Kada zapustite svoje emocije

Mnogi ljudi se odvajaju od svojih emocija, i to za njih funkcioniše kao odbrambeni mehanizam. Odlučili su da se ne osjećaju kako se osjećaju, tj. da ne pate. 

Oni  "zamrznu" svoja srca kako bi zaštitili svoje duše od negativnih osjećaja,  razočaranja i rana koje se ne mogu lako zacijeliti. Međutim, ta strategija ih zapravo samo sprečava da sudjeluju u životu na zdrav način - i sprečava ih da izliječe svoje emocije.
Hajde da na trenutak analiziramo svrhu naših emocija. Svaki put kada se emocija aktivira u mozgu, ona izaziva reakciju u cijelom tijelu. Odvratnost nas, na primjer, udaljava od nekoga ili nečega. Ljubav, nada i strast nas povezuju i podstiču dinamiku u kojoj možemo biti energičniji i kreativniji.

"Ne voljeti iz straha od patnje je kao da ne živite iz straha od smrti."
-Ernesto Mallo-

Međutim, ljudi griješe kad misle da negativne emocije neće prestati ili da je njihova jedina svrha učiniti nas nesretnima. U stvarnosti, one nam dopuštaju da se prilagodimo, učimo i napredujemo. Strah i anksioznost su mehanizmi preživljavanja,  znakovi upozorenja da ih moramo protumačiti kako bismo ih mogli pretvoriti u adaptivne odgovore koji jamče naš opstanak.

Savremeni čovjek doživljava mnogo straha. Unatoč nedostatku predatora u blizini i neposrednoj fizičkoj opasnosti, strah u ovom našem naprednom svijetu mnogo je dublji i složeniji.

Govorimo o unutarnjim strahovima i osobnim demonima koji nas paraliziraju, guše i imaju višestruko porijeklo. Kada ne možemo upravljati njima, često se tiho odlučujemo za emocionalno isključivanje.

Emocionalna nepovezanost: uobičajeni odbrambeni mehanizam
Zamislimo na trenutak osobu po imenu Aleksandar. Ovaj je mladić imao tešku emocionalnu prošlost i doživio je mnoge  neuspjehe. Njegov nivo razočaranja toliko je dubok da je započeo novu fazu u svom životu gdje smanjuje stupanj emocionalnog angažmana i izražavanja na minimum. Ne želi opet patiti, biti povrijeđen ili razočaran. On se dobro uskladio sa  obrambenim mehanizmima  koje koristi za postizanje tog cilja. Počeo je složeno razdvajanje svojih misli i emocija, do tačke u kojoj sada "intelektualizira" sve što se događa. Na taj način, on je u stanju opravdati svoju emocionalnu izolaciju u svako doba govoreći stvari poput:  “Sretan sam kada sam sam. Mislim da je ljubav gubljenje vremena i da će  biti loša po moju profesionalnu budućnost."
Aleksandar je razvio emocionalnu nepovezanost kako bi prestao razmišljati o razočaranjima iz svoje prošlosti i spriječio ih da se ponavljaju. Međutim, evo ga najzanimljiviji dio: pored toga što je oko sebe sagradio zidove koji ga štite od zdravog sudjelovanja u životu, on tone u istu emocionalnu prazninu od koje se htio zaštititi.

Posljedice emocionalne isključenosti

Ako je ljubav isto što i patnja za Aleksandra, zatvaranje vrata ljubavi često znači i prenošenje ove patnje na sva druga područja života. Emocionalna isključenost je nemilosrdan "virus" koji polako napreduje i osvaja mnoga područja života. Ljudi koji ga doživljavaju prestaju registrirati ljubav kao značajnu i bitnu za život, a to je ogromna šteta.

Ono čime će biti "mučeni" ubuduće su neobjašnjive frustracije, gorčina, ćudljivost i emocionalni stres, koji će se prije ili kasnije pretvoriti u fizičku bol, nesanicu, bolest i depresiju.
​
Povezivanje sa svojim emocijama može biti spasonosno
Na početku ovog članka govorili smo o težini negativnih emocija i kako one mogu uticati na život. Odvajanje od emocija smo definisali kao mehanizme preživljavanja, ali kao što smo vidjeli u gornjem primjeru, mnogi od nas isključuju te emocije do te mjere da uranjaju u prazninu ravnodušnosti i zaborava.

"Da nisi patio koliko si patio, ne bi spoznao dubine,  poniznost i saosjećanje."
-Eckhart Tolle-

Odabir da ne osjećate, tj. da "isključite svoje emocije" kako ne biste morali ponovo patiti, nema nikakvog smisla,  jer ljudi nisu u potpunosti racionalna bića niti roboti. Mi smo kumulacija nevjerojatnih emocija koje nas vode i povezuju sa drugima, koje nam pomažu da učimo nakon pada, da isplačemo naše tuge, da se nasmijemo od sreće, i da držimo glave visoko nakon što nadvladamo opasnost ili nevolju.
Neuroznanost nas podsjeća da emocionalna nepovezanost nije ni korisna ni zdrava. Negativne emocije poput straha i gnušanja imaju svrhu, ali takođe podstiču nešto što znanstvenici definišu kao "homeostatski impuls", otmeni izraz za zonu udobnosti. Ljudska bića su stvorena da djelaju, a ne da ostanu izolovana na svojim "otocima nezadovoljstva". 

Kada je vaša unutarnja ravnoteža poremećena, dobro je sakupiti energiju, biti kreativni i biti  hrabar  kako biste mogli obnoviti svoju unutarnju homeostazu. Na taj način ćete naći emocionalno ispunjenje, to slatko mjesto gdje ništa ne boli i ništa ne nedostaje. Dopustićete sebi da ponovo osjećate kako biste ponovo uspostavili kontakt sa ljudima oko sebe.

Ukratko,  mozak je nevjerovatan društveni i emocionalni organ koji treba vezu kako bi normalno funkcionisao, i kako bi bio u miru i ravnoteži. Zato se prvo pobrinimo za naše emocije.