Kako vas narcis zbunjuje

Svi patološki narcisi, kada se pogledaju u ogledalo, vide superheroja, nekoga ko je inteligentan, asertivan, mentalno zdrav, veoma privlačan i vrijedan divljenja.

Vjeruju da su inteligentniji i kompetentniji od svih ostalih, posebno kada je riječ o njihovim nenarcisističkim žrtvama. Dakle, oni smatraju da imaju prirodno pravo na sve što požele, jer su iznad svih ostalih. Nevjerovatna stvar je da narcisi ostavljaju dobar utisak na ljude na početku veze (tokom faze idealizacije), čak i na one ljude koji prepoznaju neke narcisoidne znakove kod takve osobe.

Na početku veze, patološki narcis je uzbudljivo intenzivan i čini se da je pun spontanosti. Međutim, zbog njihovih manipulativnih tehnika, empatične osobe ih dugo ne vide u negativnom svjetlu. Oni koji su u najvećoj opasnosti od njihovih manipulacija su ljudi koji su nekada u prošlosti bili uslovljeni drugim narcisom, posebno dok su bili dijeca. Takve osobe imaju tendenciju da ih tolerišu i prihvataju njihovo ponašanje kao sasvim razumno, pa će ući u odnos sa njima.  Da bi se u potpunosti razumio narcizam, istraživanje treba da ima široke pristupe iz više perspektiva, kako bi se spoznalo kakav je narcis, kako iznutra tako i izvana. 

Korisno je znati da svi narcisi teže da "zablistaju". Ako ne mogu zablistati u društvu neke osobe, vjerovatno će izgubiti interesovanje za njih i preći će na novi izvor opskrbe. Čini se da to što ih neki ljudi ne vide kao posebne izaziva nelagodu i uznemirenost kod narcisa. Iz tog razloga, oni su posebno privučeni traženjem nenarcisističkih žrtava, od kojih su mnoge empati. Ove osobe su spremne da ih prihvate onakvima kako vide sebe, neće se takmičiti sa njima, niti za pažnjom za kojom žudi narcis, i biće veoma saosjećajni prema njima. Takođe je važno znati da u ranoj fazi svih svojih novih veza, narcis dobija sve pozitivne povratne informacije koje traži, što u konačnici potvrđuje njihov osjećaj da imaju pravo i superiornost.

Naravno, kako veza napreduje, polako počinju da se pojavljuju njihove manje privlačne karakteristike (tj. zavist, eksploatacija, arogancija, itd.). Općenito, narcisi ne očekuju dugoročne veze, navikli su da im ljudi dolaze u život i napuštaju ih. U ovim kratkotrajnim vezama, oni ne traže nužno odobrenje niti su zabrinuti za ono što druga osoba osjeća. Stoga, oni nisu u stanju niti žele promijeniti svoje negativno ponašanje. Zadovoljavanje njihovih potreba njihov je krajnji cilj, a ne istinski odnos. Oni nisu zainteresovani za bilo kakve promjene u svom ponašanju. Stoga će sve promjene u cilju prilagođavanja odnosu postati odgovornost žrtve narcisa.
Kao žrtva narcisa, automatski postaje vaša odgovornost da napravite monumentalne promjene koje pomažu odnosu  sa vašim narcisom, uz najmanje sukoba. Nažalost, veza počiva na fantaziji, ne na stvarnosti. Upoznali ste jednu (onu "divnu") stranu vašeg narcisa na početku veze, i čeznete da se ta strana vrati kako bi onda sve bilo u redu. Vi želite tu iluziju nazad, ali to se ne dešava.
U međuvremenu, žrtva čuva tragičnu tajnu disfunkcionalnog partnerstva ne samo od svijeta, već i od sebe same potiskujući stvarnost problema. Čineći to, osoba se izoluje od zabrinute porodice i prijatelja. 
​
Kada neko kao dijete preuzme ulogu brige u svojoj porodici, postoji velika vjerovatnoća da će takva osoba nastaviti da preuzima tu ulogu u svim ostalim odnosima kao odrasla osoba. To postaje druga priroda i malo je vjerovatno da ćete toga biti ni svjesni, stavljajući svačije potrebe ispred svojih. Ovo se može predstaviti na mnogo načina. Na primjer, ukoliko odrastate sa patološkim bratom ili sestrom, a niste narcis, imaćete namjeru da sebe učinim nevidljivim. To se preliva i na to da ne želite da pravite probleme nigde, tj. sa bilo kojim autoritetom, posebno roditeljima i nastavnicima. Postajete "mali pomagač" u svemu (tj. pospremanje kuće, kupovina, spremanje večere, usluživanje, odlazak u posjetu starijima itd.).

Ovako je to opisala jedna žrtva koja je odrastala uz brata narcisa:
"Kao odbrambeni mehanizam, ovo „prijatno ponašanje“ je bio dobar način da se osjećam sigurno, a takođe je regulisao moje promjenjivo samopoštovanje. Bilo mi je i neprijatno zbog sukoba, i bio sam osjetljiv na bol drugih. Dakle, nije potrebno puno razmišljanja da se vidi kako mi je bilo suđeno da postanem harmonizator koji unosi mir u porodicu. Ali to je uticalo i na moj identitet u narcisoidnoj vezi sa mojim bratom. Posljedice mog ponašanja su da sam postao previše odgovoran za svoje nježne godine, a to je oduzelo veliki dio mog djetinjstva.
Na mnogo načina, ja sam bio 15-godišnjak koji je imao 25 godina. Bio sam ozbiljniji od svih mojih prijatelja, onaj kome su svi dolazili da bi riješili svoje probleme. Čak su se uključili u određene aktivnosti, tamo gdje sam ja bio uključen. Otkrili su da mogu ići na mjesta na koja i ja idem, jer su me njihovi roditelji vidjeli kao odgovornog, a samim tim i kao dobar uticaj na njihovu djecu. Na mnogo načina, to je onemogućilo moju zaigranost i bezbrižnost, pazeći na sve, gledajući da li moji vršnjaci piju previše i dovode sebe u opasnost. Nikada nisam naučio da zavisim od drugih da paze na mene, i tako sam se izgubio u magli prevelike odgovornosti. Na ovaj način većina nenarcisa postaje previše odgovorna i automatski preuzima odgovornost za druge ljude. Ovo postaje njihov fiksni obrazac, njihovo naučeno ponašanje zbog odrastanja u domaćinstvu sa narcisom. U mom slučaju, bio sam primoran da se ponašam zrelije nego što su to moje godine bile. 
Moj brat je postavio pravila i očekivanja za mene koja on nije uspio postići ili sam ispoštovati. Naravno, to me je ljutilo, ali tu nepravednost najčešće nisam mogao iskazati iz straha od odmazde. Shodno tome, ni danas ne mogu stajati po strani i gledati kako se nekome čini nepravda u bilo kom obliku. Dakle, jasno je da imam još nedovršenog posla i rada na sebi i nadam se da ću uspjeti u tome."