Imposter sindrom: kada izuzetni pojedinci sumnjaju u vlastite sposobnosti

Ljudi sa boljim vještinama i sposobnostima često pate od nečega što se zove imposter sindrom, odnosno, kako se doslovno prevodi "sindrom prevaranta".

Oni sebe doživljavaju kao prevarante i strahuju da će se u jednom trenutku otkriti da nisu tako izuzetni kao što se čine. Imposter sindrom je uobičajena pojava. Ljudi koji pate od ovog sindroma osjećaju se kao da ne zaslužuju poziciju u kojoj se nalaze ili misle da jednostavno nisu dovoljno dobri da bi bili prepoznati. Zapravo, ova vrsta uvjerenja stoji iza mnogih stresnih situacija i anksioznih poremećaja. ​

No, zašto bi savršeno vrijedna i talentovana osoba sebe smatrala prevarantom? Ovaj psihološki fenomen se proučava već decenijama. Znamo da se češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Takođe, iza toga obično stoje faktori poput perfekcionizma ili niskog samopoštovanja. Unatoč činjenici da se ovaj sindrom ne pojavljuje ni u jednom dijagnostičkom priručniku niti se sam po sebi smatra kliničkim entitetom, on je ipak uobičajena pojava.
Klinički psiholozi Pauline Clance i Suzanne Imes su ga prve opisale 1978. godine. Od tada nije manjkalo stručnjaka koji su istakli da najmanje sedam od deset ljudi pati od ovog stanja u nekom trenutku svog života.

Karakteristike imposter sindroma
Može biti prilično teško shvatiti da postoje ljudi koji su uspješni u svom poslu, ali sebe doživljavaju kao prevarante i osjećaju da ne zaslužuju svoje pozicije ili bilo kakvo priznanje. Međutim, studija objavljena u časopisu Journal of Behavorial Science pokazuje da oko 30 posto onih koji imaju visok uspjeh pati od ovog sindroma. S obzirom na stepen do kojeg utiče na oboljele i njegov društveni uticaj, jasno je da ovaj sindrom treba učiniti mnogo vidljivijim i širiti svijest o njemu.

Imposter sindrom može se definisati kao emocionalni stres povezan sa uvjerenjem da ne zaslužujete određenu poziciju ili neku vrstu profesionalnog priznanja. To je nešto što svi umjetnici, pisci, naučnici, inženjeri ili bilo ko sa vještinama u određenoj oblasti može iskusiti.

​Međutim, ovo samoobezvređivanje može imati izuzetno negativne posljedice. Na primjer, može postojati visoko kvalifikovana osoba koja dobije posao, a vjeruje da se sve svodilo na "sreću". Dalje, stalni osjećaj da su prevaranti tjera ove ljude da prihvate niže plate i ne smatraju da zaslužuju bilo kakvo unapređenje.

Kako se manifestuje imposter sindrom?
Glavna karakteristika osobe sa imposter sindromom na poslu je jasna poteškoća u internalizaciji vlastitih postignuća. Na primjer, ako dobiju nagradu na fotografskom konkursu, misliće da ta činjenica što su pobijedili sigurno znači da je bilo još samo dvoje ili troje drugih učesnika. Stoga uvjeravaju sebe da ta nagrada baš i ne znači mnogo. Osobu sa imposter sindromom karakterišu sumnje. Zapravo, ovi ljudi sumnjaju u sebe, svoju vrijednost, svoju korisnost i svoje vještine i sposobnosti. Oni uspjeh pripisuju vanjskim faktorima. Njihova očekivanja su toliko visoka da ih je nemoguće ispuniti. Oni sami sebe stalno sabotiraju. Na primjer, imaju izuzetno kritične, negativne i fatalističke unutrašnje dijaloge. Oni doživljavaju duboke emocije srama, nesigurnosti, nemira i anksioznosti, itd.

Uzroci koji objašnjavaju ovaj fenomen
Postoji višestruka dinamika koja objašnjava fenomen imposter sindroma. Međutim, najčešće je u pitanju nisko samopoštovanje. Zaista, često, nisko samopoštovanje i samovrednovanje dovodi ove ljude do uvjerenja da su prevaranti. Međutim, neki temeljniji uzroci mogu biti nešto od sljedećeg:

• Oni su perfekcionisti. Zapravo, njihova očekivanja su toliko visoka da čak i ako dostignu 99,9 posto njih, i dalje će sebe smatrati neuspješnima.
• Često su prolazili kroz izuzetno zahtjevna obrazovna okruženja. Zaista, odrastanje u okruženju u kojem je jedini način da dobijete naklonost bio dokazivanje sopstvene vrijednosti može podvrgnuti ljude vječnom osjećaju da se ne trude dovoljno.
• The Journal of Multicultural Counseling and Development  je sproveo jednu studiju u kojoj se tvrdi da se imposter sindrom često javlja među društvenim i etničkim manjinama. Zapravo, dovoljno je jednostavno pripadati drugoj kulturi, nacionalnosti ili čak rodu da bi se gajila stereotipna i negativna uvjerenja o vlastitoj kompetenciji.
• Imposter sindrom se često javlja kod žena koje rade u naučnom ili istraživačkom sektoru. U ovim sredinama, gdje je broj muškaraca veći, to ih u jednom trenutku tjera da posumnjaju u sebe. Alternativno, moraju više raditi kako bi dokazali svoju vrijednost.

Strategije za smanjenje efekta imposter sindroma
​Već znamo da je imposter sindrom izuzetno čest. Međutim, visoka je cijena kada ljudi stalno gaje ovakvu percepciju o sebi. U stvari, prilično je uobičajeno da mnogi ne napreduju u svom poslu zbog ovog sindroma.

Osim toga, skloni su i poremećajima raspoloženja. Dakle, koje strategije postoje za smanjenje ili upravljanje takvim situacijama? Evo nekih:

• Ovi ljudi moraju prestati da se upoređuju sa drugima. Moraju početi cijeniti i prepoznavati vlastita postignuća.
  
• Oni takođe moraju identifikovati i ublažiti svoje iracionalne strahove. Na primjer, ne smiju potvrđivati ​​svoje strahove da će drugi otkriti da zapravo nisu tako vrijedni ili kompetentni kako se čine. Racionaliziranje i otkrivanje grešaka u pogrešnom razmišljanju je prvi korak za njih.
  
• Trebali bi podijeliti svoja iskustva sa drugima. Zaista, uvijek je dobra ideja izgovoriti svoje strahove naglas kako bi drugi mogli razumjeti kako se osjećaju i pomoći im.
  
• Moraju uzeti u obzir uspjehe i priznanje koje su postigli. Na taj način postaju svjesni da nisu tako nesposobni kao što misle.
  
• Pomoć u obučavanju drugih može biti korisna. Dijeljenje svog znanja, vještina i podučavanje drugih je odličan način da otkrijete čemu mogu doprinijeti. Time jača njihovo samopoštovanje.

Iako je istina da imposter sindrom nije klinički ili psihološki poremećaj, to je fenomen koji uvelike ograničava rast i lični razvoj. Iz tog razloga uvijek treba tražiti psihološku podršku ako je to potrebno.


REFERENCE/STUDIJE:
1. Bravata, D. M., Watts, S. A., Keefer, A. L., Madhusudhan, D. K., Taylor, K. T., Clark, D. M., … Hagg, H. K. (2020, April 1). Prevalence, Predictors, and Treatment of Impostor Syndrome: a Systematic Review. Journal of General Internal Medicine. Springer. https://doi.org/10.1007/s11606-019-05364-1
2. Cokley, K., McClain, S., Enciso, Alicia, & Martinez, M. (2013). An Examination of the Impact of Minority Status Stress and Impostor Feelings on the Mental Health of Diverse Ethnic Minority College Students. Journal of Multicultural Counseling & Development, 41(2), 82-95.
3. Sakulku, J. (1). The Impostor Phenomenon. The Journal of Behavioral Science, 6(1), 75-97. https://doi.org/10.14456/ijbs.2011.6