Ljekovita moć psa: on će vam pružiti sve, a neće tražiti ništa zauzvrat

Znanost je napokon uspjela pokazati nešto što su mnogi od nas već naslućivali: da psi mogu osjetiti empatiju. Psi se gotovo odmah povezuju sa emocionalnim stanjem ljudi . Međutim, njihova sposobnost čak prelazi ovu fascinantnu vezu.

Oni takođe pokazuju altruističnu želju za pružanjem utjehe i oslobađanjem emocionalne tjeskobe i tuge. Sigurni smo da će se svako ko ima jednog ili više pasa složiti sa zaključcima do kojih se došlo u istraživanju na temu ljekovite moći pasa na Sveučilištu u Londonu. Znamo da se ovi četveronožni prijatelji sa vlažnim nosom i vjernim pogledom  odmah identificiraju s našom radošću i, prije svega, s našim patnjama, Ne razmišljaju dva puta o tome da vam poližu ruku ili da vam sjednu u krilo poput privržene djece koja želi izmamti osmijeh.

"Mislite li da psi ne idu u raj? Kažem vam, oni će biti tamo puno prije nego bilo ko od nas."
- Robert Louis Stevenson -

Ljekovita moć pasa
Empatija kod pasa, ta divna sposobnost čitanja i intuitivnog osjećanja našeg raspoloženja, zapravo ima još iznenađujuće nijanse. Primjer toga može se vidjeti u vrlo specifičnom slučaju.
Spomenimo Benjamina Steppa, ratnog veterana koji živi sa prekrasnim psom labradorom po imenu Arleigh. Ovaj mladić zadobio je traumatičnu ozljedu mozga koja mu svaki dan izaziva iznenadne napade boli, što ga onemogućava da hoda.
Arleigh, njegov pas, osjeti kada će se dogoditi ovi napadi i odmah odlazi kod svog vlasnika s vrlo specifičnom svrhom: pružiti mu podršku, ljubav, smanjiti anksioznost i kontrolirati disanje kako bi bol što prije nestala. Odnos između njih dvoje je toliko fascinantan da je etolog Natalia Alburquerque počela proučavati ovaj slučaj. Poznato je da psi mogu "namirisati" određene metaboličke promjene u našem tijelu, kao na primjer, pad razine šećera, epileptički napad i, u gore pomenutom slučaju, neposredni napad boli.
Međutim, jedan od najnevjerovatnijih aspekata svega toga je vjernost i altruizam ovih životinja, a ne traže ništa zauzvrat. Njihov osjećaj zaštite i odanosti toliko je visok da je sama činjenica što pružaju olakšanje i dobrobiti svom vlasniku dovoljna da im donese sreću i zadovoljstvo.


Emocionalni prenos kod pasa, primitivni oblik empatije
​Etolozi i psiholozi specijalizirani za životinjski svijet ističu vrlo važan aspekat: ​​ljudsku empatiju ne možemo usporediti saa empatijom kod pasa. U ovom drugom slučaju, više se govori o "emocionalnom prenosu", vrlo primitivnom obliku empatije koji bi se, prema Tedu Ruffmanu, psihologu na Sveučilištu Otago, mogao usporediti sa empatijom trogodišnjeg djeteta.
Takođe moramo uzeti u obzir da je empatija složeno psihološko područje u kojem djeluju vrlo sofisticirani kognitivni procesi. Kada razmišljamo o empatiji kod pasa, ono što se ističe jeste  njihova sposobnost čitanja izraza lica, tona glasa i način na koji se njihova emocionalna stanja mijenjaju.  Međutim, kada su te emocije kod ljudi negativne, psi namjerno mijenjaju svoje ponašanje i odmah počinju nuditi pomoć, podršku i utjehu.

Ovaj posljednji aspekat nesumnjivo je tema koja je oduvijek fascinirala stručnjake. Razlog zbog kojeg psi imaju tako čvrstu vezu sa nama može se pratiti do naših predaka, kada je čovječanstvo bilo najprimitivnije. Edward Osborne Wilson američki je entomolog i biolog koji objašnjava neke stvarno zanimljive aspekte koji proizlaze iz njegovih studija.

Psi i ljudi: drevna veza
Ljudska bića su još od davnina imala vrlo blisku emocionalnu vezu sa psima, još od vremena kada je glavni prioritet bio preživjeti. Jedna od teorija Dr Osborna je da su ljudi koji su živjeli u  društvenim skupinama  koje imaju nekoliko pasa, imali više šanse da ostanu živi od onih koji to nisu učinili.

Imati jednog ili više pasa u svojim prvim društvenim naseljima značilo je da su oni bili više u kontaktu sa prirodom  i njezinim ciklusima, a takođe je značilo i da mogu naći više resursa za preživljavanje: vodu, životinje u lovu, jestive biljke itd. U stvari, postoje dokaze u vidu slika u pećinama na kojima možete vidjeti ovu vrstu interakcije.

Imanje ove životinje kao suputnika u tim ranim vremenima pružalo je veliko zadovoljstvo i formiralo vezu u našim biološkim prirodama.
Poznato je da gledanje psa u oči uzrokuje da naš mozak počinje lučiti oksitocin, hormon koji potiče naklonost, brigu i pripadnost.
Ta stalna interakcija koja je započela u onim ranim vremenima jačala je sofisticirani odnos u kojem su psi ubrzo prepoznali naše emocije a gdje smo ih mi zauzvrat naučili posmatrati kao člana naših vlastitih društvenih skupina. Empatija kod pasa je stvarnost koja nas je oduvijek pratila.

Dovoljan je samo jedan pogled na psa da učini da se nasmijemo
Naši psi nam nikada neće reći da će stvari u životu postati lake. Neće preporučiti da promijenimo posao, pružimo još jednu šansu svom partneru ili da se riješimo prijatelja koji nam donosi više problema nego koristi. Nikada vam ništa neće sugerirati, niti će vam suditi ili kritizirati bilo koju od vaših odluka. Jedina njegova obaveza je da bude s vama, dajući vam sve u zamjenu za ništa. Za to je stvoren. I to je jedna od najdivnijih osobina psa, ta pseća empatija. 
Koliko god to izgledalo čudno, psi su takvi bili oduvijek, otkad su živjeli sa našim precima, lovcima, sakupljačima, koji su počeli krotiti najpitomije štene vukova koji su tada lutali po naseljima u potrazi za hranom. Učinili smo ih svojima, a oni su nam podarili svoje društvo.

Prepoznajemo se, naše naravi međusobno djeluju kako bi proizvele pozitivne emocionalne reakcije. Bili su naši saveznici u prošlosti i naši terapijski saveznici u sadašnjosti. Donose nam mir, usrećuju nas, aktiviraju endorfine i oksitocin u našim tijelima, ublažavaju usamljenost i čak smanjuju osjećaj boli.

Da zaključimo, svako ko sumnja u emocionalnu snagu pasa i njihovu empatičnu sposobnost nije ni malo u pravu, zapravo, potpuno je u krivu.  Treba samo pomisliti na mnoge četveronožne anonimne junake kojima toliko dugujemo: pse vodiče, pse koji svakodnevno pomažu djeci sa poteškoćama ili ovisnim starcima i, naravno, sve one divne pseće prijatelje koje volimo i smatrati neospornim dijelom naše obitelji.