremećajem gomilanja stvari teško može odbaciti ili se riješiti svoje imovine ili stvari. Stvarna vrijednost ovih stvari nije bitna. To mogu biti predmeti male finansijske ili sentimentalne vrijednosti.
Problemi sa stvarima mogu biti očigledni u različitim situacijama, na primjer kada ih pokušavate prodati, baciti, pokloniti ili reciklirati. Razlog, tvrde stručnjaci, leži u estetskoj vrijednosti ili korisnosti predmeta. To takođe može biti sentimentalna vezanost ili razmišljanje „šta ako?“ ili "za svaki slučaj".
Ljudi koji pate od ovog poremećaja kupuju novi kompjuter, ali se ne žele otarasiti starog za slučaj da se novi pokvari. I tako sa svim stvarima. Prilikom sljedeće kupovine i dalje zadržavaju prethodne modele za slučaj da se novi pokvari. I tako dalje i tako dalje…
Neki ljudi se osjećaju odgovornima za to gdje se njihove stvari nalaze. Često rade sve što mogu da izbjegnu rasipništvo. Osim toga, sakupljači se često boje gubitka važnih informacija.

Kako se dijagnostikuje poremećaj gomilanja?
Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5) navodi skup dijagnostičkih kriterija za poremećaj gomilanja:
A. Uporna poteškoća da se osoba riješi neke stvari, bez obzira na njenu stvarnu vrijednost.
B. Ova poteškoća je posljedica uočene potrebe da se stvari zadrže i nelagode koja se osjeća kada se stvari odbace.
C. Poteškoće u oslobađanju od predmeta utiču na useljivost prostora i uveliko mijenjaju njegovu namjenu. Ako je životni prostor ovakvih osoba čist, to je samo zbog vanjske intervencije (na primjer, članovi porodice su ga počistili, ekipe za čišćenje, vlasti, itd).
D. Gomilavanje uzrokuje klinički značajnu nelagodu ili narušava život pojedinca. To uključuje njihov društveni život, rad i održavanje sigurnog okruženja za sebe i druge.
E. Gomilanje stvari nije posljedica nekog drugog zdravstvenog stanja (na primjer, ozljede mozga, cerebrovaskularne bolesti, Prader-Willi sindroma).
F. Gomilavanje se ne može objasniti simptomima nekog drugog mentalnog poremećaja.  Na primjer, nije rezultat opsesivno-kompulzivnog poremećaja, smanjene energije kod velikog depresivnog poremećaja, deluzije kod šizofrenije ili drugih psihotičnih poremećaja, kognitivnog deficita kod velikih neurokognitivnih poremećaja, nedostatka interesa za poremećaje iz autističnog spektra itd.

Dom pun beskorisnih stvari
Predmeti koje ljudi obično gomilaju su novine, časopisi, stara odjeća, torbe, knjige, elektronska oprema, papirologija...Praktično sve što se može sakupiti. To nisu samo stvari koje bi većina ljudi definisala kao beskorisne ili bezvrijedne. Mnogi ljudi sakupljaju i čuvaju veoma vrijedne stvari. Ove stvari se često mogu naći među drugim predmetima manje vrijednosti.
Ljudi sa poremećajem gomilanja dobrovoljno akumuliraju svoje vlasništvo. Uznemirava ih kada pomisle da moraju baciti stvari koje su sakupili. Dakle, gomilanje je namjerno.

Ljudi koji gomilaju mnogo stvari na kraju toliko zatrpaju svoje domove, da im to otežava život. Na primjer, možda neće moći kuhati u kuhinji, spavati na krevetu ili sjediti na stolici u dnevnoj sobi. Stvari okupiraju prostor.

Poteškoće u korištenju određenih životnih prostora
I onda kada treba upotrijebiti stambeni prostor, obično je to vrlo teško učiniti. Nered se obično sastoji od velikog broja različitih predmeta. Oni takođe mogu biti labavo povezani, složeni zajedno na neorganiziran način u područjima namijenjenim za druge svrhe.

Kao što smo vidjeli u dijagnostičkim kriterijima, tačka C, gomilanje utiče na  stambeni prostori u kući (stanu), a ne toliko na periferne prostore poput garaže, tavana ili podruma. Ova područja takođe mogu biti neorganizirana u domovima ljudi bez poremećaja gomilanja.
Sakupljači često posjeduju stvari koje zauzimaju njihov aktivni životni prostor i mogu ometati korištenje drugih područja, kao što su njihova vozila, radna mjesta ili kuće prijatelja ili članova porodice.
U nekim slučajevima životni prostori možda neće izgledati neuredno jer su intervenirali članovi porodice, profesionalni čistači ili lokalne vlasti. 
​
Poremećaj gomilanja se razlikuje od ponašanja normalnog sakupljača, koji unose određenu sistematsku organizaciju. Normalni sakupljači ne proizvode nered niti se osjećaju uznemireno zbog gubitka stvari.
Kao što ste mogli pročitati, poremećaj gomilanja sastoji se od skupljanja predmeta koji mogu, ali ne moraju biti korisni. Ozbiljnost poremećaja se vremenom povećava i često postaje hronična, posebno ako nije bilo nikakve intervencije ili liječenja.

(stručne referenece:
1.   Hoarding Disorder in DSM-5: Clinical description and cognitive approach,
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28686560/)