Narcis, Bog i religija: odnos narcisa prema Bogu

Bog je sve što narcis ikada želi da bude: svemoguć, sveznajući, sveprisutan, sila kojoj se svi dive, o kojoj se mnogo raspravlja i koja izaziva strahopoštovanje.

Postati kao Bog je životni san za narcisa, njegova/njena krajnja grandiozna fantazija. Ali Bog je koristan i na druge načine.

Narcis naizmjenično idealizira i obezvređuje figure autoriteta.

Narcisoidni ciklus odnosa sa Bogom
U fazi idealizacije, narcis nastoji da oponaša Boga, divi mu se, imitira ga (često smiješno) i brani ga. Bog je svemoguć i nepogrešiv. 
Narcis Boga i sve svoje vjerske idole smatra većima od života, nepogrešivima, savršenima, cjelovitima i briljantnima. Ali, kako su narcisoidna nerealna i naduvana očekivanja nerealna, narcis počinje da obezvređuje svoje bivše idole.
Sada su oni "obični ljudi" (za narcise je to pogrdan izraz). Oni su mali, krhki, skloni greškama, malodušni, podli, glupi i osrednji. Narcis prolazi kroz isti ciklus u svom odnosu sa Bogom ili bilo kojim vjerskim idolom, suštinskom figurom autoriteta.
Ali često, čak i kada su nastupile razočaranje i ikonoklastički očaj – narcis se nastavlja pretvarati da voli Boga i slijedi ga.
Narcis zadržava ovu obmanu jer mu stalna blizina Bogu daje autoritet. Sveštenici, vođe kongregacija, propovjednici, evanđelisti, kultisti, političari, intelektualci – svi crpe autoritet iz svog navodno privilegovanog odnosa s Bogom.

Zloupotreba vjerskih ovlaštenja
Religijski autoritet dozvoljava narcisu da se on prepusti svojim sadističkim porivima i da slobodno i otvoreno praktikuje svoj sadizam, mizoginiju ili bilo koji drugi vid mržnje. Narcis na nekoj poziciji od autoriteta vjerovatno će se rugati i maltretirati svoje sljedbenike, vrijeđati ih i kažnjavati, ponižavati i grditi ih, i zlostavljati na razne načine.
Narcis čiji je izvor autoriteta religija traži poslušne i bespogovorne robove nad kojima će primijeniti svoje hirovite i zlobne porive.
Narcis pretvara čak i najbezazlenije i najčistije religiozne osjećaje u kultni ritual i virulentnu hijerarhiju. On lovi lakovjerne. Njegovo stado postaju njegovi taoci.

Vjerski autoritet takođe osigurava narcisu narcističku zalihu. Njegovi suvjernici, članovi njegove kongregacije, njegova župa, njegova birači, njegova publika – transformirani su u lojalne i stabilne Izvore narcističke zalihe.
Oni slušaju njegove naredbe, slušaju njegove opomene, slijede njegovu vjeru, dive se njegovoj ličnosti, aplaudiraju njegovim ličnim osobinama, zadovoljavaju sve njegove potrebe, poštuju ga i obožavaju ga.

Bog kao izvor narcističke zalihe 
Biti dio “više sile” je zadovoljavajuće za narcisa. Biti Božja čestica, biti uronjen u Njegovu veličinu, iskusiti Njegovu moć i blagoslove iz prve ruke, komunicirati sa njim – sve su to izvori konstantne narcističke zalihe.

Narcis smatra da postaje Bog tako što se pridržava Njegovih zapovijedi, tako što slijedi Njegove upute, zato što ga voli, sluša, pokorava Mu se, stapa se sa Njim, komunicira sa Njim – ili mu čak prkosi (što je veći neprijatelj narcisu – to se narcis osjeća grandioznijim). 
Kao i sve ostalo u životu narcisa, on preobražava Boga u neku vrstu obrnutog narcisa. Bog postaje njegov dominantni izvor narcističke zalihe. On formira lični odnos sa ovim neodoljivim i nadmoćnim entitetom – kako bi nadvladao i nadjačao druge.
On postaje Božiji zamjenik, narcis smatra da zastupa Boga. On idealizuje Boga, zatim Ga obezvređuje, a zatim ga zlostavlja. Ovo je klasični narcistički obrazac i čak ni sam Bog ne može pobjeći narcističkom bijesu i narcističkom ciklusu.


REFERENCE:
1. Narcissism and religion: an unethical combination, by Alexandra Sifferlin, the study published in the Journal of Business Ethics.