Hubrisov sindrom: kada vlast i moć mijenjaju ličnost osobe

Hubrisov sindrom prvi su opisali bivši političar David Owen i psihijatar Jonathan Davidson. Javlja se kada osoba uspije zadobiti vlast i moć, a simptomi se obično povuku kada osoba prestane imati vlast i moć.

Ljudi koji pate od Hubrisovog sindroma mijenjaju ličnost kad se nađu na vodećim položajima. To se može dogoditi u poslu, politici ili bilo kojem drugom području u kojem postoje hijerarhije.

Zapravo, ljudi sa Hubrisovim sindromom pokazuju krajnji ponos, pretjerano samopouzdanje i potpuno prezir prema drugima. Takve karakterne osobine dovode do impulzivnog i često destruktivnog ponašanja.
Nijedan dokaz ne upućuje na neuroznanstveno objašnjenje Hubrisovog sindroma. Drugim riječima, mozak osobe sa Hubrisovim sindromom ne pokazuje fiziološke promjene.
Hubrisov sindrom nije sam po sebi poremećaj, niti je podvrsta narcisoidnog poremećaja ličnosti. Umjesto toga, on se  manifestira na pozicijama pretjerane moći i ne razvija se na isti način kao poremećaj osobnosti.

​Hubrisov sindrom i vlast
Pojam hubris ili hubris (ὕβρις, hýbris) grčki je pojam koji znači „višak“. Suprotan je trezvenosti i umjerenosti. Grci su "hubris osobu" opisivali kao pretjerano ponosnu i onu koja se prema drugima odnosi drsko i sa prezirom. Osoba tako uživa u zloupotrebi svoje moći.

David Owen, ministar rada Jamesa Callaghana i psihijatar Jonathan Davidson istraživali su Hubrisov sindrom. Owen tvrdi da ljudi na Hubrisov sindrom često gledaju kao na prirodno (ili barem očekivano) proširenje samopouzdanja i ambicija koje bi svako ko želi dobiti moć trebao imati. Iako mnogi vjeruju da je arogancija često loša osobina kod vođa i rukovoditelja, oni takođe vjeruju da je određena razina arogancije jednostavno cijena koju veliki vođa mora platiti.

Vlast i moć su jaka droga. Nemaju svi rukovodioci karakter koji je dovoljno jak da se tome suprotstavi. Ovdje je potrebna kombinacija zdravog razuma, humora, pristojnosti i skepticizma. Cinizam je takođe važan jer im pomaže da vide moć onakvom kakva ona jeste: privilegirana prilika da utiču i često određuju ishod situacija koje se događaju oko njih.

Owen je Hubrisov sindrom opisao kao jedinstveni i stečeni poremećaj ličnosti koji se ne razvija sve dok osoba nije na vlasti neko vrijeme. Na ovom mjestu željeli bismo naglasiti da se ovaj sindrom smatra poremećajem samo ako se u prošlosti nije dogodilo neko psihijatrijsko oboljenje.

Simptomi Hubrisovog sindroma
Ispod je popis nekih simptoma Hubrisovog sindroma (ukupno 14 simptoma) koje je sastavio David Owens:

• Upotreba vlasti i moći za sticanje lične slave
• Gotovo kompulzivan fokus na osobnu sliku o sebi
• Pretjerano samopouzdanje popraćeno prezirom prema savjetima ili kritikama drugih
• Gubitak kontakta sa stvarnošću
• Govori kao Mesija
• Bezobzirne i impulzivne radnje
• Hibridna nesposobnost, u kojoj pretjerano samopouzdanje dovodi do nepažnje prema detaljima

Kada su Owen i Davison ispitivali ove simptome, otkrili su da se oni često preklapaju sa onima kod drugih poremećaja ličnosti, posebno narcisoidnog poremećaja ličnosti.
Sedam od ovih 14 simptoma ujedno su i simptomi narcisoidnog poremećaja ličnosti. 

Uz to, Hubrisov sindrom dijeli dva simptoma sa disocijalnim poremećajem ličnosti i kazališnim poremećajem ličnosti.

​Od Hubrisovog sindroma ne pate samo političari
Premijere i predsjednike je lakše proučavati zbog opsežnih biografskih podataka o njima. Međutim, Hubrisov sindrom se ne javlja isključivo kod političara. On se može javiti kod bilo koga koji je na poziciji moći.  Svako na položaju moći, poput izvršnog direktora velike korporacije, može patiti i od ovog sindroma.
Bertrand Russell je pisao o ovom fenomenu i onome što se dogodilo sa mentalnom stabilnošću pojedinca kada je i sam bio na vlasti. Opisao je uzročnu vezu između vlasti i devijantnog ponašanja i nazvao je ovo stanje "opijenost vlašću".
To dovodi do ideje da časni i moralni ljudi mogu postati korumpirani nakon godina akumuliranja moći. Zbog toga je toliko važno za razvijena društva da drže takve ljude pod kontrolom i koriste sisteme koji ograničavaju moć koju osoba može imati.