Mizofobija, strah od prljavštine

Mizofobija je strah od prljavštine. To je iracionalan strah od kontaminacije klicama ili bakterijama od kojeg neki ljudi pate.

Mizofobija - strah od prljavštine - zna da omete svakodnevni život osobe koja pati od njega. No, je li briga o otpadu, prljavštini i klicama zdrava? Normalno je voljeti čistoću, ali nije normalno kada ona postane opsesija.

Zamislite da možete vidjeti sve brojne mikroorganizme koji žive oko nas... mnoge od nas bi sigurno uhvatila panika.

Mali strah je sasvim normalan jer nam omogućuje da postanemo svjesni potencijalno opasnih situacija i da se zaštitimo. Međutim, strah koji pređe prag normalnog mogao bi biti patološki.
To je slučaj sa fobijama koje se definiraju kao iracionalan strah od nečega ili nekoga. Mizofobija  je jedna od njih.
Strah od zaraze klicama i bakterijama je nepodnošljiv za pogođene. 
​Koji su simptomi? Postoje li tipična ponašanja koja je lako uočiti? Pročitajte u ovom članku neke odgovore na ova pitanja.

​Šta je strah od prljavštine ili mizofobija?
Izraz mizofobija sastavljen je od grčkih riječi mýsos, što znači „nečistoća, zagađenje“ i phóbos, što znači „strah“. Mizofobija je patološki strah od kontakta sa prljavštinom i bakterijama.
Neurolog William Hammond otkrio je ovu fobiju 1879. godine, a mnogi drugi liječnici od tada su pokušali istražiti i liječiti ovaj fenomen.
Psihoanalitičar Sigmund Freud je takođe pokušao shvatiti zašto se ova fobija javlja. U jednom od svojih tekstova Freud je spomenuo slučaj žene koja je prala ruke do stotinu puta dnevno i, iz straha da ih ponovo ne zaprlja, otvarala bi ručke na vratima laktom.
Mizofobija može dovesti do kompulzivnog ponašanja. U stvari, neki ljudi imaju tendenciju da pretjerano peru ruke i obraćaju pažnju na prljavštinu i miris tijela jer se plaše da budu nečisti.
Ova fobija može biti različite težine, jer se neki plaše samo mikroba i bakterija, dok se drugi plaše svega što bi ih moglo zaraziti. Potonji su obično oni koji se u jednom trenutku potpuno izoliraju.

​Ponašanje osobe koja pati od mizofobije
Ljudi sa ovim poremećajem obično se vode opsesivnim obrascem čistoće. Stoga peru ruke često, ponekad i do 50 puta na dan.
Takođe pokušavaju dezinficirati sve oko sebe, izbjegavati dodirivanje predmeta, pa čak mogu koristiti i rukavice za to. I kod kuće su izuzetno čisti i pokušavaju ne dodirivati ​​ništa što su drugi dotakli, poput vrata restorana, ručki, sjedala u metrou itd.

Ljudi sa mizofobijom takođe vole jesti kod kuće jer je to jedini način da se uvjere da je hrana čista. To im takođe pomaže da izbjegnu kontakt sa drugima.
Nakon što su posjetili određena mjesta, ti se ljudi često plaše i dodirivanja odjeće pa je odmah nose u hemijsku čistionicu.

Uzroci mizofobije
Nekoliko je čimbenika povezanih sa ovom bolešću, uključujući nasljedne faktore, prošla traumatska iskustva, strogo obrazovanje o čistoći ili jednostavno paniku zbog bolesti uslijed infekcije.
Međutim, ova bolest nije ugodna za oboljele. Simptomi mizofobije prilično su neugodni.

Simptomi​

• Mučnina
• Gag refleks (refleks odbrane od gušenja)
• Otežano disanje
• Stezanje u grudima
• Vrtoglavica ili mentalna magla
• Poremećaji ravnoteže
• Utrnulost u ekstremitetima
• Strah od nemogućnosti da se kontrolišete
• Napadi gušenja
• Drhtavica
• Pretjerana ljubav prema redu
• Povećan broj otkucaja srca
• Socijalno povlačenje

Mnogi ljudi posjećuju stručnjaka za terapiju i promjenu života kada više ne mogu podnijeti simptome mizofobije. Jedna od najčešćih terapija je kognitivna terapija ponašanja. Zato što pomaže onima koji su pogođeni da shvate šta je fobija, tako da mogu postupno ispraviti svoje zablude.
U drugim slučajevima, moguće je da se pacijent podvrgne terapiji izlaganja i odgovora kako bi se suočio sa svojim strahovima. Takođe, tehnike opuštanja, meditacija i druge prakse koje pomažu u smanjenju strahova mogu biti efikasne.

(reference:
bessergesundleben.de)