Kako funkcioniše um jednog narcisa

Uprkos tome što imaju naizgled snažnu ličnost, narcisima nedostaje "suštinsko ja". Njihova slika o sebi, razmišljanje i ponašanje su orijentirani na druge kako bi stabilizirali i potvrdili svoje samopoštovanje i krhko, fragmentirano "ja".

Bogovi su Narcisa osudili na život bez ljudske ljubavi. Postao je opsjednut svojim vlastitim odrazom u vodi i na kraju se utopio. Poput ovog mitološkog Narcisa, patološki narcisi "vole" samo svoje odraze u drugima. Uobičajena je zabluda da narcisi vole sebe. Narcisi ne vole sebe, već su opsjednuti odrazima sebe u drugima. Narcis ne može preživjeti bez drugih ljudi, jer ne bi imao ko da održava i održava tu lažnu sliku, da je potvrđuje. To za naracisa rade drugi ljudi. 

Njihovo lažno samolaskanje, perfekcionizam i arogancija samo su pokriće za samoprezir koji nikome neće priznati, jer ih je sramota. Umjesto toga, narcis projektira svoj prezir i bijes vani, na druge, u svom preziru i kritiziranju drugih. Narcis se previše plaši da pogleda sebe jer zna da bi istina bila poražavajuća. Emocionalno, oni su mrtvi iznutra i "gladni" za tuđom potvrdom. Nažalost, nisu u stanju da cijene ljubav koju dobijaju i otuđuju one koji im je daju.

Postavljanje dijagnoze
Kada razmišljamo o narcisima, obično zamišljamo nekoga sa "naduvanim egom" - nekog zapjovedničkog i arogantnog, ko uvijek mora biti u pravu. Da bi osoba dobila dijagnozu narcističkog poremećaja ličnosti (NPL), osoba mora pokazati grandioznost (makar samo u svojoj fantaziji) i nedostatak empatije, odnosno, osoba mora pokazati najmanje pet od sljedećih devet osobina:

• Ima grandiozan osjećaj vlastite važnosti i preuveličava sopstvena dostignuća i talente.
• Snovi o neograničenoj moći, uspjehu, sjaju, ljepoti ili idealnoj ljubavi.
• Vjeruje da su on ili ona poseban i jedinstven i da ga/je mogu razumjeti samo drugi posebni ljudi ili institucije sa visokim statusom ili bi se trebali družiti samo sa njima.
• Zahtijeva pretjerano divljenje drugih.
• Neopravdano očekuje poseban, povoljan tretman ili udovoljavanje njegovim ili njenim željama.
• Iskorišćava druge za postizanje ličnih ciljeva.
• Nedostaje mu/joj empatija za osjećaje i potrebe drugih.
• Zavidi drugima ili vjeruje da mu/joj drugi zavide.
• Ima arogantno ponašanje ili stavove.

Pored grandioznog „egzibicionističkog narcisa“, Džejms Masterson je identifikovao „zatvorene narcise“ - one sa "ispuhanom", neadekvatnom samopercepcijom, osjećajem depresije i unutrašnje praznine. Mogu izgledati stidljivo, ponizno ili anksiozno, jer je njihovo emocionalno ulaganje u idealiziranog drugog, što je indirektno zadovoljavajuće (Masterson, 2004). “Maligni narcisi” su najpogubniji i najneprijateljskiji tip, koji se ponašaju antisocijalno. Mogu biti okrutni i osvetoljubivi kada se osjećaju ugroženo ili ne dobiju ono što žele. 
Teško je saosjećati sa narcisima, jer oni nisu odabrali da budu takvi. Njihov prirodni emotivni razvoj je zaustavljen još u ranoj dobi,  zbog pogrešnog roditeljstva, toksičnog porodičnog okruženja i potpuno pohrešnog odgoja. Neki vjeruju da uzrok leži u ekstremnoj bliskosti sa toksičnom majkom, drugi to pripisuju roditeljskoj grubosti ili kritičnosti. 
Psihoanalitičar Heinz Kohut primijetio je da su njegovi narcisoidni pacijenti patili od duboke otuđenosti, praznine, nemoći i nedostatka smisla. Ispod narcisoidne fasade, nedostajale su im unutrašnje strukture za održavanje kohezivnosti, stabilnosti i pozitivne slike o sebi kako bi osigurali stabilan identitet. Narcisi su nesigurni u pogledu granica između sebe i drugih i kolebaju se između  stanja samovažnosti i inferiornosti. Narcističko "ja", podijeljeno stidom, sastoji se od superiornog glumećeg, grandioznog "ja" i inferiornog, obezvrijeđenog "ja". Kada je obezvrijeđeno "ja" u inferiornom položaju, stid se manifestira idealiziranjem drugih. Kada je narcis u superiornoj poziciji, braneći se od srama, grandiozno "ja" se usklađuje sa unutrašnjim kritičarem i obezvređuje druge kroz projekciju. I ova devaluacija i idealizacija proporcionalne su ozbiljnosti srama i depresije povezane sa njim. Iako većina ljudi fluktuira u ovim pozicijama, narcisi su više ili manje statični u svojim superiornim i inferiornim pozicijama, bez obzira na stvarnost, što ih čini patološkim. Arogancija i prezir, zavist, povlačenje, poricanje i potiskivanje (nesvjesno), agresija i bijes, projekcija (okrivljavanje ili optuživanje drugih za njihove vlastite mane ili postupke), samosažaljenje (posebno prikriveni narcisi) i izbjegavanje (npr. ponašanja ovisnosti) su uobičajena odbrana od srama. Narcisi se takođe brane od srama i fragmentacije osjećajem posebnosti kroz idealiziranje ili identifikaciju sa posebnim ili važnim ljudima.

​Odnos sa narcisom
Kod kuće, narcisi su potpuno drugačiji od svoje javne ličnosti. Privatno i onda kada ih niko ne gleda, oni obezvređuju bliske ljude. Nakon početne romanse, od druge strane očekuju uvažavanje njihove posebnosti i specifične reakcije kroz zahtjeve i kritike kako bi upravljali svojim unutrašnjim okruženjem i zaštitili se od svoje visoke osjetljivosti na poniženje i stid. Odnosi se vrte samo oko njih, a svoje partnere doživljavaju kao produžetke sebe.
Mnogi narcisi su perfekcionisti. Ono što drugi rade nikada nije dovoljno dobro ili cijenjeno. Od partnera očekuju da zadovolje njihove beskrajne potrebe - za divljenjem, uslugom, ljubavlju ili ostalim - i narcis ih napušta kada to ne čine. Nebitno je da li je njihov partner(ka) bolestan ili ima svoje obaveze. Narcisi ne vole čuti "ne" i često očekuju da drugi unaprijed znaju njihove potrebe. Oni manipulišu kako bi postigli svoje ciljeve i kaznili ili učinili da se partneri osjećaju krivima što su ih odbili. Pokušaj udovoljavanja narcisu je vrlo nezahvalan čin, kao pokušaj da se ispuni rupa bez dna. Oni će uvijek pronaći zamjerke u vašem trudu ili vam uputiti loše komentare, tako da se uvijek osjećate potišteno. Ako su trenutno zadovoljni, uskoro će vas omalovažavati ili tražiti više od vas.

Narcisi tjeraju svoje partnere da iskuse kako je imati hladnog, invazivnog ili nedostupnog narcisoidnog roditelja - narcis kažnjava svog partnera za svoje loše djetinjstvo i želi da i partner, ni kriv ni dužan, iskusi istu onu bol i izdaju koju je narcis iskusio od strane njegovog ili njenog porodičnog okruženja i roditelja. Nedostatak ljubavi i brige i nedostatak granica čine narcise ovisnima o drugim ljudima kako bi nahranili svoju nezasitnu potrebu za potvrđivanjem. Partneri često sumnjaju u narcisovu iskrenost i pitaju se da li je to zaista manipulacija, pretvaranje ili neka izmišljena ličnost. Osjećaju se napeto i iscrpljeno od nepredvidivih napada bijesa, lažnih optužbi, kritika i neopravdanog ogorčenja zbog malih ili izmišljenih uvreda. Ovim partnerima takođe nedostaju granice. U uzaludnim pokušajima da dobiju odobrenje i ostanu povezani sa narcisom, oni žrtvuju svoje potrebe i hodaju kao po ljusci jajeta, bojeći se da ne mogu udovoljiti narcisu. Svakodnevno rizikuju krivicu i kaznu, uskraćivanje ljubavi ili prekid u vezi. Brinu se o tome šta će njihovi narcisoidni partneri misliti ili učiniti, i postaju zaokupljeni narcisom koliko i sami sobom. Partneri se moraju uklopiti u hladni svijet narcisa i naviknuti se na život sa emocionalnom napuštenošću i nedostupnošću. Ubrzo počinju sumnjati u sebe i gube samopouzdanje i samopoštovanje. Saopštavanje njihovog razočaranja narcisu ne prolazi dobro i oni nailazi na još intenzivnija okrivljavanja, odbrane ili dalje ponižavanje. Ipak, mnogi partneri ostaju uz narcisa, jer se povremeno vraćaju šarm, uzbuđenje i "divni" gestovi koji su ih prvi put očarali, posebno kada se narcis osjeća ugroženim da je raskid neminovan. Kada se dva narcisa nađu u odnosu, svađaju se oko toga čije su potrebe na prvom mjestu, okrivljuju i guraju jedno drugo, a ipak se osjećaju ljuto što su potrebni jedno drugom.

​Često u ovim vezama, narcisi su distancirani kada u potpunosti iskoriste partnera. Prema narcisu, emocionalno se zbližiti sa nekim znači odreći se moći i kontrole. Pomisao na zavisnost od nekoga je odvratna, a opet - narcisi su kozavisne osobe. To ne samo da ograničava njihove mogućnosti i čini ih slabima, već ih izlaže i odbačenosti i osjećaju srama, koje po svaku cijenu skrivaju. 


REFERENCE/LITERATURA/STUDIJE:
1. Kacel EL, Ennis N, Pereira DB. Narcissistic Personality Disorder in Clinical Health Psychology Practice: Case Studies of Comorbid Psychological Distress and Life-Limiting Illness. Behav Med. 2017 Jul-Sep;43(3):156-164. doi: 10.1080/08964289.2017.1301875. PMID: 28767013; PMCID: PMC5819598.
2. Masterson, J. F. (2004). A Therapist’s Guide to the Personality Disorders: The Masterson Approach: A Handbook and Workbook. Phoenix, Az.: Zeig, Tucker, & Theisen, Inc.
3. Living with pathological narcissism: a qualitative study, Nicholas J. S. Day, Michelle L. Townsend &, Brin F. S. Grenyer