Kako funkcioniše um korumpirane osobe?

depositphotos.com

Um korumpirane osobe vidi druge ljude ili kao sredstvo da dođe do ličnog dobitka (koristi) ili kao prepreku. Ovi ljudi se ne osjećaju dijelom čovječanstva, već ga pokušavaju iskoristiti. Takvo ponašanje je posljedica njihove egocentričnosti i nedostatka perspektive.

Čudno je, ali um korumpirane osobe nije mračna ni neodgonetljiva enigma. Činjenice pokazuju da su mnogi ljudi za koje smatramo da su "uspješni" u svim područjima iznutra korumpirani. To su čak i tipovi ljudi koje mnoge tvrtke ili političke stranke žele u svom upravnom odboru jer imaju "ono nešto" što im omogućuje da se izvuku onoga iz čega drugi ljudi ne bi uspjeli.

Psiholog Jean Twenge, autor knjige "Generacija Ja (Generation Me)", kaže da su umovi korumpiranih ljudi fascinirani onim ko su. Oni su ljudi koji "vole upoznati sebe". Vrlo su prilagodljivi, posebno zbog nedostatka etike. Uz to, traženi su i na pozicijama moći, posebno tokom posljednjih 40-ak godina.
U umu korumpirane osobe ne postoje nesigurnosti koje se obično javljaju kod "običnih smrtnika"; niti oni gaje pesimizam. Oni trijumfuju, posebno zato što se u posljednjih nekoliko desetljeća učvrstila neka vrsta kulta "jastva". To čini da se njihova sebičnost i nedostatak skrupula donekle čak tolerišu.

"Korupcija je kancer koji pokrada siromašne, izjeda moralne vrijednosti i uništava povjerenje."
-Robert Zoellick-

​Prirodna sebičnost i etika
Prema psihologu Luisu Fernándezu, profesoru psihologije sa Sveučilišta Santiago de Compostela i autoru knjige "Psihologija korupcije i korumpiranih" , svaki je čovjek rođen sa sjemenom zla. On tvrdi da ćemo svi, ako nam se pruži prilika, bez problema preskočiti pravila. A ako dođemo u položaj moći, iskoristićemo ga za osobnu korist.
Međutim, istina je i da postoji razlika između te vrste psihologije koja nas navodi na traženje najlakših puteva i nedostatka skrupula koji postoje u umu korumpirane osobe.

Očito je da smo rođeni bez etike i morala. Jedina "etika" pri rođenju je zadovoljavanje vlastitih potreba i želja. Nema razloga da se ljudi ne koriste kao puki instrumenti.
Etiku oblikujemo i njegujemo u skladu sa inteligencijom i kulturom. Usvajanje etičkih načela dovodi do razumijevanja da postižemo više kada se prestanemo ponašati egoistično i počnemo raditi kao dio tima. To učimo rano u životu kroz igre i obiteljsku interakciju.

Od tog trenutka, nije da ne znamo da su neki postupci korisni samo za nas. Jednostavno, učimo druge ljude smatrati dijelom ljudskog krajolika koji i mi nastanjujemo. Razumijemo da trebamo jedni druge. Zašto? Jer bez pomoći drugih ne bismo preživjeli ni rođenje, a nećemo moći preživjeti ni bolesti, starosti ili bilo koje druge vrste ranjivosti.

Um korumpirane osobe
Konstruktivne stavove prema drugima usvajamo uz ljubav i predanost nesavršenim odraslim ljudima koji su dovoljno velikodušni i razumni da civilizaciji prenesu važne poruke. Etika je nešto što učimo u mislima, ali ona takođe ima snažne korijene u ljubavi i naklonosti.
U umu korumpirane osobe nema takvih referenci. Život grade oko borbe za ono što smatraju važnim samo za sebe - to je poput borbe za opstanak protiv svijeta. Kršenje pravila za njih je poput testa za dokazivanje svojih vještina i osjećaju potrebu da to čine stalno i iznova. U stvari, oni to pretvaraju u igru, jer je iskorištavanje drugih način da potvrde sebe.

Korumpirani ljudi ne vide nikakvu prednost u poštivanju drugih ljudi; druge ljude smatraju preprekom. U stvari, oni ni u mislima ni u srcima nemaju koncept dobra drugih ljudi.
Žele moć i novac jer im to stvara iluziju da vrše nekakvu kontrolu nad svijetom. Njima ni najmanje nije stalo do toga što ne vide smisao života i u drugim stvarima, osim u ostvarivanju sopstvene koristi.  Cilj im je prevladati, bez biranja sredstva do svog cilja.

Prolazni trijumf
Um korumpirane osobe vrlo je prilagodljiv i savršeno funkcionira sve dok postoji kontekst u kojem može kršiti norme. Stvaraju stalne krize za svoje obitelji, firme u kojima rade i društvo u kojem žive. Nije ih briga. Međutim, prije ili kasnije, pogriješiće i to će biti njihov pad.

Korumpirani ljudi nose u sebi klicu vlastitog uništenja; uvjerenje da su neranjivi. Njihova egocentričnost sprječava ih u objektivnoj procjeni stvarnosti, te će, prije ili kasnije, napraviti stratešku grešku. Tada će postati predmetom kolektivnog prezira i njihova će usamljenost biti očita svima.
​
Pitanje koje ostaje jest zašto ljudi toleriraju korumpirane ljude oko sebe. Istina je da društvo često misli da ne može učiniti ništa u vezi sa njima. Međutim, čak i u tim slučajevima, prije ili kasnije, osjećaj bespomoćnosti može se pretvoriti u aktivno ogorčenje koje kolektivno može postaviti ograničenja ovim ljudima.

(reference: 
exploringyourmind.com)