Ljudi sa boljim vještinama i sposobnostima često pate od nečega što se zove imposter sindrom, odnosno, kako se doslovno prevodi "sindrom prevaranta".
Oni sebe doživljavaju kao prevarante i strahuju da će se u jednom trenutku otkriti da nisu tako izuzetni kao što se čine. Imposter sindrom je uobičajena pojava. Ljudi koji pate od ovog sindroma osjećaju se kao da ne zaslužuju poziciju u kojoj se nalaze ili misle da jednostavno nisu dovoljno dobri da bi bili prepoznati. Zapravo, ova vrsta uvjerenja stoji iza mnogih stresnih situacija i anksioznih poremećaja.
No, zašto bi savršeno vrijedna i talentovana osoba sebe smatrala prevarantom? Ovaj psihološki fenomen se proučava već decenijama. Znamo da se češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Takođe, iza toga obično stoje faktori poput perfekcionizma ili niskog samopoštovanja. Unatoč činjenici da se ovaj sindrom ne pojavljuje ni u jednom dijagnostičkom priručniku niti se sam po sebi smatra kliničkim entitetom, on je ipak uobičajena pojava.
Klinički psiholozi Pauline Clance i Suzanne Imes su ga prve opisale 1978. godine. Od tada nije manjkalo stručnjaka koji su istakli da najmanje sedam od deset ljudi pati od ovog stanja u nekom trenutku svog života. Karakteristike imposter sindroma Može biti prilično teško shvatiti da postoje ljudi koji su uspješni u svom poslu, ali sebe doživljavaju kao prevarante i osjećaju da ne zaslužuju svoje pozicije ili bilo kakvo priznanje. Međutim, studija objavljena u časopisu Journal of Behavorial Science pokazuje da oko 30 posto onih koji imaju visok uspjeh pati od ovog sindroma. S obzirom na stepen do kojeg utiče na oboljele i njegov društveni uticaj, jasno je da ovaj sindrom treba učiniti mnogo vidljivijim i širiti svijest o njemu. Imposter sindrom može se definisati kao emocionalni stres povezan sa uvjerenjem da ne zaslužujete određenu poziciju ili neku vrstu profesionalnog priznanja. To je nešto što svi umjetnici, pisci, naučnici, inženjeri ili bilo ko sa vještinama u određenoj oblasti može iskusiti. Međutim, ovo samoobezvređivanje može imati izuzetno negativne posljedice. Na primjer, može postojati visoko kvalifikovana osoba koja dobije posao, a vjeruje da se sve svodilo na "sreću". Dalje, stalni osjećaj da su prevaranti tjera ove ljude da prihvate niže plate i ne smatraju da zaslužuju bilo kakvo unapređenje. Kako se manifestuje imposter sindrom? Glavna karakteristika osobe sa imposter sindromom na poslu je jasna poteškoća u internalizaciji vlastitih postignuća. Na primjer, ako dobiju nagradu na fotografskom konkursu, misliće da ta činjenica što su pobijedili sigurno znači da je bilo još samo dvoje ili troje drugih učesnika. Stoga uvjeravaju sebe da ta nagrada baš i ne znači mnogo. Osobu sa imposter sindromom karakterišu sumnje. Zapravo, ovi ljudi sumnjaju u sebe, svoju vrijednost, svoju korisnost i svoje vještine i sposobnosti. Oni uspjeh pripisuju vanjskim faktorima. Njihova očekivanja su toliko visoka da ih je nemoguće ispuniti. Oni sami sebe stalno sabotiraju. Na primjer, imaju izuzetno kritične, negativne i fatalističke unutrašnje dijaloge. Oni doživljavaju duboke emocije srama, nesigurnosti, nemira i anksioznosti, itd. Uzroci koji objašnjavaju ovaj fenomen Postoji višestruka dinamika koja objašnjava fenomen imposter sindroma. Međutim, najčešće je u pitanju nisko samopoštovanje. Zaista, često, nisko samopoštovanje i samovrednovanje dovodi ove ljude do uvjerenja da su prevaranti. Međutim, neki temeljniji uzroci mogu biti nešto od sljedećeg:
Strategije za smanjenje efekta imposter sindroma Već znamo da je imposter sindrom izuzetno čest. Međutim, visoka je cijena kada ljudi stalno gaje ovakvu percepciju o sebi. U stvari, prilično je uobičajeno da mnogi ne napreduju u svom poslu zbog ovog sindroma.
Osim toga, skloni su i poremećajima raspoloženja. Dakle, koje strategije postoje za smanjenje ili upravljanje takvim situacijama? Evo nekih:
Iako je istina da imposter sindrom nije klinički ili psihološki poremećaj, to je fenomen koji uvelike ograničava rast i lični razvoj. Iz tog razloga uvijek treba tražiti psihološku podršku ako je to potrebno. REFERENCE/STUDIJE: 1. Bravata, D. M., Watts, S. A., Keefer, A. L., Madhusudhan, D. K., Taylor, K. T., Clark, D. M., … Hagg, H. K. (2020, April 1). Prevalence, Predictors, and Treatment of Impostor Syndrome: a Systematic Review. Journal of General Internal Medicine. Springer. https://doi.org/10.1007/s11606-019-05364-1 2. Cokley, K., McClain, S., Enciso, Alicia, & Martinez, M. (2013). An Examination of the Impact of Minority Status Stress and Impostor Feelings on the Mental Health of Diverse Ethnic Minority College Students. Journal of Multicultural Counseling & Development, 41(2), 82-95. 3. Sakulku, J. (1). The Impostor Phenomenon. The Journal of Behavioral Science, 6(1), 75-97. https://doi.org/10.14456/ijbs.2011.6
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOPATIJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
April 2024
March 2024
February 2024
January 2024
December 2023
November 2023
October 2023
September 2023
August 2023
July 2023
June 2023
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017