Narcisi misle da znaju više od stručnjaka

U današnjim teškim vremenima posljednje što nam treba su narcisi koji dovode u pitanje sve informacije i činjenice namećući svoju intelektualnu i moralnu superiornost. Ono što će nam sada najviše pomoći je jedinstvo i harmonija, a ne sebičnost.

Postoji nešto što se nikada ne mijenja: narcisi misle da znaju više od stručnjaka. Sve češće viđamo ovaj fenomen, jer se mnogi od njih odjednom čine stručnjacima u gotovo svakoj oblasti i nauci koju možete zamisliti: medicini, umjetnosti, politici, ekonomiji, geostrategiji, itd.

Narcisi su ljudi sa kojima ne možete raspravljati, a da oni ne pokušavaju da pokažu da su superiorni u odnosu na vas i ne proglase kao jevanđeosku istinu sve hipoteze koje dijele sa vama.  Njihove teorije, naravno, neće imati nikakve rupe.
Alfred Adler, osnivač individualne psihologije, vrlo je pažljivo proučavao ovaj tip ličnosti. Dr Heinz Ludwig Ansbacher, poznati austrijski psihoterapeut, sproveo je istraživanje u kojem je upozorio da narcisi predstavljaju najnegativniju stranu društva. Daleko od toga da promoviraju napredak čovječanstva, oni ga ometaju svojim jasnim egocentrizmom.
Narcisi ne daju konstruktivne prijedloge, oni samo troše vrijeme na kritiku. Kad god se suoče sa dokazima, oni ih iskrivljuju, podstičući na taj način argumente, nepovjerenje, pa čak i strah.
U teškim vremenima potrebni su nam prije svega ljudi sposobni za savezništvo i dogovor, kako bi ideje i međusobna pomoć laganije tekli.

​Kada narcisi misle da znaju više od stručnjaka: zašto se tako ponašaju?
Kada narcisi misle da znaju više od stručnjaka, postoje samo neslaganja. Ako ljudski ego dominira svakim razgovorom, svakom situacijom i svakom interakcijom, onda je jedino što ćemo doživjeti iscrpljenost.
​To vidimo više nego ikada u trenutnoj situaciji. Na društvenim mrežama neki ljudi neprestano ispituju gotovo sve što čuju, čak i ako su izvori opširno istraženi i pouzdani.
Naravno, nema sumnje da trebamo imati kritičan um i ne samo vjerovati svemu što čujemo. Međutim, dođe vrijeme kada svjetlo gotovo nestane u magli.
Oni koji misle da znaju sve pobijaju ove informacije bez davanja bilo kakvih vlastitih korisnih i konstruktivnih prijedloga. Sve što se time podstiče je dodatna neizvjesnost i nemir.
​Ne zaboravimo ni one koji moraju živjeti sa narcisima i slušati njihove stavove iz dana u dan.
Važno je zapamtiti da je narcizam na spektru. Tako da će biti onih koji će pokazivati ​​samo manje oblike narcizma i onih koji pokazuju jasan narcistički poremećaj ličnosti.
Život sa osobom iz ove druge kategorije izuzetno je težak i emocionalno iscrpljujući. 

​Kada se kompleks superiornosti susretne sa kompleksom inferiornosti
Kada narcisi misle da znaju više od stručnjaka, ono što pokazuju je sopstvena potreba da izgledaju intelektualno superiorni u odnosu na njih. U svom pokušaju da se u bilo kojoj naučnoj oblasti pokažu snalažljivijim, inteligentnijim i mudrijim, oni žude, prije svega, da potčine druge.
Žele nas uvjeriti da je svijet podijeljen na dva dijela. S jedne strane su oni koji ništa ne znaju, dok se čini da drugi znaju sve.
Zašto se ponašaju na ovaj način? Alfred Adler, koji je nastavio studije Sigmunda Frojda o narcističkoj ličnosti, ukazao je na nešto važno u to vrijeme. Narcis iza svog kompleksa superiornosti zapravo ima jasan kompleks inferiornosti.

Vrlo je zanimljivo primijetiti da ti ljudi zapravo imaju vrlo nisko samopoštovanje. Ova niska samopoimanje zapravo ih tjera na ponašanja u kojima će se osjećati zaštićeno. Da bi sakrili svoje nisko samopoštovanje, koriste pretjerivanje, grandioznost i kritiku kako bi se pozicionirali iznad svih ostalih.
Ne smijemo zaboraviti jednu veoma važnu stvar. Kompleks superiornosti je najgora vrsta odbrambenog mehanizma. Zašto? Jer je totalno disfunkcionalan.

Moć intelektualne poniznosti
Narcisi misle da znaju više od stručnjaka. Tako je uvijek bilo i uvijek će tako biti. Svaka firma ili organizacija sa narcisoidnim direktorom, menadžerom, liderom to dobro zna – ništa im se više ne sviđa nego što su korisni.
​U 80-im i 90-im godinama bilo je mnogo visoko menadžerskih, individualističkih, pa čak i agresivnih šefova koji su svojim kompanijama upravljali vertikalnim pristupom. Međutim, sada se panorama promijenila.
U najtežim situacijama pobjednici su oni koji znaju kako da naprave tim. Oni su ti koji daju ideje i ne ruše tuđa mišljenja. U ovim teškim vremenima širom svijeta, ljudi se moraju osjećati ujedinjeni. Ako, međutim, postoje glasovi koji svojom kritikom pothranjuju razdor, onda će to donijeti samo nelagodu.
Moramo biti jasni oko ovoga: pobjednici su oni koji posjeduju ispravnu intelektualnu poniznost i oni koji su u stanju da slušaju, cijene druge perspektive i daju prijedloge. Potrebne su nam briljantne i skromne ličnosti, nadarene emocionalnom inteligencijom.
​U današnjem društvu nema mjesta za narcise. Da, znamo da smo dužni živjeti s njima. Međutim, učinimo sve da ih ne osnažujemo. Vrijeme je da prestanemo hraniti razdor i da se ujedinimo.