"Možda nisam genije, ali nisam ni glupa. I niko ne zna, niti želi znati šta mislim. Došlo je dotle da, osim ako nemam neku posebnu ulogu koju bi trebalo tumačiti, više nikoga ni ne gledam u oči.
Ne mogu podnijeti način na koji me pokušavaju koristiti kako bi popravili nešto što ne valja u njihovim životima i kako se razmeću sa mnom kada me imaju u svom društvu,” riječi su ove slavne žene, čije je pravo ime bilo Norma Džin.
Sindrom Merilin Monro definiše ljude koje svako voli, ali koje niko nikada ne pokušava upoznati bliže i dublje. Ovo su ljudi koje razara osjećaj usamljenosti, baš kao nekada poznatu Normu Džin. Bila je izuzetno inteligentna i osjetljiva žena u vječitoj ulozi "glupave plavuše”, koju je, u stvari, itekako prezirala. Ova žena je imala mnogo dublju stranu ličnosti, koju mnogi nisu vidjeli - ili, hajmo reći: koju je malo njih vidjelo. Problem je u stereotipima i ulogama koje joj je nametalo društvo i mediji, zbog čega je ova žena duboko patila. Ni sama Norma Džin se nije dobro snalazaila u ulozi Merlin Monro, ulozi koja je bila vještačka i mimo njene prirode.
Ovdje neće biti riječi o tome kako je ova sjajna filmska diva okončala život. Već je mnogo pisano na tu temu, od “zvaničnih” izvora, do teoretičara zavjere.
Ono što nas trenutno zanima je vrsta psihološkog profila koji je bio arakterističan Merilin Monro. Profil žene koji je doveo do sindroma koji će nositi njeno ime.
U svojoj knjizi “Merilin Sindrom (The Marilyn Syndrome”), doktorka Elizabeth Macavoy kaže da je prije nego što je Merilin fizički umrla, ona već bila mrtva zbog osjećaja duboke i hronične praznine i samoće koji su je pratili cijelog života.
Iza svog spoljašnjeg sjaja, glamura, reflektora, i slavne “Sretnog rođendana, gospodine Predsjedniče” , koju je otpjevala Džonu F. Kenediju, nalazila se žena koja je bila dugo rastrzana, psihički i emotivno slomljena. Merilin Monro je shvatala da je u holivudskim filmovima glumila onakvu sreću kakvu su svi očekivali da vide, ali u stvarnosti (njenoj stvarnost) sve što je vidjela su bile sebičnost, pohlepe, obmane i prevare.
Šta je tačno Merilin Monro sindrom? Čini se kao da je danas Merilin Monro sindrom postao vrlo uobičajen. Mnogo je ljudi iz javnog svijeta, onih koji jesu dostigli slavu i popularnost i društveni uspjeh, mnogo je ljudi za koje se čine da imaju baš sve: ljepotu, novac, slavu i divljenje društva, ali šta se nalazi iza fasade? Šta se dešava u "stvarnoj stvarnosti", a ne u “virtuelnoj” i “izmišljenoj”? Većina tih ljudi su samo alati, marionete koje drugi koriste kad god se treba popeti na društvenoj ljestvici i poboljšati svoj status.
Kada je, međutim, ušla u svijet filma i kamera, Merilin nešto shvatila: da bi preživjela u tom novom svijetu kamere, producenata i filmskih reditelja, morala je prihvatiti ulogu izuzetno naivne žene.
Ulogu nekoga ko je “bezbrižan” i uvijek “blistav”, ulogu nekoga ko “nema problema”. To je upravo bila slika koju su svi htjeli, slika koja je prodavala ulaznice, slika u koju su se svi zaljubljivali. Opsena, varka…jer, nažalost, ništa nije bilo dalje od istine, pogotovo njene istine. I tačno je, Norma Džin je stvorila i tumačila tu ulogu, iako joj niko nikada za života nije priznao i dao nagradu za tu majstorsku životnu ulogu, zvanu “Merilin Monro”. Ono što zapanjuje je da je bila prisiljena nasilno smanjivati svoju inteligenciju kako bi preživjela u Holivudu, učinivši da je njena “naivnost” postane ključ uspjeha. Usvojila je čak i blagi, zavodljivi, gotovo dječji glas kako bi oblikovala “ženu” koja će joj omogućiti da preživi.
Sindrom Merilin Monro, ili iščezlo samopoštovanje
Opasnost od stvaranja uloge kako bi se osvojilo tuđe divljenje i uvijek bilo u centru pažnje je izuzetno opasan poduhvat. Oni koji ovo rade rizikuju da njihova prava ličnost počne da blijedi i iščezava, što na kraju dovodi do toga da osoba ne zna više ko je. Artur Miler, nekadašnji suprug Merilin Monro, rekao je da je to poput igranja uloge “Džekila i Hajda” (čas si dobar, čas si loš).
“Bila je poput superosjetljivog predmeta u čijoj blizini je uzbudljivo biti…sve do trenutka kada postane samodestruktivna.”
No, vrijedi pomenuti da to nisu bili dobra vremena za ženu, tako da ni Merilin nisu išla u prilog. Testosteron i “mačo” kultura vladali su filmskim svijetom. Merilin je sama pokušavala započeti vlastitu producentsku kuću (Marilyn Monroe Productions ), ali ovo je bio previše “odvažan” potez, zbog čega je bila ponižavana i kažnjavana: ovaj njen potez su posmatrali kao pljuvanje na filmsku industriju. Poražena i još više preneražena, tiho se vratila svojoj ulozi “naivne žene”.
Društveno odobravanje i uspjeh ne donose uvijek sreću. Čak štaviše, dešava se da donose suprotno: ogromnu prazninu koja polako troši vašu ličnost.
Stručne reference/dalje čitanje: 1.The Marilyn Syndrome: psychology today.com 2. Lovesick: The Marilyn Syndrome
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|
KATEGORIJE
All
ANKSIOZNOST
DEPRESIJA
Emocije
EMOTIVNE TRAUME
FOBIJE
Hemija Organizma I Psiha
INTELIGENCIJA
JUNGOV SISTEM
LIČNOST
NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
NEURONAUKA
Poremećaji Ličnosti
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA
PSIHOZA
RODITELJSTVO/DJEČIJA PSIHOLOGIJA
SINDROMI
SPAVANJE I SNOVI
STRES
Arhiva
March 2023
February 2023
January 2023
December 2022
November 2022
October 2022
September 2022
August 2022
July 2022
June 2022
May 2022
April 2022
March 2022
February 2022
January 2022
December 2021
November 2021
October 2021
September 2021
August 2021
July 2021
June 2021
May 2021
March 2021
February 2021
January 2021
December 2020
November 2020
October 2020
September 2020
August 2020
July 2020
June 2020
May 2020
April 2020
March 2020
February 2020
January 2020
December 2019
November 2019
October 2019
August 2019
June 2019
May 2019
January 2019
December 2018
November 2018
October 2018
September 2018
August 2018
July 2018
June 2018
May 2018
April 2018
March 2018
February 2018
January 2018
December 2017