Kako granični poremećaj ličnosti može iskriviti kognitivne procese

Granični poremećaj ličnosti (GPL) uzrokuje nekoliko različitih problema vezanih za razmišljanje i kognitivne procese.

Ovi kognitivni problemi često doprinose drugim simptomima, uključujući probleme u odnosima, emocionalnu nestabilnost i impulsivno ponašanje. Neki tretmani za GPL se fokusiraju na rješavanje upravo takvih problema. Ovaj članak razmatra neke od tih kognitivnih problema koji su karakteristike graničnog poremećaja ličnosti.

Takođe istražuje neke tretmane koji mogu pomoći ljudima u rješavanju tih problema.

Paranoja
Mnoge osobe sa GPL-om doživljavaju paranoju kao dio svog poremećaja; vjeruju da im drugi štete bez osnova u stvarnosti. Ova vrsta razmišljanja se obično ne dešava stalno. Obično se javlja kada je osoba pod stresom. Paranoične misli su prolazne, obično traju nekoliko dana ili sedmica. Istraživanja navode da 87% ljudi sa graničnim poremećajem ličnosti doživljava paranoične misli.
Hronične paranoične ideje, dugotrajna i nepromjenjiva zabluda da vam drugi planiraju nauditi, mogu ukazivati ​​na psihotični poremećaj, kao što je šizofrenija. Ovo može biti iscrpljujući simptom, zbog čega se osoba sa GPL-om osjeća stalno ugroženom, čak i od strane prijatelja, kolega i porodice. Ljudi sa GPL-om mogu vjerovati da drugi imaju neprijateljske namjere prema njima. Oni mogu vidjeti znakove koji učvršćuju ovo uvjerenje svuda oko sebe. Na primjer, mogli bi vjerovati da postoje skrivena značenja u ljudskim riječima, gestovima, govoru tijela i pogledima očiju. Zbog toga se mogu osjećati sumnjičavo i nepovjerljivo prema drugima. 

Dihotomno razmišljanje
Osobe sa GPL-om takođe imaju tendenciju da razmišljaju u ekstremima, što je fenomen koji se naziva "dihotomno" ili "crno-bijelo" razmišljanje. Osobe sa GPL-om često se bore da uvide složenost u ljudima i situacijama i nisu u stanju da prepoznaju da stvari često nisu ni savršene ni loše, već nešto između. Dihotomno razmišljanje može dovesti do "splitinga" ("cijepanja"), što se odnosi na nemogućnost održavanja kohezivnog skupa uvjerenja o sebi i drugima. Zbog ovih ekstremnih obrazaca razmišljanja, osobe sa graničnim poremećajem ličnosti skloni su ekstremima u svom razmišljanju. Na primjer, jednog dana bi mogli vjerovati da je njihov partner najdivnija osoba na svijetu. Sljedećeg dana mogu misliti da im je partner zao, pun mržnje i prezira. To može naškoditi njihovom potencijalu za održavanje trajnih međuljudskih odnosa i načinu na koji mogu komunicirati sa drugima.

Disocijacija
Još jedan problematičan obrazac razmišljanja koji se javlja kod osoba sa graničnim poremećajemličnosti je disocijacija. Ovaj problem razmišljanja ima manje veze sa sadržajem misli i onim o čemu ljudi misle, već s procesom percepcije. Disocijacija je čest simptom GPL-a koji uključuje osjećaj “nestvarnosti”, ukočenosti ili odvojenosti od vlastitog tijela ili psiholoških iskustava. U većini slučajeva, osobe sa GPL-om ne doživljavaju ovaj simptom stalno, već on ima tendenciju da se pojavi u vrijeme stresa. Neki stručnjaci vjeruju da je disocijacija način suočavanja sa vrlo intenzivnim emocionalnim situacijama „gašenjem“ ili odvajanjem od traumatičnog iskustva. Ovo udaljavanje može uzrokovati da ljudi preuzmu više rizika jer se ne osjećaju povezani sa situacijom. 

Liječenje graničnog poremećaja ličnosti
GPL se nekada smatrao vrlo teškim za liječenje. Novija istraživanja pokazuju da tretmani mogu biti efikasni i pomoći ljudima sa ovim stanjem da se nose sa problemima razmišljanja i drugim simptomima

Psihoterapija je najčešće preporučeni tretman, ali se ponekad propisuju i ljekovi.

Psihoterapija
Većina psihoterapije za granični poremećaj ličnosti uključuje strategije za rješavanje problema u razmišljanju koji su karakteristični za GPL. Neke terapije to postižu indirektno radeći na problemima u odnosima, kao u psihoterapiji usmjerenoj na transfer, a neke pokušavaju direktno intervenirati mislima i razmišljanjem. Na primjer, dijalektičko-bihejvioralnoj terapiji (DBT), pacijenti se podučavaju vještinama utemeljenja, koje im mogu pomoći da prekinu disocijativne epizode kada se one dogode. U terapiji fokusiranoj na shemu, klijenti uče porijeklo svog načina razmišljanja (na primjer, mnogi ljudi sa GPL-om dolaze iz okruženja u djetinjstvu koje je doprinijelo dihotomnim obrascima razmišljanja) i rade sa svojim terapeutom i sami kako bi prepoznali neprilagođene načine razmišljanja. 

Ljekovi
​Ljekovi se obično propisuju za liječenje specifičnih simptoma GPL-a. Često se koriste uz psihoterapiju, a ne kao samostalan tretman. Stabilizatori raspoloženja, antidepresivi, lijekovi protiv anksioznosti i antipsihotici su samo neke vrste koje se mogu koristiti. Ovi ljekovi mogu pomoći u smanjenju ozbiljnosti simptoma, poboljšanju funkcioniranja i liječenju pratećih stanja.


REFERENCE: 
1. Arntz A, Ten haaf J. Social cognition in borderline personality disorder: evidence for dichotomous thinking but no evidence for less complex attributions. Behav Res Ther. 2012;50(11):707-18. doi:10.1016/j.brat.2012.07.002
2. Muñoz-negro J, Prudent C, Gutiérrez B, Cervilla J. Paranoia and risk of personality disorder in the general population. Personal Ment Health. 2019;13(2):107-116. doi:10.1002/pmh.1443
3.Vermetten E, Spiegel D. Trauma and dissociation: implications for borderline personality disorder. Curr Psychiatry Rep. 2014;16(2):434. doi:10.1007/s11920-013-0434-8
4.Choi-kain L, Finch E, Masland S, Jenkins J, Unruh B. What Works in the Treatment of Borderline Personality Disorder. Curr Behav Neurosci Rep. 2017;4(1):21-30. doi:10.1007%2Fs40473-017-0103-z