Jungovo duhovno buđenje: "čovjek se rađa 3 puta"

Rad Karla Gustava Junga za njega je bio proces stalnog traganja, istraživanja, analiziranja, divna alhemija i stapanje analitičke psihologije, antropologije i filozofije, ujedno: fascinirajući sistem koji nam je dao zanimljive koncepte kao "kolektivno nesvjesno", "arhetipovi", "sinhronicitet" i ostavio duhovno naslijeđe gdje pronalazimo čitavo bogatstvo ideja. 

​

Kada govorimo o poznatim psiholozima, prvi na koga većina ljudi pomisli je Sigmund Frojd. Međutim, za mnoge je Karl Gustav Jung uspio da ostavi daleko dublji trag u proučavanju ličnosti i ljudske psihe. A za to možemo zahvaliti Jungovom ličnom duhovnom buđenju.

Mora se reći da iako je Jung godinama blisko sarađivao sa Sigmundom Frojdom, njegov fokus na seksualnost kao bitan faktor u ljudskom ponašanju nije bio nešto što je smatrao za relevantno. Izvanredni um ovog slobodnog mislioca, osnivača analitičke psihologije, bio je zabrinutiji za nešto što je prevazilazilo Frojdove teorije, i teorije zvanične psihologije uopšte.  
Proučavao je istočnu i zapadnu filozofiju, umjetnosti, književnosti, astrologiju, sociologiju, pa čak i alhemiju.

San u djetinjstvu koji mu je otvorio oči
Jung je jednom rekao kako se čovjek rađa tri puta. Prvo je stvarno fizičko rođenje. Drugo se dešava razvojem ega, a treće je rođenje kroz buđenje "duhovne svijesti". Prema Jungu, ovo poslednje rođenje neće se desiti ako se osoba fokusira isključivo na ego, uslovljavanje i na krute mentalne obrasce.

"Snovi su vratanca koja vode do najdubljeg i najintimnijeg svetilišta duše."
-K.G. Jung-

Čini se da je Jung sam doživio ovo treće rođenje još kao dijete zahvaljujući čudnom, simboličnom i fascinantnom snu: 
U snu je vidio veliku prostoriju sa crvenim tepihom na kom je ležalo neko čudno stvorenje na leđima. To je bilo čudovište slično drvetu koje je imalo ogromno oko na sredini čela. Imalo je kožu čovjeka i jedva je reagovalo kada mu se približio mali Gustav Jung. Međutim, uskoro je čuo kako mu se majka obraća iz obližnjeg groba, govoreći da se ne približava čudovištu, jer će ga "pojesti".
 
Iako je prvi put ovaj san doživio kao strašnu noćnu moru, on je ubrzo probudio u njemu duboko interesovanje za nadrealni svijet i njegovu simboliku. Godinama kasnije bio je svjestan da je ovaj san bio direktan poziv da istražuje ono šta će se u psihoanalizi kasnije nazvati "nesvjesno".

Jungovo duhovno buđenje

Iako je klinički pristup K.G. Junga zasnovan na usko teorijskoj psihijatriji, uvijek mu je bilo jasno da ne želi da ostane u okvirima ograničene vizije ljudskog znanja. Ubrzo je inkorporisao antropologiju, umjetnost i duhovnost u svoje teorije, kao i kulturno naslijeđe koje je sadržavalo fascinantne ideje u domenu nesvjesnog.
 
Jung je revnosno proučavao hrišćanstvo, hinduizam, budizam, gnostiku, taoizam i druge tradicije, jer je za njega duhovni život činio sam korijen psihičkog života.
Za njega je bilo bitno da razumije i «produkte» ljudskog uma kako bi uopšte mogao razumjeti ljudski um.
U više navrata je tvrdio da su duhovna iskustva od suštinskog značaja za unapređenje opšteg čovjekovog blagostanja, sa čim se Sigmund Frojd nije složio.
Godine 1944, Jung je objavio djelo "Psihologija i Alhemija" kako bi pokazao koliko se skrivenih simbola koje koriste alhemičari, često javlja u mnogim našim snovima, kao i mitološke slike koje su ukorijenjene u našoj podsvijesti.
 
Sa ovim idejama, Jung je ojačao univerzalni karakter svoje teorije o arhetipu, i takođe uspio da odbrani duhovnost kao bitan faktor za poboljšanje psihičkog zdravlja modernog čovjeka.
 
Jungovo proučavanje mandala
U svojoj beskrajnoj strasti i potrazi za znanjem ukorijenjenim u drevnim kulturama, Jungu nije trebalo dugo da otkrije psihološke efekte mandala, dok je proučavao istočnjačke religije.
 
Kao što je objasnio u više navrata, mandala odgovara svetom geometrijskom dizajnu koje ima pozitivan, ali i terapeutski efekat na naše unutrašnje biće.
Svaka figura u obliku kruga ne predstavlja samo kosmos, već je i direktan poziv za osluškivanje našeg bića, za obnovu harmonije i unaprjeđenje rasta i ubrzanje procesa buđenja (rađanja).

Jung je koristio mandale sa svojim pacijentima kako bi im pomogao da osluškuju svoj unutrašnji glas. Bio je to način da se decentralizuje ego, da se umiri žamor opsesivnih misli kako bi osoba mogla pronaći nove puteve oslobođenja i doći do novog stanja svijesti.

​"Ono što negiraš, pokorava te, ono što prihvatiš, transformiše te."
-Karl G. Jung-

U zaključku, naslijeđe Karla Gustava Jung je nesumnjivo jedno od najbogatijih u smislu znanja, pristupa i koncepcija. Iako je dao i značajan teoretski doprinos na polju psihoanalize, mnogi se danas uglavnom fokusiraju samo na njegove duhovne ideje i uvide.
Knjige poput "Crvene knjige", "Čovek i njegovi simboli"  ili "Sećanja, snovi, razmišljanja" su svjedočanstva podrobnog, predanog, multidisciplinarnog pristupa, vrela znanja, jedne izuzetne razvijene svijesti i osviješćenog uma. Jung ne prestaje da fascinira i inspiriše mnoge, bez obzira da li su to eksperti, laici ili jednostavno - radoznali ljudi.

​(izvor: exploringyourmind.com)