Narcis nema empatiju ni prema sebi

Jedna od osobina narcističkog poremećaja ličnosti je nedostatak empatije: narcis nije voljan da prepozna, identifikuje i potvrdi osjećanja i potrebe drugih.

Iako je ovo samo jedna od devet mogućih osobina (dijagnostičkih kriterijuma) koje narcis može imati, ovo je važno spomenuti, jer će vam to pomoći da shvatite zašto su narcisi egocentrični i zašto se prema ljudima ne mogu odnositi sa ljubaznošću i brigom. Kada su ljubazni i kada djeluju "brižno", u pitanju je gluma.

Nedostatak empatije prema drugima je takođe nešto što narcisu nedostaje i prema sebi. Narcis ne osjeća empatiju ni prema sebi. Narcis ne samo da nije u stanju prepoznati i identifikovati osjećanja i potrebe drugih, on/ona takođe nisu u stanju prepoznati i identifikovati sopstvena osjećanja. Zašto narcisi nemaju empatiju prema sebi?
Emocije su često neugodne – ponekad čak i pozitivne emocije. Emocije mogu dovesti do potencijalog razočaranja. Ako ste srećni i zaista uživate u ovom trenutku sreće, možda ćete se osjećati tužno kada se ovaj srećni trenutak završiti. Čak i pozitivne emocije mogu povlačiti sekundarne negativne emocije. I naravno, bez obzira na izvor, negativne emocije su neugodne i trudimo se da ih se što prije riješimo. Ako možete osjetiti vlastite emocije, onda morate biti u stanju da se nosite sa njima. Problem za narcise je što ne znaju kako da se nose sa svojim emocijama. Ne znaju šta da rade sa emocijom koju doživljavaju pa bi radije da se uopšte ne suočavaju sa njom.
Za narcisa, empatija se doživljava na kognitivnom, a ne na emocionalnom nivou. Narcis ne može i ne pokušava osjetiti situacije, već ih razumjeti. Zbog toga narcisi često izgledaju emotivno "odvojeni". Nisu emocionalno uključeni u situaciju jer nemaju pristup vlastitim emocijama, nemaju mogućnost razumijevanja tuđih i/ili upravljanja bilo kojim emocijama koje bi mogli iskusiti. Dakle, narcisi drže emocionalnu distancu.  
Narcis je veoma kontrolisan i kontrolirajuće nastrojen u svom životu. Narcis mora imati potpunu kontrolu nad bilo kojom situacijom, nad drugim ljudima, pa čak i nad vlastitim emocijama. Budući da su emocije nepredvidive, mogu brzo prevladati i ponekad biti neugodne, narcis će učiniti sve što može da zadrži emocije, da ne dozvoli emocijama da ga/je nadvladaju. 
Dakle, narcis će po svaku cijenu izbjegavati emocije. Ako neko koga poznaju pokazuje emocije, narcis aktivira  sopstvenu "odbranu" i odgurnuće od sebe takve emocije i takve ljude (često nipodaštavanjem i kritikovanjem njihovog emotivnog stanja). Narcis se ne može osjećati ugodno sa emocionalnom osobom oko sebe. Kao rezultat toga, narcis izgleda bezbrižan i "odvojen" od ljudi. Kao i kod većine stvari za narcise, nevezanost i nevezivanje su oblik mehanizma preživljavanja. To je način na koji preživljavaju u svijetu u kojem se osjećaju nelagodno zbog stalnog straha da će njihova prevrtljiva priroda biti izložena.

Ostale osobine narcisa su grandiozni osjećaj sebe i sopstvenog života, uvjerenje da su posebni i osjećaj da imaju pravo na sve što požele. Narcis mora zadržati imidž da je superioran i bolji od svih ostalih. Ovo, naravno, nije istina, ali narcis mora vjerovati u to o sebi kako se njegovo "lažno Ja" ne bi raspalo. Sve što ugrožava njihovu "stvarnost" dovodi ih u opasnost od narcističke povrede. Ovo je važan razlog zašto narcisi ne mogu iskusiti empatiju u sebi, ni prema sebi. Kada narcis doživi empatiju prema sebi, mora uzeti u obzir činjenicu da je na neki način grešan, da nije savršen, da ponekad mora praviti greške. Kada imate emocije to ćesto može značiti da nemate kontrolu nad sobom. Narcis ne može sebe da vidi kao potencijalno manjkavu osobu koja gubi kontrolu.  
Empatija je složen koncept kada je narcis u pitanju. Doživljavanje emocija može biti bolno i narcis nema alate da se nosi sa onim što se dešava kada se emocije aktiviraju u njima. Dakle, izbjegavaju emocije, što je tipičan način suočavanja sa životom za narcisa.