Merilin Monro sindrom: kada vas svako voli, a niko ne poznaje, možete umrijeti od samoće

"Možda nisam genije, ali nisam ni glupa. I niko ne zna, niti želi znati šta mislim. Došlo je dotle da, osim ako nemam neku posebnu ulogu koju bi trebalo tumačiti, više nikoga ni ne gledam u oči. 

Ne mogu podnijeti način na koji me pokušavaju koristiti kako bi popravili nešto što ne valja u njihovim životima i kako se razmeću sa mnom kada me imaju u svom društvu,” riječi su ove slavne žene, čije je pravo ime bilo Norma Džin.

Sindrom Merilin Monro definiše ljude koje svako voli, ali koje niko nikada ne pokušava upoznati bliže i dublje. Ovo su ljudi koje razara osjećaj usamljenosti, baš kao nekada poznatu Normu Džin. Bila je izuzetno inteligentna i osjetljiva žena u vječitoj ulozi "glupave plavuše”, koju je, u stvari, itekako prezirala.  Ova žena je imala mnogo dublju stranu ličnosti, koju mnogi nisu vidjeli - ili, hajmo reći: koju je malo njih vidjelo. Problem je u stereotipima i ulogama koje joj je nametalo društvo i mediji, zbog čega je ova žena duboko patila. Ni sama Norma Džin se nije dobro snalazaila u ulozi Merlin Monro, ulozi koja je bila vještačka i mimo njene prirode.
Ovdje neće biti riječi o tome kako je ova sjajna filmska diva okončala život. Već je mnogo pisano na tu temu, od “zvaničnih” izvora, do teoretičara zavjere.

Ono što nas trenutno zanima je vrsta psihološkog profila koji je bio arakterističan Merilin Monro. Profil žene koji je doveo do sindroma koji će nositi njeno ime.
​U svojoj knjizi “Merilin Sindrom (The Marilyn Syndrome”), doktorka Elizabeth Macavoy kaže da je prije nego što je Merilin fizički umrla, ona već bila mrtva zbog osjećaja duboke i hronične praznine i samoće koji su je pratili cijelog života.

Iza svog spoljašnjeg sjaja, glamura, reflektora, i slavne “Sretnog rođendana, gospodine Predsjedniče” , koju je otpjevala Džonu F. Kenediju, nalazila se žena koja je bila dugo rastrzana, psihički i emotivno slomljena. Merilin Monro je shvatala da je u holivudskim filmovima glumila onakvu sreću kakvu su svi očekivali da vide, ali u stvarnosti (njenoj stvarnost) sve što je vidjela su bile sebičnost, pohlepe, obmane i prevare.

Šta je tačno Merilin Monro sindrom?
Čini se kao da je danas Merilin Monro sindrom postao vrlo uobičajen. Mnogo je ljudi iz javnog svijeta, onih koji jesu dostigli slavu i popularnost i društveni uspjeh, mnogo je ljudi za koje se čine da imaju baš sve: ljepotu, novac, slavu i divljenje društva, ali šta se nalazi iza fasade? Šta se dešava u "stvarnoj stvarnosti", a ne u “virtuelnoj” i “izmišljenoj”? Većina tih ljudi su samo alati, marionete koje drugi  koriste kad god se treba popeti na društvenoj ljestvici i  poboljšati svoj status.

Oni samo žele imati tu "blistavu" osobu pored sebe da bi podigli svoj rejting. Oni ne žele istinsko prijateljstvo sa “slavnima i bogatima”. Oni postaju “objekti” za druge; drugi su prema njima prilično hladnokrvni. Mnogi žele da su u centru pažnje, pa je prvo što će odabrati - ako mogu - neka slavna ličnost. Ti “poznati i slavni” u početku to ne shvataju.  A ne treba zaboraviti: i oni su samo ljudi koji imaju emocije i koji bi željeli dublje odnose. 
U slučaju Merilin Monro, pažnja koju je dobijala se mogla činiti kao “spas” i “blagoslov” nakon traumatičnog djetinjstva i jednako nesretne mladosti koja ju je dovela do neuspjelih ranih brakova.

Kada je, međutim, ušla u svijet filma i kamera, Merilin nešto shvatila: da bi preživjela u tom novom svijetu kamere, producenata i filmskih reditelja, morala je prihvatiti ulogu izuzetno naivne žene.
​Ulogu nekoga ko je  “bezbrižan” i uvijek “blistav”, ulogu nekoga ko “nema problema”. To je upravo bila slika koju su svi htjeli, slika koja je prodavala ulaznice, slika u koju su se svi zaljubljivali. Opsena, varka…jer, nažalost, ništa nije bilo dalje od istine, pogotovo njene istine.

I tačno je, Norma Džin je stvorila i tumačila tu ulogu, iako joj niko nikada za života nije priznao i dao nagradu za tu majstorsku životnu ulogu, zvanu “Merilin Monro”. Ono što zapanjuje je da je bila prisiljena nasilno smanjivati svoju inteligenciju kako bi preživjela u Holivudu, učinivši da je njena “naivnost” postane ključ uspjeha. Usvojila je čak i blagi, zavodljivi, gotovo dječji glas kako bi oblikovala “ženu” koja će joj omogućiti da preživi.

Sindrom Merilin Monro, ili iščezlo samopoštovanje
Opasnost od stvaranja uloge kako bi se osvojilo tuđe divljenje i uvijek bilo u centru pažnje je izuzetno opasan poduhvat. Oni koji ovo rade rizikuju da njihova prava ličnost počne da blijedi i iščezava, što na kraju dovodi do toga da osoba ne zna više ko je. Artur Miler, nekadašnji suprug Merilin Monro, rekao je da je to poput igranja uloge “Džekila i Hajda” (čas si dobar, čas si loš).

Miler je bio jedan od rijetkih ljudi koji su upoznali drugu stranu Norme Džin, onu stranu koju ostali nisu htjeli vidjeti: ženu koja jeste bila mislilac i koja je voljela čitati knjige i pisati poeziju. 
Govorio je da ona ima "instinkt za poeziju”. No, Miler je takođe govorio da bi trebalo da je stabilnija, da čvršće stoji nogama na tlo. Ovo bi moglo biti istina, ali ono što je Merilin zaista nedostalo bilo je izgrađeno samopouzdanje i samopoštovanje. 

“Bila je poput superosjetljivog predmeta u čijoj blizini je uzbudljivo biti…sve do trenutka kada postane samodestruktivna.”
 - Artur Miler -

No, vrijedi pomenuti da to nisu bili dobra vremena za ženu, tako da ni Merilin nisu išla u prilog. 

​Testosteron i “mačo” kultura vladali su filmskim svijetom. Merilin je sama pokušavala započeti vlastitu producentsku kuću (Marilyn Monroe Productions ), ali ovo je bio previše “odvažan” potez, zbog čega je bila ponižavana i kažnjavana: ovaj njen potez su posmatrali kao pljuvanje na filmsku industriju. Poražena i još više preneražena, tiho se vratila svojoj ulozi “naivne žene”.

Ovdje je lako zaključiti da nije imala podršku, iako bi možda mnogi pretpostavili da je makar za nju bilo lako da je stekne.
Sindrom Merilin Monro govori nam da igranje uloge koja traži puno tuđe pažnje i divljenja može okončati vrlo tragično. Još jedan dokaz da se ljubav prema sebi i zdravo samopoštovanje ne gradi preko pažnje i potvrda drugih ljudi. 

Društveno odobravanje i uspjeh ne donose uvijek sreću. Čak štaviše, dešava se da donose suprotno: ogromnu prazninu koja polako troši vašu ličnost.


Stručne reference/dalje čitanje:
1. The Marilyn Syndrome: psychology today.com
2. Lovesick: The Marilyn Syndrome