Majke narcisi i njihovi sinovi

Majka narcis idealizuje svog sina tako što ga postavlja na pijedestal. Kako sin postaje tinejdžer, majka narcis mu zamjera što joj ne udovoljavava kao prije, što zauzvrat stvara ogorčenost kod sina. 

Njegov odbrambeni mehanizam je da nastavi da gradi svoj ego kao fasadu koja pokriva duboku nesigurnost i tjeskobu. 

Narcizam je pravi problem u današnjem društvu. Ljudi uglavnom donose odluke na osnovu sopstvenih interesa i blagostanja. To ima smisla u nekim slučajevima, ali ne i u drugim.
Odabir karijere na osnovu vaših ličnih preferenci, simpatija i sklonosti je mnogo bolji od odabira karijere na osnovu preferenci i sklonosti vaših roditelja. Ali postoje i slučajevi kada iza narcizma ne stoje nikakvi dobri razlozi. Odabrati odlazak u provod umjesto da odete u posljednju posjetu svojoj baki koja je u bolnici, sebično je i neosnovano. Iako ljudi svih polova postaju sve više narcisoidni, postoji oblik narcizma koji više pogađa muškarce nego žene. Ovo je oblik narcizma koji proizlazi iz veoma bliskog i nezdravog odnosa majke i sina. Podaci pokazuju da muškarci koje su odgajale majke narcisi imaju veći rizik da i sami postanu narcisi. Ovo možda ne  iznenađuje. Često i sami postajemo kao roditelji koje smo nekada prezirali i zakleli se da nikada nećemo postati. Ali u slučaju sinova narcisoidnih majki, ova tendencija je još jača - iako ima mnogo slučajeva u kojima dijete narcisoidne majke postaje kozavisno, a ne istinski narcisoidno. Majka narcis često nastupa tako da prvo idealizuje svog sina i postavlja ga na pijedestal – gotovo kao predmet za izlaganje. Ovo će ojačati ego malog djeteta. Ali ako ne nastavi da ugađa majci, što je malo vjerovatno u adolescenciji, majka počinje da mu zamjera, što zauzvrat stvara ogorčenost kod dječaka. Jedini način na koji može izbjeći da se osjeća emocionalno osakaćen je da izgradi svoj ego u još većoj mjeri. Ovo stvara osobe koji sebe uvijek stavljaju na prvo mjesto, koji se osjećaju da imaju pravo na sve što im padne napamet i koji pokazuju prezir prema drugima. Njihov osjećaj grandioznosti je fasada koja pokriva duboku nesigurnost i egzistencijalnu tjeskobu.
Razlog zbog kojeg sinovi narcisoidnih majki imaju veću vjerovatnoću da i sami postanu narcisi je taj što se odnosi majke i sina fundamentalno razlikuju od odnosa majke i kćeri. Kao što je nekoliko istaknutih autora tvrdilo, odgoj dječaka nije isto što i odgoj djevojčice. Kako odrasta, dječaku se majka čini kao misteriozno i ​​opasno stvorenje puno testosterona za koje se gotovo čini da pripada potpuno drugoj vrsti. Upravo taj neuspjeh da se identifikuje sa adolescentnim muškarcem čini da se veza pokvari, primoravajući dečaka da pronađe sopstveni put u životu i izgradi grandiozan izgled koji nije ugrožen ogromnim egom majke narcisa.

Naravno, mnoga istraživanja o odnosima majka-sin su odrađena u vrijeme kada je bilo vjerovatnije da će prije majka nego otac biti primarni staratelj. Možda je stalni porast narcizma u našem društvu dijelom posljedica činjenice da otac često igra takođe veliku ulogu u životima svoje djece. Narcisoidni očevi takođe stvaraju narcisoidnu djecu.
Postavlja se pitanje možemo li prekinuti ovaj nimalo lijepi trend i naučiti ljude da postanu altruističniji? Ako je narcizam utemeljen na obrascima vezanosti iz ranog djetinjstva, to će biti teško. Ali možda postoje načini da se djeca poduče emocionalnoj inteligenciji van kuće, na primjer, kao obavezni predmet u osnovnoj školi. Učimo djecu matematici, nauci i stranim jezicima kako bi se njihov mozak razvio. Uključujemo fizičko vaspitanje kako bismo osigurali zdravo tijelo. Bilo bi mnogo prirodnije učiti djecu da postanu emocionalno inteligentni i odgovorni ljudi.

​
REFERENCE:
1. Mother–Son, Mother–Daughter, Father–Son, and Father–Daughter: Are They Distinct Relationships? Alan Russell, Judith Saebel,  https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0273229796904311​