Inteligentni ljudi imaju manje prijatelja

Nedostatak prijatelja vas obično stavlja u kategoriju čudaka, među one koji ne vole komunicirati sa drugima, i koji nisu baš društveni. No, postoji li istina u svemu tome? Da li je istina da su ljudi sa manje prijatelja čudaci? Zapravo, mnogi tvrde da to odaje osobu visokih intelektualnih sposobnosti. 

Ovo je revolucionarna izjava sa kojom su se mnogi ljudi identifikovali, dok su drugi ostali zatečeni i u čuđenju. Jedna studija otkrila da inteligentni ljudi imaju mnogo manje prijatelja, možda zato što djeluju vrlo različiti od onoga na što smo navikli.

Psiholozi Satoshi Kanazawa i Norman Lee zaključili su da se ljudi koji žive na mjestima sa velikom gustinom naseljenosti stanovništva osjećaju manje sretno. Ova izjava ima smisla za mnoge ljude. I, ova tvrdnja je sada osvijetljena statističkim podacima, što potvrđuje da se ne radi o "legendi", već istini.

Inteligentni ljudi i prijatelji
Kada pomislite na pametne ljude, često mislite na ljude koji se trude dobiti dobre ocjene u školi/fakultetu ili uvijek imaju knjigu u rukama i stalno su u potrazi za nekim znanjem. Oni vole provoditi svoje vrijeme u knjažarama i bibliotekama. To je za njih vid zabave. Socijalizacija nije nešto što im treba, oni su zapravo sretni u svojoj samoći.

Studija, koju su sproveli London School of Economics i Singapore Management University, otkrila je da osobe sa visokom kvantitativnom inteligencijama ne trebaju međusobno komunicirati onoliko koliko drugi komuniciraju kako bi se osjećale dobro, sretno i ispunjeno.
S druge strane, osobe sa mnogo nižim intelektualnim sposobnostima pokazale su potrebu za druženjem, i provođenjem više vremena upoznajući ljude. 

To je pokazalo da inteligentni ljudi idu "kontra struji" s obzirom na ostatak populacije. Oni ne rade ono što se smatra "normalnim". Oni odudaraju, ističu se na druge načine. Oni su sretni i bez aktivnog društvenog života. Njima ne treba društvo da im da tu potvrdu.

Većini ljudi je za sreću potrebno druženje sa prijateljima i drugim ljudima koji redovito dijele svoj način razmišljanja sa njima.

Sudionici u studiji su uključivali 15.000 osoba u dobi od 18 do 28 godina. Ovo je raspon u godištu, kada je potreba za interakcijom i susret s drugim ljudima veća. No uprkos tome, inteligentni ljudi se nisu osjećali sretnijima kad su se družili. Taj ugodan osjećaj bivanja sa drugima i susreta sa novim ljudima ne doživljavaju isto kao i drugi, što je bio vrlo značajan rezultat.

​Samoća i nezavisnost
Mnogi ljudi imaju ozbiljan problem sa samoćom i  emocionalnom zavisnošću. Ljudi su u suštini društvena bića koja uživaju u dobrom društvu pa čak i ponekad trebaju dobro društvo da bi se osjećali bolje. Ali šta ako postoje i oni koji su sretni u svojoj samoći?
Istraživanje je pokazalo da su inteligentni ljudi zadovoljniji kada provode vrijeme sami. To ne znači da se izdvajaju od svijeta i da bježe od njega; naravno, oni stupaju u interakciju sa ljudima, ali samo sa bliskim i poznatim ljudima.

Inteligentni ljudi mogu prebrojati svoje prijatelje na prstima jedne ruke, a ako ih nemaju ni toliko, nemaju problema da se kreću i pronalaze druge stvari u životu. Spremni su se suočiti sa životom bez potrebe za bilo kakvom podrškom i potvrdom drugih. Za razliku od mnogih,  ne stavljaju svoju sreću i blagostanje u rukama drugih.

Inteligentniji ljudi su u skladu sa sobom i druženje sa drugima nije jedan od njihovih prioriteta.

Oni su mnogo više nezavisni i uživaju u svojoj samoći,  nešto što je nezamislivo za većinu ljudi. U tom pogledu, istraživači su se okrenuli teoriji savane,  koja se fokusira na evoluciju ljudskog mozga od početka do sada.

Kada su Homo sapiensi  prvi put hodali Zemljom, nisu bili odvojeni od ostalih, držali su se u grupama. Živjeli su zajedno u velikim, otvorenim prostorima. Tada je bilo vrlo malo ljudi, i formirale su se skupine kako bi se zaštitile i preživjele. Inteligentni ljudi se osjećaju kao da su u tim širokim i osamljenim prostorima, s malo ljudi oko njih. Zato su  sami spremniji suočiti se sa izazovima, bez pomoći i podrške drugih. Sigurni su sami i ne računaju na druge ljude koji bi ih čak mogli usporiti u njihovim zamislima.

Ljudi koji su doprinijeli velikim izumima svijetu nisu bili poznati po svojoj društvenosti. Njihovi projekti i ciljevi bili su za njih od većeg značaja nego interakcija s drugima. Kanazawa, s Londonske ekonomske škole, takođe je ustvrdio: najinteligentnije žene ili nemaju djecu, ili ih imaju kasnije. Ovo itetkako ima smisla ako pogledate bolje.  Osobe sa više obrazovanja, karijere i stremljenja nemaju djecu dok ne ostvare svoje profesionalne ciljeve, što obično biva nakon 30 godina. Međutim, većina ljudi koji završavaju svoje obrazovanje samo sa srednjom školom već imaju porodicu i jedno ili više djece.
Čini se da je viša ili manja inteligencija povezana sa zavisnošću i smjerom kojim idete u životu. Prema studiji, nivo inteligencije može vas odvesti na jedan ili drugi put.

gedankenwelt.com