Kada narcis kaže: "Takav sam kakav sam, ne mogu protiv sebe"

Ponekad će narcis izjaviti nešto poput: „Znam da sam težak, ali ne mogu da se promijenim!“ ili "Takav sam kakav sam, ne mogu protiv sebe!", ili "Znam da sa mnom nije lako, ali tako je, kako je!"  i bilo šta slično tome.

Kada narcis pretjera, kada izludi ljude oko sebe ili više ne može da se odbrani od kritike svog ponašanja, ponekad govori ovakve stvari i iznosi svoje priznanje - u nadi da će ljudi oko njega biti popustljivi ili manje kritični prema njemu ili njoj. ​

Čini se da neki narcisi imaju dovoljno samorefleksije da shvate da njihovo bezobzirno i nakaradno ponašanje nije uvijek lako za tolerisati. Ponekad, kada su kritični, imaju velika očekivanja ili su stalno nesretni, čini se da su svjesni tereta koji nanose onima oko sebe svojom nepopustljivošću i prigovaranjem. Ipak, to ih ne sprječava da i dalje postupaju po svome postavljaju zahtjeve i iznose svoje provokativne stavove.
Narcisi imaju mišljenje da im je dozvoljeno da maltretiraju svoju okolinu, jer smatraju da samo oni imaju pravo na kritiku i imaju visoke standarde. Nikada se ne zadovoljavaju nečim što ne ispunjava njihove zahtjeve: uvijek sve mora biti bolje i domišljatije i zato ne očekuju ništa manje od savršenstva. Narcisi ne nalaze pravi balans jer je za njih neprihvatljiv bilo kakav oblik ograničenja i žele da naglase svoju snagu i posebnost ignorisanjem i rušenjem tuđih granica.
Granice bliskih ljudi nisu narcisove granice, narcis ne obraća pažnju na osjetljivost svog okruženja. Opsjednut svojom grandioznošću, svojim ambicioznim ciljevima ili visokim idealima, narcis vidi samo svoje interese, ignoriše mišljenja ostalih ljudi, stalno govori samo o sebi, odbija bilo kakvu sugestiju ili kritiku i tom beskompromisnošću i grubošću izluđuje ljude oko sebe. Tek kada se ljudi počnu okretati od njega ili nje, kada bezvoljno pristaju ili se postepeno okreću protiv narcisa, ponekad čujete rijetku ispovijest nesigurnog narcisa: "Da, znam da sam težak/teška,ali to je jače od mene!"

Narcis drugoj osobi daje nadu svojim priznanjem
Žrtve su nakratko sretne jer narcis pokazuje nešto poput uvida i čini se da će se smilovati ili promijeniti. Ako su žrtve prethodno bile šokirane silnom dominacijom kojom je narcis pokušati uticati i ako su se osjećali bespomoćno pred njegovim visokim zahtjevima, zajedljivom kritikom i arogantnim i drskim držanjem, odjednom dolazi do ugodnog opuštanja: čini se kao da narcis konačno čini shvata da se ponaša neobuzdano i nemilosrdno.
Ali obično je narcisoidno iskreno priznanje: „Znam da sam težak!“ samo sredstvo za smirenje tenzija. Osjeća da nateže strpljenje onih oko sebe, i umjesto da ih potpuno iznervira, zbog čega bi se mogli udaljiti od njega i napustiti ga, radije popušta. Narcisima je potrebno da njihovo okruženje obraća pažnju na narcisa, da ih sluša, prati i podržava. Prije nego što izgubi publiku, koja bi mu trebala osigurati narcističku zalihu, radije se pokazuje površno razumnim i daje svojim bližnjima nadu da će biti bolje, kako bi mu se opet dobronamjerno obratili.
Osim toga, velikodušnim priznavanjem: "Znam da sam težak/teška!", narcis vjeruje da može pokazati svoju jedinstvenu sposobnost samokritike. No, narcisova spontana spoznaja zapravo nije uvid praćen odgovarajućim poželjnim promjenama u njegovom budućem ponašanju, već metoda koja ima poruku: Narcis želi sebe predstaviti velikim jer je očigledno u stanju da prizna svoje greške.

Uvid služi samo da bi stekao divljenje
Narcis voli da negira svoje slabosti i nedostatke, ali vjeruje da može impresionirati druge svojom sposobnošću "pročišćavanja" i uvidom u svoje greške, tako što će učiniti da mislite kako je itekao svjestan svojih mana. Njegova otvorenost stoga služi za izazivanje divljenja i ne dovodi do iskrenog izvinjenja niti do radikalne promjene i poboljšanja u njegovom ponašanju.
Pogođeni su utoliko više razočarani kada redovno čuju ovu tačnu tvrdnju od strane narcisa čim ponovo prekorači granice, ali to nažalost za njih ne dovodi do poboljšanja. Sve zvuči samo kao "deklaracija narcističke slabosti" - ali nakon toga se sve nastavlja po starom. Narcis koristi ovo priznanje da istakne svoju sposobnost samokritičnosti kao posebnu osobinu svog karaktera. S druge strane, jedva da je svjestan šta njegovo pretjerano ponašanje zapravo znači za njegove bližnje.

Narcis se nada da će popuštanjem, njegovi bližnji biti spremni da se pomire sa njegovim idiosinkrazijama. Vi znate da je narcis takav, oni sami znaju da su takvi, a kroz njihovo priznanje sada je to otvoreno i jasno: Sa stanovišta narcisa, toliki dogovor bi trebao biti dovoljan za poboljšanje saradnje - uostalom, svi sada znaju kakav je narcis i kako se nositi sa njim/njom, narcis ne krije svoju manu. Za narciste ovo izgleda kao neka vrsta "mirovne ponude" onda kada shvate da su otišli predaleko: narcis diže bijelu zastavu.

Narcis ne želi da se promijeni, narcis želi da ostane narcis
Na kraju, vjerovatno se mora zaključiti da narcis smatra da je ovim gestom učinio dovoljno dobrih djela, ako se udostojio da iznese takvo priznanje, što je za njega krajnje neobično. No, narcis nema namjeru da ubuduće  poraditi na svojim socijalnim vještinama. Sama činjenica da priznaje grešku u svom ponašanju za njega je dovoljno ponižavajuća i ne smije doći do toga da ga od sada optužuje i stalno ukazuje na tu grešku.
Narcis smatra da nije on kriv što je takav kakav jeste - a svjestan toga i mogućnost da to prizna drugima zapravo bi ga trebalo potpuno rasteretiti. Pod pretpostavkom da je priznavanje lične neobičnosti pred drugima neuporediv podvig, narcis smatra da je nerazumno da ga optužujete za posljedice koje njegovo ponašanje ima. Onda kreće da se pravda da i drugi imaju svoje greške i stoga ne trče odmah kod psihijatra - ali je barem spreman priznati grešku.
Na ovaj način, narcis postaje jednooki slijepac: niko nije savršen, pa ni on - ali barem može da stoji iza ove činjenice i da skine odgovornost sa sebe za svoje postupke. Za njega je ovo izvanredna vještina koja zaslužuje priznanje. Žrtve stoga ne treba da se nadaju poboljšanju od narcisa koji je izjavio nešto poput: „Znam da sam težak!“. Koliko god groteskno ovo zvućalo, on ili ona izgovara ovu samokritičnu rečenicu kako bi sebe predstavio boljim. U suštini, ponosi se time što je drugačiji od svih ostalih, pa zašto bi se onda uopšte mijenjao?