Kako psihopate gaslajtuju svoje žrtve

Jedno od najpodmuklijih i najsurovijih oruđa psihopata je gaslighting (gaslajting), termin koji potiče iz triler drame Gas Light iz 1938. godine.

Ovaj termin su popularizirali filmovi u Britaniji (1940) i Holivudu (1944). Predstava, kasnije nazvana Ulica Anđela u Sjedinjenim Državama, bila je pohvaljena od strane kritičara i popularna, sa 1295 uzastopnih izvođenja na Brodveju.

Glavni alat za psihopatsku kontrolu
Riječ "gaslajting" postala je sinonim za posebnu vrstu surove manipulacije koja stvara osjećaj sumnje u sebe i u vlastiti razum. 

Osoba koja sprovodi gaslajting namjerno tjera svoju žrtvu da se osjeća krivom, izvinjenom i prepunom anksioznosti kako bi dostigla i ostvarila neki svoj cilj ili plan. Partner koji je razvio emocije može biti idealna meta za psihopatu koji koristi gaslajting kao oruđe za manipulaciju. To je uglavnom zato što je, kako zapaža stručnjak za psihopatiju J. Reid Meloy, “paradigma moći i kontrole, a ne vezanosti i vezivanja, u središtu psihopatije.”

​Oličenje psihopate koji koristi gaslajting
U bilješkama uz dramu, Jack Manningham, „gaslajter“, opisan je kao „visok, zgodan, oko četrdeset pet godina, sa debelim brkovima i bradom i možda malo previše dobro obučen. Njegovo ponašanja je ljubazno i autoritativno, sa dozom misterije i gorčine.” Njegov cilj je namjerno natjera svoju ženu, Bellu Manningham, da povjeruje da je luda, kako bi je mogao potčiniti i zatražiti njen novac i imovinu. Prema riječima istraživača na polju psihopatije Paula Babiaka, psihopata manipulira žrtvom „da bi se osjećala krivom i tužnom zbog stvari koje [ona] nikada nije učinila“. 

​Jack je oličenje psihopate. On namjerno muči svoju ženu, jer ona iz dana u dan postaje sve slabija i bolesnija. Žrtva bi mogla imati lijepe uspomene na svog partnera psihopatu, kao što Bella tvrdi da je imala: „Nekih noći kada bi ostao unutra i igrao karte sa mnom, bilo je kao u stara dobra vremena, i ja bih otišla u krevet osjećajući se kao normalno, srećno, zdravo, ljudsko biće. A onda, dan kasnije, kada bi mi pročitao svoju knjigu, Jack, i kada bismo sjedjeli pored vatre, osjetila sam da se vraća sva moja ljubav prema tebi…”
Kao što je istraživač za psihopatiju Paul Babiak izjavio: „Jedna efikasna vještina koju psihopate koriste da zadobiju povjerenje ljudi je njihova sposobnost da ih šarmiraju.”

Kada se jednom iskoristi, žrtva se odbacuje
Za psihopatu, ljudi su dobri onoliko koliko mogu da ih iskoriste. Jednom kada ih iskoriste, za njih ste "ništa". Gospodin Rough, detektiv koji je istraživao Jacka, je shvatao ovo kada je objasnio Belli da je Jack pokušavao da je izludi „jer mu više ne trebaš“.

Njihova kuća je kupljena njenim novcem. Bella bi ga se sada mogla riješiti, ali on bi u tom procesu mogao zatražiti njenu kuću, novac i drugu imovinu.  Tehnike gaslightinga koje Jack koristi su mehanizmi i mahinacije psihopate. U svojoj knjizi The Sociopath Next Door, Martha Stout piše: „To je upravo ono što se događa ljudskom umu kada nedostaje emocionalna povezanost. Život je sveden na nadmetanje, a čini se da druga ljudska bića nisu ništa drugo do figura u igri, koje se mogu pomicati, iskoristiti i odbaciti.” Upravo je to ono što je Jack radio.
Godine 2019, film Gas Light je odabran za čuvanje u Kongresnoj biblioteci u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Država kao „kulturološki, istorijski ili estetski značajan“. Dok su milioni ljudi pogledali britansku i holivudsku filmsku verziju, predstava se izvodi širom svijeta u pozorištima kao što su Perth, Australija, Filipini i Brazil. Njegova tema odjekuje kod publike jer se taj fenomen iz stvarnog života susreće u svakoj zemlji, gdje psihopate nastavljaju nanositi štetu ljudima koristeći iste tehnike. 
​
​
REFERENCE:
​1. Hamilton, Patrick. (1958, 10th Printing). Gas Light: A Victorian Thriller in Three Acts. London: Constable and Company, Ltd.
2. Angel Street. IBDB.com. Internet Broadway Database.
3. Meloy, J. Reid. (2002). The Psychopathic Mind. Northvale, NJ: Jason Aronson Inc. 85.