Ljude definiše njihovo ponašanje, a ne njihove riječi

Vjerovatno je da ste se mnogo puta iznenadili, pa čak i razočarali ponašanjem drugih ljudi. A razočaranje je težak udarac koji se ne prima lako. 

Kada se to dogodi, možda će nam biti teško da odredimo ili definiramo razlog ili razloge zašto je ono što je neko učinio ili rekao toliko uticalo na nas. Stvar je u tome što su svoje prave namjere pokušali prikriti riječima.

Istina je da je u tom smislu velika većina ljudi prilično nemarna, jer obično obećavaju stvari koje ne misle, a koje ne mogu ili ne žele ispuniti. Možda nismo ni svjesni ovoga i jednostavno kažemo ono što mislimo da je društveno prihvatljivo, a da u stvari o tome ne mislimo. 

​Ne definše nas ono što govorimo, već način na koji se ponašamo
Možemo govoriti šta želimo, ali uvijek uzimajući u obzir ono što stvarno osjećamo i hoćemo li to moći sprovesti u realnosti.
Svo griješimo, nismo savršeni, i ponekad naša djela ne prate naše riječi i obećanja, ali trebalo bi paziti da se to ne dešava toliko često.

U svakom slučaju, iako bi svijet bio previše dosadan da smo svi savršeni, istina je da moramo težiti postizanju zlatne sredine u kojoj nije sve unaprijed smišljeno. U tom smislu, moramo pokušati biti što iskreniji i dosljedniji, vodeći računa da ne naštetimo drugima ili ne narušimo našu autentičnost.

Ne bojte se upoznati druge
I šta ste naučili nakon toliko boli, toliko izdaja? Odgovorio sam: "Naučio sam se uvijek smješkati."

Ponekad nastojimo stvoriti sliku o drugima koja nije prava. Generalno ljudi nisu bijeli ili crni, obojeni su u mnogo boja.

​Skloni smo da se ponašamo previše rigidno kada ocjenjujemo druge, zbog čega i bivamo često razočarani. Međutim, uobičajeno je da manje analiziramo sebe, čineći greške i misleći da su naše greške manje ozbiljne i privremene.

Rješenje se nalazi dijelom u tome da se odvojimo od svih onih očekivanja zbog kojih patimo očekujući od drugih stvari koje nikada neće doći. Zapravo, često ni ne znamo što očekivati ​​jer pretpostavljamo da će se neko ponašati kao mi.
Očekivanja u vezi sa tim kako bi se drugi trebali ponašati obično je nehotičan čin, ali onaj koji može dovesti do velike patnje. Budući da se nečije ponašanje ne uklapa s onim što smo na njih projicirali, bivamo razočarani. Međutim, moramo biti svjesni da nas u stvarnosti nije iznevjerila druga osoba. Već naše nepokolebljivo uvjerenje da se nikada neće ponašati onako kako smo očekivali.

​Mi smo bića impulsa...
​Istina je da nije tako lako biti dosljedan kada većina nas u jednom trenutku može biti zaslijepljena voljom svojih osjećanja. To je mogućnost koja je uvijek prisutna i koja nam stalno prijeti.

Svejedno, nemojmo se zavaravati, moramo raditi na tome da upravljamo svojim osjećajima na takav način da ih spriječimo da nas izigraju.

Moramo pokušati procijeniti svaku situaciju globalno i generalno i ne dopustiti da budemo tako lako razočarani drugima ili sobom. Kontekst u većini slučajeva igra osnovni faktor. Za procjenu ponašanja potrebno je uzeti u obzir kontekst u kojem se to neko određeno ponašanje razvilo. Koliko puta smo se pitali: „Zašto sam to učinio? Nisam htio".

Ponekad se zanosimo neprikladnim vanjskim i unutarnjim okolnostima. Postajemo poput jedrilice bez kormila koju nose vjetrovi i valovi izgubljeni usred mora.

Ne moramo sami sebe kažnjavati ili se pretjerano osjećati krivima, ali trebali bismo izbjegavati pričati nerealne priče i graditi dvorce u zraku. Drugim riječima, griješiti je ljudski, ali ne treba se zavaravati.

Najbolji način da se zaštitimo i izliječimo od loših iskustava je riješiti se svih očekivanja i slika koje smo stvorili u našim glavama kakav bi ko trebao biti i kako bi se trebao ponašati.


(reference:
gedankenwelt.com)