Kako deaktivirati negativne misli tokom depresije

Kako vidite sebe? Kako obrađujete stvarnost koja vas okružuje? Postoji više komponenti koje mogu uticati na pojavu depresije. Vaše misli su odlučujući stub. 

Kako deaktivirati trijadu negativnih misli u depresiji? Misli poput: “Niko me nikada neće zavoljeti”, “Ja sam bezvrijedan”, “Moj život je u neredu”, "Sve za šta sam dobar su razočarenja", “Stvari se nikada neće promijeniti”. Mnoge naše svakodnevne misli su negativne.

Štaviše, one su poput živog pijeska u koji tonemo. Iako je istina da razvoj depresije ovisi o više faktora, mentalni fokus igra osnovnu ulogu. Toliko da su ličnosti poput Aarona Beka razumjeli i objasnili ovaj psihološki poremećaj iz kognitivne perspektive. Ovi stručnjaci su vjerovali da unutrašnji svijet pojedinca i njegova subjektivna uvjerenja uzrokuju ovu vrstu patnje. U stvari, Beck je koristio isti okvir za formulisanje teorije poznate kao kognitivna trijada depresije. To je vrijedan koncept. Zaista, niko ne poriče činjenicu da je za osobe koje pate od poremećaja raspoloženja bitno ono što sami sebi govore. Shodno tome, način na koji obrađuju svoju stvarnost i percipiraju sebe može biti ili blagoslov ili prokletstvo.
“Ako je naše razmišljanje zarobljeno u iskrivljenim simboličkim značenjima, nelogičnim rasuđivanjem i pogrešnim tumačenjima, postajemo slijepi i gluvi.”
-Aaron T. Beck-

Um fragmentiran trijadom negativnih misli u depresiji
Način na koji razmišljamo takođe može izgraditi zatvor depresije. Kada razgovarate sa osobom koja je već neko vrijeme u depresiji, postajete svjesni određenog faktora. Opterećeni su beznađem i određeni aspekti njihovog postojanja im više nemaju smisla. Štaviše, njihove ideje i uvjerenja iscrpljuju i uništavaju njihova raspoloženja i motivaciju.

Trijada negativnih misli u depresiji sugerira da je ovo stanje izgrađeno od tri komponente. Nakon mnogo godina istraživanja i psihoterapije, Aaron Beck je identificirao inherentne kognitivne procese koji oblikuju ovaj poremećaj. Njegov teorijski model je široko prihvaćen i smatra se izuzetno relevantnim. Studije koje je proveo Dr Ernest Edward Beckham, sa Univerziteta Oklahoma (SAD), ističu korisnost primjene instrumenta koji otkriva i procjenjuje ovu vrstu misli. Zapravo, razumijevanje mentalne arhitekture pacijenta olakšava terapijski pristup. Sada ćemo istražiti tri stuba koji podržavaju ovu teoriju. Iskrivljene misli i obrasci o tome kako doživljavamo sebe mogu oblikovati osnovu depresije.

1. Kognitivne predrasude
Kognitivne predrasude su iskrivljeni i samoporažavajući misaoni procesi. Oni su odgovorni za to da vidimo svijet i stvarnost koja nas okružuje na negativan i beznadežan način. Po pravilu, ova izobličenja se zasnivaju na sledećim vrstama rasuđivanja:

• 'Treba' i 'moram'.
• Pretjerana generalizacija (sve će krenuti po zlu).
• Personalizacija ("Moja majka je tužna, mora da je to moja greška").
• Dihotomno razmišljanje ili crno ili bijelo razmišljanje ("Stvari su ili dobre ili loše").
• Označavanje na osnovu određenih rezultata ("Tada sam pogriješio, pa sam i dalje promašaj").
• Proizvoljno zaključivanje ili izvlačenje ishitrenih zaključaka ("Moj partner me nije nazvao. Mora da je odlučio da me napusti.")

2. Negativne interne sheme (mišljenja o sebi)
Shema mišljenja je poput paketa ideja koji integriramo u određenim dimenzijama. Mnoge naše autoreferencijalne sheme (način na koji vidimo sebe) potiču iz djetinjstva. Zapravo, način na koji su nam se obraćali naši roditelji, nastavnici i ličnosti iz okruženja može ocrtati niz izuzetno negativnih ideja o nama samima. Problem je u tome što često nismo svjesni kako nas ove unutrašnje sheme uvjetuju i posreduju u našim osjećajima nelagode.

3. Logičke greške (pogrešna obrada informacija)
Posljednji faktor u trijadi negativnih misli u depresiji definiran je pogrešnom obradom informacija o nekoj situaciji. Ovoj komponenti se dodaju dvije prethodne: kognitivne predrasude i interne sheme koje se tiču ​​toga kako doživljavamo sebe.

​Ova dva elementa stvaraju vrlo pogrešan "filter" zbog kojeg osoba koja pati od depresije doživljava svaku situaciju na zaista iscrpljujući način. Oni svaki problem vide kao nepremostiv. Stoga će svaku interakciju, cilj ili obavezu rješavati na najgori mogući način. Prvo, zbog činjenice da je njihovo razmišljanje zamagljeno njihovim kognitivnim predrasudama. Drugo, puni su nesigurnosti. Prema Aronu Beku, depresivni ljudi integrišu negativnu shemu svijeta i sebe u ranoj dobi. Učiniti ih vidljivima i osvijestiti ih je prvi korak. Kognitivna terapija uključuje edukaciju oboljelog o njihovom poremećaju i distorzijama i, zauzvrat, izazivanje njihovih misli.

Kako onemogućiti trijadu negativnih misli
Trijada negativnih misli u depresiji mora se rješavati kroz dobro strukturiran terapijski proces. Psiholog obučen za kognitivnu terapiju zna da osoba koja pati od depresije svakodnevno pojačava niz negativnih misli o sebi, svijetu i onome što budućnost može donijeti. Iz tog razloga, cilj je zamijeniti disfunkcionalno razmišljanje zdravijim načinom razmišljanja. Ovo su mehanizmi za njegovo izvođenje:

Identifikacija temeljnih kognitivnih procesa
Psiholog identificira predrasude, uvjerenja i disfunkcionalne sheme koje pojačavaju depresiju. Često je mentalni univerzum pojedinca poput naučne paradigme. Moraju otkriti varijable koje stvaraju tako izmijenjenu i problematičnu verziju stvarnosti.

Edukacija pacijenata o njihovom poremećaju
Pacijent mora biti aktivan agent promjene i postati svjestan kako razmišlja i tumači svaku okolnost. Da bi deaktivirali trijadu negativnih misli, moraju naučiti dosta o svom psihičkom poremećaju. 

To podrazumijeva poznavanje efekta njihovih kognitivnih predrasuda i njihove obaveze da se pridržavaju određenih uvjerenja.

Kognitivni izazov kroz Sokratov dijalog
Sokratov dijalog je moćno oruđe u kognitivno-terapijskim postavkama. Kroz niz specifičnih pitanja, pacijentu se olakšava razmišljanje o određenim unutrašnjim stvarnostima. To su dijalektički izazovi koji pojednostavljuju preoblikovanje određenih perspektiva i koncepcija. Krajnji cilj je natjerati pacijenta da se preispita i uspije oblikovati zdraviji mentalni fokus. To se postiže kroz vođeno učenje dok pacijent istražuje svaku predrasudu, shemu i uvjerenje.

Suprotstavljanje uticaju automatske obrade
Kao što smo ranije spomenuli, mnoga vjerovanja i misaoni procesi potiču iz djetinjstva. Zapravo, pojedinac postaje toliko naviknut na automatsku obradu stvarnosti da nije svjestan štetnih komponenti koje iskrivljuju njegovu stvarnost. Drugi cilj ove terapije je da oblikuje promišljenije i refleksivnije misli. Automatske negativne misli su izuzetno česte u depresivnim stanjima. Stoga je bitno da oboljeli preuzme kontrolu nad svojim umom izbjegavajući nestalna razmišljanja i negativno filtriranje. Samo tako će moći postupno zamijeniti svoje onemogućavajuće pristupe zdravijim mentalnim perspektivama.

Zaključak
Ljudi su često proizvod skupa samoispunjavajućih proročanstava, pristrasnih ideja i iracionalnih misli. Svi mi pokazujemo više od jednog od ovih samoporažavajućih ponašanja. Odgovor leži u tome da im ne date moć, budete svjesni da su tu i da date prioritet otpornijim, refleksivnijim i motivirajućim mentalnim perspektivama. Međutim, ponekad nas obuzme malodušnost i splet negativnih misli nam ne ostavlja prostora za nadu. To je tačka u kojoj bi, bez sumnje, trebalo potražiti stručnu pomoć.
​

STRUČNE REFERENCE/STUDIJE:
1. Beck AT. Depression: Clinical, experimental, and theoretical aspects. Harper & Row; New York, NY: 1967.
2. Beck AT. The current state of cognitive therapy: A 40-year retrospective. Archives of General Psychiatry. 2005;62:953–959
3. Beckham EE, Leber WR, Watkins JT, Boyer JL, Cook JB. Development of an instrument to measure Beck’s cognitive triad: The Cognitive Triad Inventory. Journal of Consulting and Clinical Psychology. 1986;54(4):566–567.
4. Reilly LC, Ciesla JA, Felton JW, Weitlauf AS, Anderson NL. Cognitive vulnerability to depression: a comparison of the weakest link, keystone and additive models. Cogn Emot. 2012;26(3):521-33. doi: 10.1080/02699931.2011.595776. Epub 2011 Aug 18. PMID: 21851251; PMCID: PMC4083570.