Kako emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu utiče na kasniji život

Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu ostavlja negativne posljedice po ličnost osobe. Ono takođe utiče na način na koji se upravljaju odnosima u odrasloj dobi.

Svi si uglavnom proizvod svoje porodice i odgoja. Zaista, uloga vaših roditelja je bila mnogo važnija nego što mislite. Oni nisu samo vodili računa o vašim fizičkim potrebama već su oblikovali i vaš emocionalni svijet. 

Stoga, ako ste u porodičnom okruženju primali samo loša emocionalna iskustva, zbog sistematskog emocionalnog nemara tokom prvih godina ranog djetinjstva, otkrićete da je to ostavilo posljedice po vas.
Možete uočiti tragove emocionalnog zanemarivanja kod sebe ili kod svojih bližnjih, ali morate znati kako da ih tražite i uočite. To je zato što se, po pravilu, čini da su oni koji su u djetinjstvu pretrpjeli emocionalno zanemarivanje dobro i  da imaju sve pod kontrolom.
U stvari, oni su obično ljubazni, velikodušni i tihi ljudi, koji su prijatni u društvu. Međutim, ako pogledate dublje, vidjećete "pukotine", rane i nedostatke iz njihove prošlosti. Štaviše, i dalje postoje posljedice u načinu na koji se nose sa onim što im se trenutno dešava u životu.

Emocionalno zanemarivanje
Možda niste upoznati sa konceptom emocionalnog zanemarivanja jer ga nije tako lako otkriti. S druge strane, kada dođe do aktivnog ili fizičkog zlostavljanja ili napada, to je često jasno vidljivo i obično uključuje vikanje, uvrede i prijetnje.
Emocionalno zanemarivanje implicira nedostatak, nešto što je bilo neophodno, što je trebalo biti, ali nije se desilo. Postojale su određene potrebe koje nisu bile ispunjene.

Emocionalno zanemarivanje javlja se kada staratelji:

• Ignoririšu potrebe svog djeteta,  posebno emocionalne. 
• Ismijavaju i omalovažavaju njihove emocije.
• Nagrađuju oblike suočavanja ili upravljanja emocijama koji nisu prilagodljivi. Na primjer, nasilje ili ravnodušnost.
• Rijetko ili nikada ne čine da se dijete osjeća zaštićeno ili da vjeruje da ima kontrolu nad svojim okruženjem.
• Rijetko pokazuju naklonost ili bezuslovnu ljubav. Fraze poput „Ako ne..., ja te više neću voljeti“ mogu biti izuzetno efikasne u navođenju djeteta da radi ono što roditelj želi, ali i izuzetno opasne za njihov unutrašnji dijalog.

Na osnovu ovakvih iskustava sa roditeljima/starateljima, dijete uči da njegove ili njene emocije nisu važne i da nisu prihvatljive. Razumiju da ih niko neće prihvatiti i da izražavanjem emocija i potreba uznemiravaju ljude koje vole. Stoga, da bi preživjeli, (imajući na umu da su potpuno ovisni o odraslima oko sebe), odlučuju se isključiti i potisnuti svoje misli i emocije.

Znakovi da je osoba pretrpjela emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu
Istraživanja su pokazala da neosjetljivi staratelji uzrokuju da se između njih i njihove djece razvijaju nesigurne veze privrženosti. Ovo ostavlja traga na djetetovu ličnost, samopouzdanje i način upravljanja događajima koji se dešavaju u njegovom društvenom okruženju. To se manifestuje u ponašanjima i stavovima koji imaju zaista važan uticaj na život odraslih.

Evo nekih od znakova koji ukazuju na to da je odrasla osoba patila od emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu:

• Oni su dobri ljudi. Oni zaista žele da udovolje drugima i imaju tendenciju da se ponašaju tačno onako kako drugi očekuju od njih. Oni ovo mogu raditi svjesno ili nesvjesno.
• Očekuju sukobe i sistematski popuštaju drugima.
• Jedan od njihovih glavnih strahova je da bi ih neko mogao smatrati lošom osobom. To ih čini zaista osjetljivim na kritike. Na primjer, kada neko izrazi gađenje ili neslaganje, osjećaju se zaista neugodno. Čak i ako nisu odgovorni za nešto, često se izvinjavaju, i za sebe i za optuženog. U stvari, oni ne žele sukob sa njima, ali ne žele ni njih oko sebe.
• Rijetko govore o svojim emocijama. Ne dijele kako se osjećaju.
• Imaju velike poteškoće da zaista vjeruju drugima.
• Žive sa stalnim osjećajem tuge i praznine koji kao da ih prati gdje god krenu. To je kao neka sijenka.

Odbrambeni mehanizmi
Ovi stavovi odražavaju glavne ideje koje je pojedinac izvukao iz svog djetinjstva. Ideja je da njihove emocije nisu važne ili validne i da će izražavanjem emocija samo iznervirati druge ili će ih drugi odbiti zbog toga. Odbrambeni mehanizmi su možda bili korisni u to vrijeme, ali danas su teret i ograničenje koje može uticati na njihovu ličnu dobrobit i odnose s drugima.

Kako postupiti
Na sreću, postoji nekoliko koraka koji se mogu preduzeti da se situacija preokrene i zaliječe rane emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu. Ako ste u ovoj nevolji, evo šta bi trebalo učiniti.

• Shvatite šta se desilo i prihvatite to. Razumijevanje koncepta emocionalnog zanemarivanja, saznanje da ste bili njegova žrtva i informisanje o tome može biti izuzetno korisno za razumijevanje onoga što vam se sada događa. Sa ovim razumijevanjem, možete prigrliti svoje ranjeno dijete i preuzeti odgovornost sa svoje pozicije odrasle osobe.
• Radite na svojoj emocionalnoj inteligenciji. Ovo je fundamentalni faktor koji vam je nedostajao u djetinjstvu, ali ga sada možete riješiti. Stoga je bitno proširiti svoj emocionalni vokabular, naučiti identificirati svoje emocije i nabaviti resurse za izražavanje i regulaciju emocija.
• Počnite postavljati svoje prioritete. Naučite kako se povezati s onim što osjećate, želite ili trebate prije nego što se zapitate šta drugima treba. Postavite granice, postavite potrebne zahtjeve i tražite svoju dobrobit. Ovo nije sebično, već zdravo, jer (uprkos onome što su vas drugi natjerali da se osjećate) imate pravo da kažete "ne", imate pravo da se žalite i imate pravo glasa.
• Vježbajte samootkrivanje i dopustite sebi da budete ranjivi. Razgovor o sebi i svojim brigama, strahovima i snovima je od suštinskog značaja za stvaranje emocionalne bliskosti sa drugima. Do sada vas je strah vodio da se "zaključate" i ne vjerujete drugima, ali vrijeme je da spustite gard i postepeno se otvorite drugima.
• Ponudite sebi emocionalnu potvrdu koja vam je nedostajala. Morate raditi i poboljšati svoj odnos sa samim sobom, ojačati svoje samopoštovanje i pružiti sebi podršku i naklonost koja vam je nedostajala u djetinjstvu. Naučite da prihvatite svoje emocije i shvatite da su one validne i dozvoljene. Nemojte kriviti sebe ili se prisiljavati da osjećate nešto drugačije. Samo budite ono što ste i pobrinite se da pokažete saosjećanje.

Pratite svoje iscjeljenje
Tragovi emocionalnog zanemarivanja počeće nestajati čim ih prepoznate. Međutim, kao što smo ranije spomenuli, to nije lak zadatak, jer se ova vrsta zanemarivanja može zakamuflirati na mnogo različitih načina.
Pacijenti koji su patili od emocionalnog zanemarivanja obično idu na terapiju s praktično jednoglasnom pritužbom. Kažu da se godinama loše osjećaju, ali ne znaju zašto. Mnogi od njih kažu da oko sebe imaju ljude koje vole i koji ih vole, dobar posao i planove budućnost. Međutim, postoji nešto što im, iz bilo kojeg razloga, ne odgovara.
Ako vam ovo zvuči poznato, morate identificirati načine na koje emocionalno zanemarivanje, ako postoji, i dalje utiče na vašu sadašnjost. U tom uticaju morate  intervenisati na svjestan način. To nije lak put, pa vam preporučujemo da potražite pomoć stručnjaka.


(Reference i bibliografija:
1. Müller, L. E., Bertsch, K., Bülau, K., Herpertz, S. C., & Buchheim, A. (2019). Emotional neglect in childhood shapes social dysfunctioning in adults by influencing the oxytocin and the attachment system: Results from a population-based study. International Journal of Psychophysiology, 136, 73-80.
2. Wark, M. J., Kruczek, T., & Boley, A. (2003). Emotional neglect and family structure: impact on student functioning., 1033-1043.)