JONIN KOMPLEKS: zašto sabotirate i ograničavate sebe, ako ste se rodili sa ogromnim potencijalom za uspjeh?

Imamo ogromne potencijale i imamo čudnu osobinu da sebe ograničavamo i pothranjujemo unutrašnji “bojkot” koji nas sprječava u našem rastu i postizanju uspjeha. Trebalo bi da je suprotno, ali istina je da mnogi ljudi sami sebe sabotiraju i onemogućavaju. Na ovom svijetu postoji samo jedna osoba koja vas može spriječiti da dosegnete visine i daljine. Ta osoba ste vi sami.

Zašto ograničavamo sebe ako smo se rodili sa ogromnim potencijalom da napredujemo?
Psiholog Abraham Maslov je ovo nazvao "Jonin kompleks", aludirajući na biblijsku priču u kojoj Bog zapovijedi Joni da prenese njegovu poruku u Ninivi, a on bježi od ovog zadatka i poziva, jer nije vjerovao da je dovoljno sposoban da ga izvrši. Ponekad započinjamo naše putovanje sa bukvalno suprotne strane uspjeha, čak iako znamo da to nije pravi put. Na ovaj način ljudi zbjegavaju ostvarenje svoje istinske sudbine ili poziva, i to iz straha od sopstvene veličine. Ovo je vrlo surov način da sami sebe sabotiramo.

“Demoni” koji prate Jonin kompleks su strah i anksioznost i oni ograničavaju našu mogućnost da ostvarimo uspjeh. A to znači da znate da ste vrijedni, da to možete učiniti, vidite sebe kao uspješnu osobu u nečemu, ali postupate na način na koji znate da ne možete osvariti svoj cilj. Utapate se u rijeku osrednjosti oko vas iz straha da ne budete dovoljno vrijedni, sposobni i zato što ne znate šta vas čeka na vrhu planine.
Maslov objašnjava da istovremeno kada se plašimo "da će se najgore dogoditi” mi se plašimo i "da će se najbolje dogoditi". Drugim riječima, "ne želim ništa, niti želim sve, više volim da ostanem tamo gdje sam sada”.

Ovi strahovi i zabrinutost su odgovor na strah da ćemo postići nešto više od onoga što su drugi ostvarili, od suočavanja sa odgovornošću koja dolazi od ostvarenja veličine, od toga što ne znamo kako dase suočimo sa novinama i novim horizontima. U isto vrijeme se plašite i uspjeha i neuspjeha.

Jonin kompleks nas sprječava u ostvarenju sopstvene sreće. Samo-stvorena patnja i samo-sabotaža je potpuno nepotrebna i štetna.
Prevazilaženje Joninog kompleksa zahtijeva velik napor i korake. Jedini način da iskorijenimo ovu vrstu lične sabotaže je suočavanje sa strahom od uspjeha i ostvarenja ciljeva.

Zatvor koji svako od nas zatvara sebe ima različite “rešetke” i različite “čuvare” koji posmatraju svaki naš pokret i čak i naše sopstveno disanje. Ono što je jasno je da će vaš mentalni zatvor postati vaš grob sa epitafom koji će govoriti da ste živjeli bez život bez srama i bez slave. Mnogi ljudi okončavaju život odjenuti u osrednjost i ispraznu emocionalnu udobnost.
​
Neophodno je da uspostavimo ravnotežu u našim težnjama. Ukoliko posmatrate istinski uspješne ljude vidjećete da su mnogi uspijevali da postave i odrede svoje prioritete i izbalansiraju svoje težnje, što znači: težili su zvijezdama, ali su ostajali čvrsto na zemlji. Nisu zanemarivali realnost.

Strah od uspjeha potiče od naše nesposobnosti da tolerišemo neizvjesnost. Mnogi ne vjeruju u svoju sposobnost da se suoče s onim što dolazi. Mnogima treba ubjeđivanje i provjeravanje i po hiljadu puta, kako bi bili sigurni u sebe.

​Naša potreba da nas neko konstantno ubjeđuje kako će sve na kraju ispasti dobro je ogromna, jer moramo nekako “opravdati” naše opsesivne misli koje stalno naviru. Trebalo bi dozvoliti sebi da pomislimo kako je ponekad sasvim u redu biti na dnu, ili doživjeti neuspjeh, jer sa dna možemo samo da se uzdignemo. Nema potrebe da kažnjavamo sebe za neuspjehe, niti da sprječavamo sebe na putu ka osvarenju sopstvenih potencijala.