Imuni sistem i stres: kako su povezani?

Disciplina zvana psihoneuroimunologija* uspostavljena je tek 1981. godine. Zahvaljujući Robertu Aderu i njegovim eksperimentima, danas znamo da postoji veza između stresa i imunološkog sistema.

​Mnogi stručnjaci su sproveli razne studije o povezanosti imunološkog sistema i stresa. Nekoliko njih dokazalo je da stresne situacije utiču na imunološku odbranu organizma. Međutim, kako se to tačno događa?

Stres je obično povezan sa bolesnim stanjem organizma. Ipak, stres je ljudska reakcija na neku prijeteću situaciju ili pretjeranu uzbuđenost. Na neki način, stres je u službi opstanka osobe (i čitave vrste).
​
Stres i imunološki sistem
Ljudska bića su izložena stalnim promjenama u svom svakodnevnom životu. Ove promjene nesumnjivo mogu početi uzimati svoj danak. Zbog financijskih poteškoća, poslovnih zahtjeva ili negativnih životnih događaja (bilo prošlih ili sadašnjih) tijelo može jako puno patiti. Tada ove reakcije postaju prilično štetne po zdravlje pojedinca djeluju produženo. Ova nevolja može pokrenuti niz zdravstvene probleme kada postane ozbiljna.

​Naprotiv, kada pojedinac stvori dobro kontrolirane i učinkovite odgovore i reakcije koji mu omogućuju da se dobro prilagodi, govori se o eustresu, tj. korisnom stresu (εὖ-, grč., dobro).

Kako tijelo može odgovoriti na te zahtjeve? Ranije smo spomenuli kako se javljaju reakcije povezane sa stresom. U njemu interveniraju različiti sistemi, u sistemskom i složenom odnosu. Ta je mreža formirana interakcijom psihe i živčanog, endokrinog i imunološkog sistema. Na kraju, to rezultira nekom vrstom zajedničke kombinacije svih njih.

Povijest psihoneuroimunologije
Znanstvenik Robert Ader je prvi put upotrijebio pojam psihoneuroimunologija 1981. godine.  Definirao ga je kao znanstvenu disciplinu koja proučava interakciju između ponašanja, neuronskih i endokrinih funkcija i imunoloških procesa.

​Prije ove definicije postojala je klasična koncepcija imunološkog sistema. U osnovi, ljudi su to smatrali samoregulativnim i autonomnim sistemom odbrane. Godine 1920 ruski istražitelji počeli su sprovoditi studije o  klasičnom uvjetovanju imunoloških odgovora. Nešto kasnije, 1950-ih, Rasmussen i njegovi saradnici formirali su prvi istraživački tim o stresu i zaraznim bolestima.

Međutim, u 1970-ima, John Hadden je nagovijestio da postoji veza između stresa i imunološkog sistema. Preciznije, zanimalo ga je sve što se tiče povezanosti simpatičkog živčanog i imunološkog sistema.

Aderovi eksperimenti
Robert Ader je 1981. predstavio svoj prvi priručnik, a uz njega i početak psihohoneuroimunologije kao discipline. U eksperimentima sa glodarima proučavao je averziju okusa koristeći klasično kondicioniranje. Kada je radio na svojim eksperimentima, vodio je prethodne faze treninga. U njima je kontrolne skupine liječio placebom, a eksperimentalne skupine ciklofosfamidom.
U prvoj skupini nije bilo nenormalnog odgovora. Međutim, eksperimentalna skupina davala je simptome poput mučnine i imunosupresije. U drugoj fazi je objema skupinama davao saharin. Kao rezultat, kontrolna skupina nije davala nenormalan odgovor, dok je eksperimentalna skupina pokazala averzivno  kondicioniranje i imunosupresiju.
Ostali autori, poput Georga Solomona, takođe su duboko ušli u svijet psihoneuroimunologije. Solomon se usredotočio na istraživanje autoimunosti i psihološkog blagostanja. Međutim, za razliku od Adera, Solomon nije nastavio studije. Kao posljedica toga, njegovi nalazi nisu postali dobro poznati. Besedovsky je bio još jedan autor koji se interesovao za vezu između imunološkog sistema i stresa. Imunološki sistem je smatrao osjetilnim organom.

Trenutna definicija psihoneuroimunologije
Trenutno istraživači smatraju da je veza između imunološkog sistema i mozga dvosmjerna. Drugim riječima, promjene koje se događaju u imunološkom sistemu su jasni pokazatelji koji psihosocijalni čimbenici utiču na zdravlje i nastanak bolesti.
Ljudska vrsta je pod stalnom prijetnjom velikog broja patogena. U tom smislu, zadaće imunološkog sistema su:

• Brzo prepoznavanje degeneracije ćelija i sprečavanje razvoja kancera .
• Garancija cjelovitosti organizma.

Stoga, suočeno sa stresom, tijelo daje reakciju koja može ili ne mora biti adaptivna. Niko ne sumnja da su stres i imunološki sistem u stalnoj komunikaciji. Iako se može činiti pomalo ludim, u velikoj mjeri ova je komunikacija važna za kvalitetu svega što se dešava u čovječijem organizmu.

"Većina psihologa tretira um kao nešto van tijela, fenomen koji nema ili nema nikakve veze s fizičkim tijelom. Liječnici liječe tijelo ne uzimajući u obzir um ili emocije. Ali tijelo i um nisu odvojeni i ne možemo liječiti jedno bez drugog. "
Dr.. Candace Pert-

​*Psihoneuroimunologija - disciplina koja se bavi proučavanjem fizičkog i psihičkog integriteta organizma, zasnovanog na održavanju dinamičke ravnoteže, homeostaze, i dejstvu složenog skupa reakcija nervnog, endokrinog i imunološkog sistema

(izvor: exploringyourmind.com)