Kako samoća utiče na mozak

Zdravo društveno okruženje može biti zaštitni faktor od bolesti koje su duboko ukorijenjene u društvu.

Odsustvo društvenih odnosa je psihološka kazna. Naučnici su proučavali kako usamljenost utiče na mozak kako bi istražili vezu između društvene izolacije i određenih stanja, kao što su posttraumatski stresni poremećaj i demencija.

U ovom članku ćete naučiti zanimljive činjenice o glavnim efektima usamljenosti na mozak. Promjene koje ona izaziva, iako su reverzibilne, utiču na različite strukture odgovorne za ponašanje i osjećanja . Čitajte dalje!

​Kako usamljenost utiče na mozak
Nauka je odavno pokazala da socijalna izolacija ne utiče samo na naše mentalno zdravlje, već je povezana i sa fiziološkim promjenama u tijelu, kao što su kardiovaskularni problemi. Usamljenost predstavlja doprinosi riziku od razvoja srčanih bolesti kao i gojaznosti.
Proces sličan našem uočen je i kod društvenih životinja koje nisu ljudi: kod njih dolazi do smanjenja volumena različitih regija hipokampusa, uglavnom u zupčastom girusu. Smanjenje sive tvari se takođe vidi u prefrontalnom korteksu, što je važno u donošenju odluka.

Promjene u zadanom načinu rada
Studije sugeriraju da se najvažnije promjene događaju u onome što je poznato kao  mreža zadanog načina rada (DMN): skup regija mozga koje su aktivni kada se mozak fokusira na sjećanja, razmišljanje i sanjarenje.
​Siva moždana tvar na ovim mjestima bila je veća kod usamljenih ljudi. Postavlja se pitanje da li je ovaj fiziološki korelat uzrok ili posljedica, odnosno da li je volumen ono što oboljele čini usamljenijim ili se volumen povećava jer su usamljeni. Veze između neurona koji povezuju različite jezgre DMN-a takođe su bile jače.
Što se tiče bijele moždane tvari, usamljenost je bila u korelaciji s promjenama u forniksu - nervnim vlaknima koja povezuju hipokampus sa DMN-om. Ova struktura je bolje očuvana kod usamljenih pacijenata nego kod onih koji su imali društvo.

​Na osnovu ovih rezultata, autori su zaključili da usamljeni ljudi više koriste svoju maštu, prošla sjećanja i sanjarenje o drugim ljudima. Ovo se odnosi na mrežu zadanog načina rada, a takođe i robusnost ovih struktura utiče na njihovu aktivnost.

Promjene u strukturi mozga
Struktura mozga je takođe pogođena. U studiji na miševima, grupa miševa je postala socijalno i senzorno izolirana nakon što je uzgajana u velikim grupama. Rezultati su pokazali da usamljenost izaziva velike promjene u strukturi neuronskog faktora rasta.

​Ove promjene su posebno bile uočljive u senzornom korteksu, koji je odgovoran za obradu vanjskih podražaja. Druga jako zahvaćena regija bila je motorna kora, što objašnjava paralizu izolovanih miševa prijetećim stimulansima. Glodari koji su bili u stanju da ostanu u društvu svoje vrste imali su veću vjerovatnoću da će pobjeći i brže se oporaviti od straha.
Iako je ove nalaze teško generalizirati i primijeniti na ljude, oni su u skladu s prethodnim istraživanjima koja sugeriraju da usamljenost može dovesti do psihoze, demencije ili anksioznosti.

Kako usamljenost utiče na mozak: emocionalne promjene
Društvena izolacija takođe dovodi do nakupljanja hemikalije u mozgu zvane tahikinin 2.
Istraživanje provedeno na glodarima pokazalo je da usamljenost dovodi do povećanog oslobađanja ovog neuropeptida, a samim tim i do pojačane agresije i preosjetljivosti na prijeteće podražaje. Ovi rezultati su pojačani činjenicom da je isključivanjem gena koji proizvodi tahikinin u amigdali eliminirana anksioznost. Potiskivanje gena u hipotalamusu preokrenulo je agresiju.
​Kao što vidite, usamljenost ne dovodi samo do emocionalnih promjena poput anksioznosti, preosjetljivosti i tuge. Promjene u moždanim strukturama utiču na mnoga područja uma. Stoga stručnjaci preporučuju brigu o društvenim odnosima. Zdravo društveno okruženje može biti zaštitni faktor od bolesti koje su duboko ukorijenjene u društvu.

(reference:
exploringyourmind.com)