Kako komuniciramo emocijama? Uloga emocija u ljudskoj evoluciji: ti si ono što činiš da osjećam

Autor slike: CLAUDIA TREMBLAY, naziv: "Majka, kćer i ptica pjevačica"

Ljudi nisu samo ono što vidimo na prvi pogled. Ljudi su i ono što čine da osjećamo kada smo sa njima, oko njih, kada su u našoj blizini. Ako smo sa pravim ljudima, njihove riječi, pogledi, humor, njihovi zagrljaji, njihova lična svjetlost nam može puno pomoći, bili oni toga svjessni ili ne.

Može se desiti da nam neko na prvi pogled djeluje povučeno i rezervisano, a kada ga bolje upoznamo, pred nama se otvara jedan novi i iznenađujući svijet.

"Kada neko te čini da osjetiš nešto, a da nije stvaio ruku na tebe, to je zaista očaravajuće.”
-Mario Benedetti

Ljudi su mnogo više od onoga što prikazuje njihov spoljašnji izgled i njihove crte lica, naime - njihova površina. Treba biti svjestan ovoga u svakom trenutku. Ljudska bića imaju izuzetnu i jedinstvenu energiju koja, pored njihovih organskih i svih ostalih funkcija, takođe definiše ko su i kako opšte sa svijetom oko sebe.
Način na koji prenosimo i odašiljemo emocije van, ka okruženju i ka drugim ljudima je moćan medijum. Zbog toga je jako važno da se o sopstvenom emotivnom stanju i emocijama ophodimo odgovorno, jer će jedino to obezbijediti kvalitetne međuljudske odnose.

ŠTA PRENOSIMO DRUGIMA? ZAŠTO SE KAŽE DA SU EMOCIJE “ZARAZNE”?
Svi mi prenosimo emocionalne poruke, čak i ne shvatajući to. Možemo slobodno reći: razgovaramo i emocijama.​
​Samo se sjetite koja je razlika kada ste u blizini nekoga ko je veseo, tužan, ili ljut. Naše tijelo (neverbalna komunikacija), naši pokreti, gestikulacija, poza, stav - sve ovo čini mali emocionalni univerzum. Ovdje riječi često nisu potrebne kako bi se prenijeli konkretni detalji, dosta se da pročitati iz stava same osobe

Ovdje je dobro prisjetiti se jedne istorijske činjenice: mnogo prije razvoja jezika, ljudska bića su koristila emocije kao svoje jedino pravo sredstvo komunikacije.

Autor: CLAUDIA TREMBLAY

Izraz straha na licu, na primjer, upozoravao je grupu na prisustvo prijetnje. Suze i skrušen položaj govorili su o prisutnosti tuge ili boli, o nekoj potrebi koju bi trebalo zadovoljiti. Međutim, s dolaskom sofisticiranog jezika, ovi gestove su potisnuti, čak se i ne tolerišu. Civilizovano društvo zahtijeva inhibiciju emocija, jer se njihov instinktivni izraz smatra primitivnim. Smatra se da instinktivno izražavanje emocija treba da bude “kontrolisano”, skriveno i rezervisano za naše privatno okruženje, da ne bismo djelovali “neozbiljno”. 

"Sviđaš mi se zato što činiš da se osjećam dobro. A ja nisam tip osobe koja se može osjećati dobro sa bilo kim.”

EMOCIJE OSIGURAVAJU OPSTANAK GRUPE
Studije sprovedene u području socijalne kognicije upućuju nanešto što bi valjalo imati na umu. Emocije nisu samo mehanizam za olakšanja ili lično izražavanje. One čine i dio mehanizma za komunikaciju i opstanak grupe, jer su “zarazne”, tj. lako se prenose na druge. Prenosimo informacije drugima. Ili su pozitivne, emocije sreće, na primjer, ili su negativne - u slučaju tuge, kojom prenosimo našu žal okolini.
Na ovaj način one postaju pokretač saradnje. Emocije i saradnja sa drugim jedinkama je ono što nam je dato kako bismo preživjeli kao vrsta.
Međutim, ako odaberemo da inhibiramo emocije, kada ne želimo da gledamo ljude u oči ili okrećemo glavu od kolege koji zbog nečega pati u tišini, na primjer, onda postupamo suprotno sopstvenom evolucionom konceptu. Ukoliko osjetimo da osoba pati, prirodno bi bilo da joj ponudimo pomoć ili neku podršku. Međutim, mnogi ljudi će okrenuti glavu i praviti se da ne primjećuju.

Nema mnogo studija koje objašnjavaju kako ovaj čudesni emotivni mehanizam funkcioniše, kako se širi emocionalna “zaraza”. Ono što se do sada zna je da ono što drugi čine da osjećamo, tj. što nam drugi prenose, bilo da je to pozitivno ili negativno, funkcioniše pomoću “sistema/neurona ogledala”. Neuroni ogledala omogućavaju da osjetimo što drugi ljudi osjećaju, da doživimo što oni doživljavaju (jednostavan primjer: sigurno vam je ovo poznato, ako ste se ikada zaplakali gledajući neki film).

"Osjećati zahvalnost, a ne izraziti je kao da ste zapakovali poklon koji nećete pokloniti.”
-William Arthur Vard

Autor: CLAUDIA TREMBLAY

ZAŠTO JE IZRAŽAVANJE POZITIVNIH EMOCIJA BITNO
Pored toga, imajte na umu da su ove strukture veoma otporne na degenerativnu štetu. Zbog toga, su ljudi sa Alchajmerovom bolešću veoma prijemčivi na emocije. Dodir, zagrljaj, ljubazan gest, nečije prisustvo koje prenosi spokoj i naklonost, na kraju se sve i svede na jezik koji nam je prirodno dat da razumijemo - jezik emocija.

Pozitivne emocije igraju veoma važnu ulogu u obrazovanju i odrastanju. Novorođeno dijete počinje da shvata svijet na osnovu onoga što roditelji učine da to dijete osjeća. Dijete počinje osjećati emocije prvo na osnovu fizičkog kontakta sa roditeljem, štogod roditelj prenosio: bilo da je ljubav, briga, pažnja ili ljutnja. Ovako i kreće emotivni razvoj.

​U zaključku, pozitivne emocije njeguju, grade veze, liječe strahove i uspostavljaju snagu unutar svakog stabilnog i srećnog odnosa. Zato je jako važno da budemo ili postanemo kreatori i posrednici u ovim istinskog altruizma. Učite iz intuitivne spoznaje i empatije. Ovako ćete pružati prirodnu i istinsku ljubaznost, poštovanje i jednostavnu sreću, koja nam je prrodno data, ali koju treba svakodnevno njegovati.

​